Razbijanje površine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Njegove najbolje nastupe uglavnom smo gledali kroz „highlightse“ . Jednostavno je tako bilo. Skokovi u vodu u većini slučajeva nisu bili prioritet u prijenosima s Olimpijskih igara. A on je svoju veliku karijeru počeo graditi još na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine. Tamo je sa 16 godina osvojio srebrnu medalju Klaus Dibiasi je bio ispred njega, radilo se o platformi 10 metara.

Dvije godine kasnije, na svjetskom prvenstvu počinje dominacija Grega Louganisa. Od 1978. godine do 1987. godine ovaj sjajni skakač u vodu će osvojiti 17 zlatnih medalja, što na Olimpijskim igrama, Svjetskim prvenstvima, Pan Američkima igrama, Univerzijadama.

Jednostavno bio je nedodirljiv u skokovima s platforme deset metara, odnosno daske tri metra. Na njegovom kontu bi bila koja medalja više da je nastupao na Olimpijadi u Moskvi, ali nije (bojkot Amerikanaca).

Skok koji je sve promijenio

Ipak, jedan detalj, jedan trenutak je obilježio njegovu karijeru. 19. septembra, 1988. godine. Tog dana na rasporedu su bile kvalifikacije u skokovima s daske tri metra. To je za Grega trebala biti samo formalnost, prilika da izvede eventualno neki kompliciraniji skok. I probao je napraviti dva i pol okreta. I nije uspio je jer zakačio glavom dasku. Slika koja je tog tog dana je prošla cijelim svijetom.

"U jednom trenutku sam osjetio onaj neki šuplji udarac, padam u vodu i razmišljam. Što je to bilo? Tada sam shvatio, o, bože, to je bila moja glava. Nisam mogao vjerovati da sam udario u dasku na najvažnijem natjecanju u životu. Moje prvo osjećanje bilo je neugodnost. Bilo mi je neugodno. Razmišljao sam, kako izaći iz bazena a da me nitko ne vidi? Ovo su Olimpijske igre, takve stvari se ne smiju događati najboljim na ovakvim događajima. A onda sam se naljutio na sebe. Razgovarao sam s trenerom i odlučio. Predugo smo i naporno radili da bismo došli ovdje i ne želim odustati bez borbe, trener je bio uz mene", sjeća se tih trenutaka Greg. Greg je kvalifikacije za zaključio na drugom mjestu, dan kasnije je opet bio pravi, zlato iz Los Angelesa je obranjeno. Ali tu nije bio kraj priče, ustvari bio je početak.

U jednom trenutku je odustao

Prilikom udarca glavom zaradio je posjekotinu. Doktori su naravno morali reagirati, zaustaviti krvarenje, a krvi je bilo. U bazenu, po golim rukama doktora. Greg je znao, već je nekoliko mjeseci bio HIV pozitivan.

"Da su znali za moj status nikad me ne bi pustili u zemlju. No, liječnik me potaknuo da je u tom trenutku najbolje za mene da nastavim trenirati, da nastavim skakati. Ti skokovi su bila jedina pozitivna stvar na koju sam se mogao usredotočiti. Patio sam od depresije, kada nisam trenirao, ostao bih u krevetu. Patio sam od kronične depresije, mislio sam da ću umrijeti do tridesete. S jedne strane, bio sam izuzetno uplašen, u totalnoj panici. Znao sam za krv i sve to. Dobro sam znao da mogu da naškodim nekome. Ali s druge strane, znao sam da ako otkrijem, nema ništa od natjecanja i vjerojatno ću cijeli život morati da se krijem negdje, nastavlja Greg koji će upoznati javnost sa svojim problemom. Da je HIV pozitivan, da je gay. U intervjuu s Barbarom Walters.

- Moji prijatelji, članovi obitelji, znali su za moj seksualni identitet, ali vrlo je malo ljudi znalo za moj HIV status. Osjećao sam se kao da živim na otoku.Morao sam priznati, kaže Louganis koji je u tom periodu sredinom devedesetih bio u velikim problemima. Iza sebe je imao propalu vezu sa svojim menadžerom, R. Jamesom "Jimom" Babbittom koji je preminuo od AIDS-a. Menadžerom koji je bio nasilan, koji je potrošio velike količine Gregovog novca. 

- U jednom trenutku sam odustao od liječenja. Nedostajalo mi je vjere u liječenje. Prestao sam uzimati lijekove više od godinu dana. Jednostavno, tada su se pojavljivali neki prvi lijekovi koji su koriste zaražene osobe, nuspojave su bile strašne. Čak sam prodao svoje životno osiguranje. Tijekom godina prošao sam kroz toliko različitih tretmana, u gomili tih slučajeva sam bio samo zamorčić.Morao sam promijeniti način liječenja. Jer se borite protiv pametnog virusa.

Borba s jačim protivnikom

Na sreću, Greg je preživio, danas je kao trener aktivan, radio je sa skakačima u vodu iz Sjedinjenih Država prije Londona, Rija. Snimao je filmove, dokumentarce, zaradio je i nešto novca.

- Sada su stvari drugačije. Puno je više osjetljivosti, a ljudi su puno otvoreniji. Pogledajte samo koliko je sportaša priznalo kako se radi o gay osobama. Sportaša koji su osvajali i medalje. Ja i dalje nastojim živjeti. Uzimam lijekove ujutro, uzimam lijekove navečer, u jednom trenutku nisam mislio da ću doživjeti tridesetu, a sada sam tu, imama 59 godina. Ova bolest me je natjerala da budem jači nego što jesam.

Danas je mentor sportaša, mladih američkih skakača, ujedno i sportski direktor Red Bull Cliff Divinga.

- Kao mentor kažem djeci da osoba koja osvoji zlatnu olimpijsku medalju nije ona koja je najsavršenija; to je obično onaj koji čini najmanji broj vidljivih pogrešaka. Umjesto da se fokusiraju na savršenstvo, ohrabrujem ih da se usredotoče na uspjeh, poručio je čovjek koji je s četiri vezana zlata zacementirao je svoje mjesto u američkoj olimpijskoj povijesti.