Boksač, glumac, boksač, glumac, danas neprepoznatljiv
Tekst članka se nastavlja ispod banera
CD Joea Cockera ide u player, svira "You Can Leave Your Hat On" i slijedi striptease Kim Basinger. Striptease za Mickeya Rourkea u famoznom filmu "Devet i pol tjedana" koji vam je morao ostati u sjećanju bez obzir kada ste ga i s koliko godina gledali.
Ako ste ga kojim slučajem gledali baš recimo 1986. godine, onda znate da kakav je status imao taj film u tom trenutku. A Mickey je imao svoj.
Seks simbol druge polovice osamdesetih, koji je prije ovog erotikom nabijenog već ostvario veliki uspjeh u filmovima kao što su "Rumble Fish", "The Pope of Greenwich Village", odnosno "Year of the Dragon", dok će filmski kritičari prije svih izdvojiti triler iz 1981.
‘Body Heat’ gdje je glumio uz Williama Hurta, Kathleen Turner i Teda Dansona.
Legendarni redatelj Elia Kazan (čovjek koji je između ostalih pronašao Branda i Jamesa Deana) nazvao je Rourkeovu audiciju najboljom koju je vidio u svojih 30 godina bavljenja tim poslom.
Kasnije će doći "Angel Heart", "Barfly" ili "Johnny Handsome". Prije nego što će se Mickey prebaciti u ring, u svijet profi boksa, u svojoj 38 godini, kada se neki povlače ili razmišljaju o silasku sa scene.
Govorio je Mickey tada kako se samouništava, kako nema poštovanja prema sebi kao glumcu.
Želio je osjetiti pravu bol
Povratak boksu za njega je predstavljao povratak nečemu iskonskom i muževnom s jasnom željom da se otrese tog vrlo proizvedenog i nepovezanog svijeta slavnih, u kojem je gubio kontakt sa stvarnošću.
Želio je osjetiti ono što nije mogao na filmu, pravu bol, prave modrice, krv.
''Nisam mislio da će zabava završiti. Motocikli, noćni život, žene - sve je to ... zasljepljujuće. Možete imati sve što želite. Ja sam kupio šest Cadillaca, platio ih gotovinom a onda ih poklonio. 1986. platio sam 97 000 američkih dolara za automobil koji je pripadao iranskom šahu. Bio je to njegov pustinjski automobil i bio je neprobojan, pa je bio stvarno težak i nije mogao stići ni do moje kuće na Hollywood Hillsu. Onda su jednog dana hidraulični prozori prestali raditi, pa sam ih prodao za 20.000 dolara. Posjedovao sam ga dva mjeseca i vozio pet puta. To je oko 20.000 dolara po vožnji. Naravno ne mislite da će sva za zabava u jednom trenutku prestati a kad se dogodi, zaista je zastrašujuće. Bio sam okružen budalama, skoro sam ostao bez novca'', pričao je jednom prilikom Mickey Rourke koji uopće nije bio loš boksač, posebno ne amaterski.
Ostavio ga otac, očuh ga zlostavljao
On je rođen u gradu Schenectadyju, država New York, ali se s majkom koja se preudala nakon odlaska oca odselio u Miami gdje je ustvari i odrastao zajedno s mlađim bratom Joeyem i sestrom Patricijom.
Kao i mnogi, za boks se odlučio zbog toga što je prolazio svakodnevna maltretiranja svoj vršnjaka. Kao i drugog oca nakon što se majka preudala.
''Zvao sam ga policajac, nikad tata. Svakodnevno me udarao pendrekom, nerijetko i šakom u glavu. Bio sam bespomoćan sedmogodišnji dječak koji se nije znao obraniti, a majka se pretvarala da se ništa ne događa. Najljepše uspomene iz djetinjstva vezane su uz moga mlađeg brata Joeya i baku kod koje smo provodili vikende. Najgore je bilo kad smo se morali vratiti kući, tada bi baka šalama smirivala našu paniku'', prisjetio se Rourke kojeg je očuh zbog optužbi u medijima nazvao sramežljivim kukavicom i velikim lažljivcem kojeg je, da bi se naučio boriti, nagovorio na treniranje boksa.
Odlična amaterska karijera
Završio je u teretani odnosno dvorani za treninge u petoj ulici, u vrijeme dok je tamo s boksačima radio Angelo Dundee.
Svakodnevno je gledao sparinge velikog Muhammada Alija s Jimmyjem Ellisom, Jerryjem Quarryjem, Oscarom Bonavenom.
Sam Mickey je najviše volio sparirati Robertu Duranu.
''Moja omiljena osoba s kojom sam sparirao bio je Roberto Duran. Znam kako bismo ugovorilo sparing u 14 sati a on bi stigao dva sata kasnije, treneri su govorili kako je računao po panamskom vremenu, ustvari kada se ustane iz kreveta. On je bio taj koji je znao prekinuti borbu, reći što je dobro, što nije''.
U to vrijeme, kao amaterski boksač, Rourke je u trideset borbi ostvario 27 pobjeda. Tri poraza su ostvari bile diskvalifikacije.
''Jednom sam diskvalificiran zbog udarca iza glave, jednom ispod pojasa, treći put sam odgurnuo suca'', sjeća se Mickey.
