Blanka do bronce pod injekcijama protiv bolova

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hrvatska atletičarka Blanka Vlašić osvojila je brončanu medalju u skoku u vis na olimpijskim igrama u Rio de Janeiru s preskočenih 197 cm.

Pod injekcijama protiv bolova, vidno šepajući i gotovo na rubu snaga, Blanka je načinila pravi podvig osvojivši broncu nakon što je u Pekingu 2008. bila srebrna.

Zlato je osvojila Španjolka Ruth Beitia sa 197 cm, koliko je preskočila i drugoplasirana Bugarka Mirela Demireva.

Blanka je tako na sjajan način zaokružila hrvatsku olimpijsku priču u Rio de Janeiru osvojivši deseto odličje pri čemu drugu broncu nakon pet zlata i tri srebra.

Blanka je postala tek sedma atletičarka koja je od 1928., kada se ženski vis našao na programu Igara, osvojila dvije medalje. Do sada su to uspjele samo Iolanda Balas (dva zlata), Ulrike Meyfarth (dva zlata), Sara Simeoni (zlato i srebro), Stefka Kostadinova (zlato i srebro), Hestrie Cloete (dva srebra) i Ana Čičerova (zlato i bronca).

Blanki su ovo bile četvrte olimpijske igre. U Sydneyju je nastupila kao 16-godišnjakinja osvojivši 17. mjesto s preskočenih 192 cm. U Ateni 2004. je zauzela 11. mjesto preskočivši 189 cm, a četiri godine kasnije u Pekingu je bila druga sa sjajnih 205 cm. U Kinu je stigla kao svjetska prvakinja iz Osake. preskočila je 205 cm, ali to nije bilo dovoljno za zlato. Istu visinu, ali iz manje pokušaja prekočila je Belgijanka Tia Hellenbaut. Blanka je jedina visašica u povijesti koja je na nekim OI prekočila 205, a nije osvojila zlato. U Londonu nije bila zbog ozljede.

Nažalost, niti u Rio de Janeiro nije došla posve zdrava, no ipak je osvojila medalju.

U finalu je nastupilo čak 17 atletičarki koje su preskočile normu. Sve su bile uspješne i na početnih 188 cm, no šest ih je rušilo u prvom pokušaju među kojima je bila i naša Blanka. Međutim, na 193 cm je otpalo pet djevojaka.

Blanka je ponovo rušila u prvom pokušaju, no drugi skok je bio ispravan. Blanka je u drugom pokušaju preskočila i 197 cm, a tu su visinu preskočile još samo tri djevojke Španjolka Ruth Beitia, Bugarka Mirela Demireva i Amerikanka Chaunte Lowe. Blanka je uoči iduće visine na dva metra držala treću poziciju iza vodeće Španjolke i drugoplasirane Demireve. Kako dva metra nije preskočila niti jedna djevojka poredak više nije mijenjao.

"Ovo je moja medalja za hrabrost, nagrada za sve boli kroz koje sam prošla", kazala je Blanka Vlašić nakon osvojene bronce na OI u Rio de Janeiru.

Blanka Vlašić osvojila je brončanu medalju u skoku u vis na olimpijskim igrama u Rio de Janeiru s preskočenih 197 cm. Pod injekcijama protiv bolova, vidno šepajući i gotovo na rubu snaga, Blanka je načinila pravi podvig osvojivši broncu nakon što je u Pekingu 2008. bila srebrna. Zlato je osvojila Španjolka Ruth Beitia sa 197 cm, koliko je preskočila i drugoplasirana Bugarka Mirela Demireva.

Blanka je tako na sjajan način zaokružila hrvatsku olimpijsku priču u Rio de Janeiru osvojivši deseto odličje pri čemu drugu broncu nakon pet zlata i tri srebra.

Blanka je uvijek bila posebna, pa je tako i ovaj puta bila u središtu pozornosti svih u mix-zoni, a do hrvatskih novinara je došla skokom preko ograde koja dijeli novinare od sportaša. Ostali sportaši su je gledali u čudu.

"Ovo će uvijek biti moja posebna medalja, borila sam se kao ranjena srna u šumi, koja bježi od lovca i, eto, lovac je nije ulovio i osvojila je broncu. Naravno da uvijek očekuješ najbolje, dođeš na stadion i nadaš se da ćeš skočiti 2.05, ali u realnosti to nije tako. Ja 20 godina imam svoj zalet, a sada smo zbog operacije iskušavali taj drugi, s kojim nisam baš srasla. Desna noga me je jako boljela. Već sam na samom početku vidjela da ću se mučiti i boriti za svaki skok. Primila sam blokadu, no ja tu nogu ipak nisam potpuno osjećala", kazala je Blanka, dodavši kako je i sam sumnjala i sebe.

"Prije dva tjedna me toliko boljelo da sam rekla da neću ići u Rio de Janeiro. Srećom, ipak smo došli u Brazil, na krilima vjere i Boga koji me vodio", dodala je Blanka, a onda je uzbuđeno rekla.

"Ma jeste li samo vidjeli koliko sam bila blizu dva metra? I mene je to iznenadilo. Zapravo, kad je završilo nisam ni znala da sam osvojila broncu. Ovo je stvarno moja medalja za hrabrost, moja najbolnija medalja. Mislim, sada sam na prekretnici – ili ću na potpunu rehabilitaciju, bez treninga i skokova do sve to ne zacijeli ili ću otići", kazala je Blanka, dodavši na kraju.

- Makar, treneru sam rekla - sada će me morati trenirati do Tokija.