Agassi: Jesam, mrzio sam tenis

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pojavio se krajem osamdesetih. Kao nešto sasvim novo u konzervativnom svijetu tenisa. Zblajhana "fudbalerka", jeans hlačice, minđuša, zanimljiva kombinacija boja. Crno - crveno - bijelo ili žuto - crno - bijelo. Već tada je bio "maneken" Nikea, možda čak odmah do Jordana. Barem gledajući silne reklame koje je snimao. I neki čudan način hoda. Ne baš teniski. Kasnije ću doći do informacije kako je Andre imao urođenu spondilozu koje može da uzrokuje jake bolove u leđima i nogama. Ono što je nudio u tom trenutku Agassi, bila je neka vrsta teniskog rock 'n rolla. Nešto sasvim novo.

Prvi put sam ga gledao (naravno na TV-u) u Forest Hillsu, igrao je finale (i dobio) protiv Bobe Živojinovića 1988. Godine. Drugi put u snimci finala Rima, izgubio je u pet setova od nekada vrlo dobrog Argentinca Alberta Mancinija, sljedeće godine. Ipak, kako ja tako i teniski svijet bolje smo počeli upoznavati Andre Agassija 1990. godine.

Pod vodstvom svog trenera Nicka Bollettierija, Agassi je strašno napredovao. Te godine prvo je izgubio finale Indian Wellsa, pa je osvojio Key Biscayne.

Lažnjak, duga kosa

Na Roland Garrosu stiže do finala i gubi od Andreasa Gomeza. Što je u tom trenutku bilo iznenađenje. Jer Andre je bio u naletu, mlada zvijezda, Gomez igrač na zalasku, koji je u posljednji trenutak stigao na turnir. Godina kasnije će priznati kako je ta njegova frizura bila lažnjak!

''Jesam li mogao zaigrati bez perike? Naravno da jesam. No, nakon mjeseci stilističkih kritika, ismijavanja i ruganja koja sam trpio zbog imidža, nisam si to mogao dopustiti. Što bi ljudi rekli da sam izašao bez perike? Izgubio ili pobijedio, sigurno ne bi govorili o mojoj igri. Govorili bi samo o mojoj kosi. Mogao sam zatvoriti oči i praktički ih čuti. To ne bih mogao podnijeti'', govorio je kasnije Andre koji je tako puno napravio u svojoj karijeri, a koji je jako malo volio posao kojim se bavi.

Možda je grubo reći da je mrzio tenis, ali stvarno jeste Andre Agassi  mrzi tenis. Mrzio ga je kao dijete, mrzio ga je dok je odrastao, mrzio ga je kada je osvajao mečeve, turnire, Grand Slamove. Mrzio ga je kada je gubio, kada se ozljeđivao, kada se opraštao od karijere.

''Tenis me učinio jednim od većih igrača u povijesti ovog sporta no istina je da sam ga ja uvijek mrzio. Danas mi niti najmanje ne nedostaje. Sve je to zbog toga što me otac tjerao trenirati ga dok sam bio dijete. Nisam želio igrati tenis, a morao sam. Živio sam tuđi, očev život, ne svoj'', reći će Andre kojeg je otac Emanuel, koji će promijeniti ime u Mike treninzima uništavao od malih nogu. U borbi protiv mašine koja je izbacivala loptice.

''Sjećam sam se kako je vikao na mene. Imao sam sedam godina, trenirali smo na terenu uz našu kuću. Tata je stalno vikao, ja sam udarao loptice do iznemoglosti. Nekada sam osjećao kao će mi ruka otpasti. On je tražio da udaram jače i jače. Da pobijedim "zmaja", kako je volio zvati mašinu za izbacivanje loptica.

Nakon tri izgubljena velika finala, prvu Grand Slam titulu Agassi je osvojio na Wimbledonu 1992. godine. Nakon toga prvi put dvije godine kasnije i US Open, pa Australian open, a priču o četiri velika je kompletirao 1999. godine na Roland Garrosu. Između ovih naslova, uspio je doći i do zlatne medalje na igrama u Atlanti.

Četiri velika uz zlato, u muškom tenisu to je uspjelo još samo Rafaelu Nadalu, ali nije brojnim velikanima, pa ni najvećim poput Rogera Federera i Novaka Đokovića. Uspio je tada ući u vezu s 28 godina starijom Barbrom Streisand.

''Složili smo se da smo dobri jedno za drugo, pa kakav veze ima što je ona 28 godina starija od mene? Voljeli smo se, a pozornost javnosti samo je začinila našu vezu. Naše je prijateljstvo to činilo zabranjenom temom, tabuom, a to je bio još jedan oblik mog buntovništva, pojasnio je u svojoj autobiografiji Agassi.

