Bila najbrža, završila iza rešetaka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Netko će reći da je slično kao u biciklizmu. Pitanje je samo tko će i kada pasti. Iako će pored ove konstatacije nekako uvijek stajati jedan upitnik. Jer iskreno, neki su isuviše olako pali, drugi su ostali do kraja. Nikada nisu otkriveni.

Naravno, govorimo o atletici. I dopingu. Koji je uništio toliko velikih priča, poništio toliko sjajnih rezultata, osvojenih medalja. Padalo se zbog dopinga, neki navodno nisu znali, neki se kasnije priznavali. Ona je na kraju završila iza rešetaka.

- Zbog djece sam i priznala uzimanje dopinga, nisam mogla lagati i na takav način odgajati djecu. Boli me što sam ostala bez pet olimpijskih medalja, ali uspomene mi nitko ne može oduzeti. Ne znam gdje je trener koji mi je davao nedopuštena sredstva. Čula sam da ima nekih problema, ali ne zanima me, rekla je Marion Jones prilikom jednog dolaska u Zagreb, kada je na Kineziološkom fakultetu održala predavanje pod nazivom ''StayClean, Stay Fit.'' U jednom trenutku najbrža žena na svijetu. Najbrža i najbolja.

Osvojila pet medalja u Sydneyu

Sjetite se samo Sydneya. Tamo gdje je postala prva atletičarka u povijesti s pet medalja. Osvojila je tri zlatne i dvije brončane. Zlatna je bila na 100 i 200 m, te u štafeti 4x400 metara. Bronca joj je pripala u skoku u dalj, te u štafeti 4x100 metara. Prije Sydneya bila dvostruka svjetska prvakinja na 100 metara, allround atletičarka. Sve do trenutka kada će kola krenuti nizbrdo.

Još u srednjoj školi Jones je pokazala da je talentirana kako za atletiku, ali i košarku. Imala je samo deset godina kada uspijeva porušiti rekorde Kalifornije na 50 i 100 metara za svoj uzrast, a s 12 godina pojavila se u društvu nešto starijih kolegica, juniorki. Bila je jako blizu nastupa u Barceloni na Olimpijadi 1992. godine, točnije izborila je mjesto rezerve u štafeti 4×100 metara. Marion je tražila garanciju za nastup, treneri je nisu dali i ostat će kući.

Teška ozljeda je odvojila od košarke

I okrenuti se košarci. Atletski treneri upozoravali su je da je teško napredovati u oba sporta, da je košarka opasna zbog mogućih ozljeda, podsjećali je da je i kao gimnazijalka u košarci bila teže ozlijeđena. No nju je košarka jako zanimala pa je završila na sveučilištu North Carolina, slavnom. I uspjela je osvojiti naslov 1994. godine. Teška ozljeda stopala će je odvojiti od terena, skoro godinu dana, ali i udaljiti od Atlante 1996. godine. Nakon čega je definitivno odlučila. Samo atletika. I ostanak u Sjevernoj Carolini, u mirnom gradu Raleighu gdje je upoznala budućeg muža, jednog u nizu, CJ Huntera.

- Novinari nemaju priliku vidjeti njegovu drugu stranu, no nakon napuštanja borilišta C.J. postaje moj mali medo, tepala je kako se to kaže Marion, čovjeku koji će u svakom pogledu kasnije obilježiti njenu karijeru. U početku je to bila neka lagana veza, koja će prerasti u nešto više. S tim da je u početku Hunter bio pod pritiskom, jer takva vrsta ljubavi na sveučilištu nije dozvoljena. C. J. nije dvojio ni trenutka, izabrao je Jones, ostavio se trenerskog posla. Sedam godina stariji Hunter je već imao iskustvo braka i dvoje djece iz istog. Ipak, pravi rezultati dolaze s Trevorom Grahamom.

Prvo je pao prvi muž

Prvi problemi za Jones su se pojavili nekoliko dana prije početka natjecanja u bacanju kugle, baš na igrama u Sydneyu gdje je objavljeno kako je CJ četiri puta pao na antidoping testovima zbog čega odustaje u nastupa. Iz velike ljubavi rodila se velika ljubomora, CJ će kasnije reći kako je doping davao i samoj Marion. Utjehu nakon razvoda, Jones traži u naručju Tima Montgomeryja. U to vrijeme na sceni je bio najbrži par svijeta. On je pričao o tome da je od Marion naučio kako svaki sportaš mora biti marljiv i discipliniran pri vježbanju, dok je ona od njega puno naučila o tehnici trčanja, ali se sve vrlo brzo promijenilo nakon samo, dvije tri godine.

Pao je i drugi

Montgomery pada na antidopinškom testu i ide pod dvogodišnju suspenziju. U jeku te afere potonuo je još mnogo dublje, a zbog pranja novca i preprodaje heroina završio je čak iza rešetaka. A tamo je pričao kako je Marion beskrupulozna manipulatorica, koja je za uspjeh, slavu i novac bila spremna gaziti preko leševa. U tom trenutku malo tko je bio spreman držati stranu Montgomeryja. Međutim i tu će stvari par godina kasnije promijeniti. Američka atletičarka je pala na doping testu nakon atletskog mitinga u Indianapolisu 23. lipnja, 2006. godine. Nešto ranije, Marion se povukla s mitinga u Zurichu iz privatnih razloga. Međutim, "B" nalaz je bio negativan, pa je Jones pričala novinarima.