Ipak jedan sparing u tom periodu ga je skupo koštao. Sparing protiv još jednog velikog boksača, Thomasa Hearnsa.
''Zaradio sam jedan žestok udarac. Sjećam se kako sam kući imao velike mučnine, bolove, pokušao sam zvati hitnu pomoć. Nisam mogao okrenuti broj. Kasnije sam saznao se radi o odgođenom potresu mozga''.
Sparirao je i s bivšim svjetskim prvakom u poluteškoj kategoriji Luisom Rodriguezom. Nakon nastupa na "Zlatnoj rukavici" 1971. godine, Rourke se ostavio boksa, jer je opet imao zdravstvenih problema.
Dvadeset godina kasnije je postao profesionalac. Prvi meč je odradio protiv Stevea Powella. Ostvario je pobjedu jednoglasnom odlukom sudaca.
Bez poraza u profi ringu
El Marielito, kako su ga zvali u ringu je nastavio, borba za borbom. Prva sljedeća s Franciscom Harrisom je završila bez pobjednika, a onda je u narednih pet borbi upisao pet pobjeda.
Jednu klasičnim četiri tehničkim nokautom. Posljednja ozbiljna borba bila je ona 1994. godine. Sean Gibbons je bio tvrd orah, opet je završilo neodlučeno.
Krenuo je u cruiseru, završio u lako teškoj. Imao je 42 godine, od svojih protivnika je bio stariji po dvadesetak godina.
Svaku borbu je teško podnosio, pucao je nos, rebra, sjekao je jezik, od udaraca u glavu je zaradio gubitak pamćenja.
''Kad sam se vratio boksu, trenirao sam kao lud. Ne žalim, ali bilo je to loše vrijeme, vrlo destruktivno za mene. Tri su me borbe dijelile od borbe za svjetski naslov i nikad neću znati što bi se dogodilo'', reći će Mickey koji je sa svakom novom ozljedom išao na operaciju, posebno lica.
Jedna, druga treća, do trenutka kada je postao neprepoznatljiv. Ljudi koji su sanirali ozlijede, radili plastične operacije jednostavno su unakazili glumačku zvijezdu.
Darren Aronofsky ga je vratio u život
Mickey je postao "Johnny Handsome", njegove uloge su bile sve samo ne ozbiljne. U život se vratio filmom "The Wrestler" koji kao da je sniman po njegovom životu.
Zaradio je veliki broj priznanja, ne i Oscara.
Darren Aronofsky ga je vratio u život.
''Boks i američko hrvanje su dvije potpuno različite stvari: jedno je profesionalni sport, a drugo zabava za mase. No iako je riječ i koreografiranim borbama, iznenadilo me koliko su ozljede česte. To su sve veliki momci i kad se bacaju na vas dobro to osjetite! Prva dva mjeseca snimanja bio sam šest puta u bolnici zbog ozlijeda leđa, nogu, ruku.Tjerao me kao vola mjesecima prije početka snimanja! Svaki put kada bih ušao u ring mislio sam u sebi: "Je..š ovo, je..š Darrena, mene tu mlate do kostiju, a on negdje odmara svoju guzicu!" Nakon dva mjeseca priprema kaže mi: "Hej Mickey, nisam zadovoljan, daješ mi premalo." Tad me stvarno raspizdio! Pripreme su bile teške, ja sam danas čovjek u godinama...
Ne odustaje iako je blizu sedamdesete
Ponovo je počeo snimati, ali od boksa nije odustao. Iako ruku na srce posljednja borba je bila više show, rekli bismo cirkus nego ozbiljan meč. Što opet s obzirom na godine nije neočekivano.
Uništenog lica i tijela, sa 62 godine na leđima, u ekshibicijskom meču u Moskvi bio bolji od 29-godišnjeg Elliota Seymoura, koji je dva puta padao na pod nakon prilično čudnih udaraca.
Ni Rourkeu nije bilo jasno zbog čega je sudac prekinuo dvoboj već nakon dvije runde, jer je svjestan da njegovi udarci nisu bili ni blizu njegove maksimalne snage. Valjda je meč bio namješten.
Kontroverzna borba nije ušla u službeni Rourkeov skor, a dvostruko mlađi Seymour kasnije je izjavio da mu je plaćeno 15 000 dolara kako bi se bacio, ali da je to dogovoreno bez glumčevog znanja.
I još uvijek ne odustaje, trenira, iako je blizu sedamdesetoj. Čak je spreman ponovo ući u ring ako bi se našao neki protivnik. Pitanje je kakav i na što bi to ličilo.
Opet, ako se pogleda, ne računajući taj meč u Moskvi, Mickeya Rourke je imao više nego solidnu boksačku karijeru. Od svih glumaca najbolju i veliko je pitanje što bi napravio da je s nešto manje godina ušao u ring.
''Boks je ozbiljan dio mog života. Naučio me poštovanju i odlučnosti, strpljenju i koncentraciji'', često kaže čovjek koji je uvijek znao povući određeni potez, ali ona pogrešni koji mu je pokvario i filmsku i boksačku karijeru. Ali Mickey je takav.