Prvo Barbara, pa onda Brooke

Ipak, Barbara je bila samo prolazna veza. Andre je dvije godine proveo u neuspjelom braku s glumicom Brooke Shields, koji je za mnoge bio klasični brak iz interesa. Znate kako to već ide, kada se nađu dvije velike zvijezde, mlade. Nerijetko to zna završiti vrlo brzo i vrlo bolno. Nije mogao kontrolirati ljubomoru. Jednom prilikom je zbog uloge svoje supruge u kultnim "Prijateljima" porazbijao sve trofeje.

Brooke, kao specijalna gošća, prema scenariju morala lizati ruku glumcu Mattu LeBlancu. Kad je to vidio, Agassi nije izdržao.Taj period njegove karijere od 1994. godine, pa sve tamo do 1997. godine je posebno zanimljiv ili važan ljubiteljima tenisa. Vrijeme kada je bio broj jedan, ali i kada je pao u jednom trenutku ispod 140-tog mjesta na ATP rang listi.

''U telefonskom razgovoru objasnio mi je da je cijeli početak naše veze bio ovisan o metamfetaminu. Ja sam bila ta koja ga je bezuvjetno podražavala kad mi je rekao da je zapravo skroz ćelav i da je veći dio svog odraslog života nosio umetke. Zašto je ovo trebalo biti drugačije?'', napisala je glumica u svojim memoarima. Iako mu je bila spremna pomoći, on to nije želio i odlučili su se razvesti.

Uzimao Crystal meth

Teško je napisati da se Andre Agassi drogirao, ali je činjenica da je bilo razdoblja kada je uzimao nedozvoljene stvari i kada je bio na rubu koji ga je vodio u propast. Kada je bio u sukobu sa samim sobom i ostatkom svijeta. Kada je karijera bila u velikom padu.

''Ne mogu govoriti o ovisnosti, ali mnogi bi ljudi rekli da ako nešto iskoristite kao bijeg, imate problem'', pojasnio je Agassi kasnije.

U to vrijeme njegov prijatelj Slim bio je čovjek od povjerenja za nabavku Crystal metha.

''Znao sam proći periode od trenutka kada sam ležao na kauču, tužan razočaran, ali bih onda naišao taj neki nevjerojatni val energije. Nikad nisam osjetio takvu energiju. Onda bih dobio neku očajnička želju za čišćenjem. Trčim po svojoj kući, čistim je od vrha do dna. Prašim
namještaj, pomjeram ga'', sjeća se Agassi tog perioda.

Da stvar bude gora, jedan od liječnika koji je radio za ATP je pozvao Agassija te mu objasnio da je pao na doping testu zbog Crystal metha, sintetičke droge koja spada u skupinu A teških droga i od koje je umrlo mnogo ljudi koji su je konzumirali.

''Rekao sam da je Slim, kojeg sam otpustio, poznati narkoman i da je često 'podebljavao' svoje piće s methom, što je bilo istina. A onda sam došao do glavne laži'', rekao sam da sam slučajno popio njegovo piće i nenamjerno uzeo drogu. ''To je bila moja laž, sram me je danas'', kaže Agassi.

A onda se sve preokrenulo. Agassi je odlučio raskinuti sa svim demonima prošlosti, svoje stare fotografije s dugom kosom je jednostavno spalio.

Ponovo se vratio među najbolje

Nastavio je raditi s Bradom Gilbertom, ali nije odustajao od Steffi Graf. Steffi koja je još uvijek bila u čvrstoj vezi. Na terenu se sve otvorilo. Za sedam godina prije nego što će se oprostiti u 3. kolu US Opena 2006. godine kad je izgubio od Benjamina Beckera, Agassi će osvojiti pet Grand Slam naslova, te je poražen još tri puta u finalima.

Na kraju Steffi kao najveća nagrada

Priču je zaključio s osam GS titula, tri pehara Davis cupa, zlato s Olimpijskih igara 1996. u Atlanti, 60 naslova u singlu, 101 sedmica na broju jedan. Najveća pobjeda je svakako bila ona kada je napokon osvojio srce Steffi Graf.

''Brooke je nalijepila sliku Steffi na naš frižider i rekla mi: “To je slika savršene žene sa savršenim nogama”. O nogama poput onih Steffi Graff, Brooke je sama maštala. Ta me je slika treba poticati na postizanje bolje forme. Događalo se to prije no što smo se Brooke i ja vjenčali'', sjeća se Andre.

Danas Andre i Steffi žive u Las Vegasu, Agassijeva fondacija je osnovala niz škola u akademiji “Agassi Prep” koje pripremaju mlade za ono što ih čeka u budućnosti, više nivoe obrazovanja.

Proslijedio je više od 650 milijuna dolara kroz razne donacije u širenju akademije na 150 školskih ustanova tog tipa. Svojoj djeci, sin Jaden Gil rođen je 2001., a kći Jaz Elle dvije godine kasnije, prepustio je odluku čime će se baviti. Ne želi napraviti iste greške koje je napravio njegov otac.