- Iako sam oduvijek tvrdila da ne koristim nikakve nedozvoljene supstance, drago mi je da je znanost isto uspjela dokazati.

Pritisak je bio sve veći, na kraju je priznala

Međutim, kako se klupko oko osnivača BALCO-a ozloglašenog VictoraContea i kalifornijskog nutricionističkog centra počelo odmotavati, tako je Marion bila pod sve većim pritiskom. Jones je dugo negirala da se dopingirala nakon što su je 2004. povezivali s laboratorijem BALCO sa sjedištem u San Franciscu, koji je proizvodio tekući oralni steroid, poznatiji pod nazivom THG ili "čisti". Ali je onda jednostavno pukla. Nije izdržala i na kraju je priznala.

U pismu poslanom prijateljima i rodbini Jones je napisala kako joj je trener dao dodatak prehrani za koji je kasnije saznala da je steroid. Radilo se o treneru Trevoru Grahamu koji je pričao o tome da je to ulje lanenog sjemena. Atletičarka priznaje da joj je trebalo biti sumnjivo kada joj je trener rekao da taj dodatak prehrani treba ostati "tajna.''

Jones je također priznala kako je lagala u federalnoj istrazi, sprovedenoj 2003. godine, o njezinu korištenju dopinga. Istovremeni je potvrdila kako je uzimala doping ''nekoliko puta prije Olimpijskih igara u Sydneyu 2000., i kontinuirano nakon toga''. I to nije bilo sve. Marion je sudjelovala zajedno s bivšim mužem Timom Montgomeryjem u krivotvorenju čekova. Vrlo lako se mogla pet godina naći u zatvoru, dobila je samo šest mjeseci.

- Moja priča je jedinstvena. U prvom dijelu svoga života, svoga puta, dosegla sam vrhunac karijere, potpuno javne karijere, da bih onda donijela odluku koja me koštala svega toga, piše u biografiji " On the Right Track" koju je napisala Maggie Greenwood-Robinson. Tu se može puno toga pročitati, a poseban dio je tih šest mjeseci u zatvoru Carswell. Bilo je svega, u jednom trenutku je završila u samici nakon tučnjave.

- To su vjerojatno bili najgori dani u mome životu. U nekim sam trenucima mislila da neću moći dalje, pitala sam se kako ću preživjeti do sutra. Snažna vjera u Boga pomogla mi je da lakše podnesem nove izazove u životu. Puno mi je pomogla i podrška obitelji i prijatelja, koji su stalno bili mislima uz mene. Znam da sam laganjem prekršila zakon. Moja reputacija, slava i sreća time su izgubljeni. Puno sam naučila tijekom boravka u zatvoru, ali ne vjerujem da je američko društvo baš nešto osobito profitiralo od moje zatvorske kazne, rekla je Jones po izlasku. Naravno, ostala je bez svojih medalja, svi rezultati postignuti nakon 1. rujna 2000. godine poništeni su joj.

- Nije mi bilo teško vratiti medalje jer su one i tako samo komadi metala. Nisu bitne medalje nego uspomene. Moje su uspomene okaljane i izgubile sjaj. U jednom trenutku sam shvatila da svojoj djeci, kad odrastu, neću moći pogledati u oči, ako ih budem odgajala u laži, jer se to protivi svim ljudskim i Božjim zakonima.

Nikada više atletičarka, malo košarkašica

Kasnije će se Marion vratiti košarci odigrala je jednu sezonu u momčadi Tulse, WNBA liga. Tijekom sezone 2010. je prosječno bilježila 2,6 poena i 1,3 skoka po utakmici, međutim otpuštena je sezonu kasnije. Danas ima 44 godine, živi u Austinu u Teksasu sa suprugom Obadele Thompsonom i njihovo troje djece.Vodi posao i kondicijski je trener u kampu " Gladiatora ".

- U redu je razmišljati o prošlosti, ali idemo naprijed. Zabrljala sam i radim nešto kako bih vratila svoj doprinos zajednici. Pomažem ljudima da donesu pravi izbor. Sve što sam proživjela očigledno mi je bilo potrebno da se promijenim i postanem osoba kakva sam danas – supruga i majka, koja svoje troje djece prehranjuje pošteno i časno, vlastitim rukama, u znoju lica svog, kaže danas Jones, nekada najbrža žena svijeta, atletičarka koja je trebala biti nasljednica slavne Flo-Jo. Nažalost, ona je izabrala svoj put, svjesno ili ne, put koji je njenu karijeru odveo u potpuno drugom pravcu. Toliko toga je napravila, ali kao da nije. Jer danas ima samo sjećanja. Rezultati, osvojene medalje, nastupi. Tu je ostala samo jedna velika crna rupa.