Borut Petrič: Aminu nisam uzeo trenirati zato što je lijepa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Plasmanom na Olimpijske igre u Riju, Mostarka Amina Kajtaz napravila je nešto veliko, ali bila je iskrena pa je u razgovoru za Bljesak.info priznala da je puno više od nje same u uspjeh vjerovao trener. A on nije bilo tko.

Borut Petrič. Ništa manje od legende, velikana ex Yu plivanja. Čovjek je nastupio na trima OI zaredom, a 1981. bio najbolji sportaš bivše države. Slovenac sada ima 54 godine i ne izgleda kao da bi mogao oboriti svjetski rekord, ali od bazena se nije odmaknuo.

Čak što više, svakodnevno je na rubu vode, bodri Aminu u koju je vjerovao još puno prije nego ju je početo trenirati.

“Ona je rođena delfinistica, ima taj gib”, rekao je Borut u razgovoru za Bljesak.info.

“U početku je plivala leđno, jer joj je delfin bio pretežak. Ja sam odmah to vidio..., ali da vam kažem našu povijest. Prvi put vidio sam je vidio s 11 godina u Tuzli na nekom mitingu i tada rekao jednoj trenerici: 'dobiješ ovakvo zlato, a u Mostaru nema uvjeta'. I onda ja odem svojim putem i sretnem je opet s nepunih 18 godina ne znajući da je to ta mala.”

Zašto baš Amina?

“Nisam je prije dvije godine uzeo trenirati zato što je lijepa, nego jer sam vidio njene sposobnosti. Ispostavilo se da sam bio u pravu, iako u tom trenutku nitko nije vjerovao u nju, ni ona. Ja sam neki nepopravljivi optimist, ali realan. Uvijek imam visoko postavljene ciljeve i uvijek je realno, ali na granici realnosti. Mogli smo ove godine biti na Olimpijadi, ali i ne. Međutim, tvrdim i mogu to i potpisati, ona je ove godine mogla i bolje plivati. Možda je to bilo na nekih 98 posto.”

Rezultat koji je Aminu odveo u Rio zabilježen je u Londonu, gdje sve nije bilo savršeno.

“Falilo nam je malo sreće”, ocijenio je Petrič pa dodao: “Plivali smo ujutro, a ne popodne kad se bolje pliva. Sve u svemu, mogli smo plivati pola sekunde brže, ali ostavili smo to za sljedeću godinu. Njene sposobnosti su puno veće, ali ona, sad će ovo zvučati smiješno, tek dvije i pol godine trenira. Prije je plivala, a sad trenira. U plivanju se sve sporo događa, tako da su nam potrebne još dvije godine za prave rezultate. Ovo je daleko od onoga što je ona sposobna”.
To nisu bili svi “nesretni” detalji…

“Kod ovih stilova s dvije ruke, mora biti malo sreće kako uđeš u okret – bazen moraš taknuti s obje ruke, a pošto je zaveslaj metar i pol, moraš imati sreće. Ona tu sreću u Londonu nije imala, pošto je u utrci 100 delfin okret morala popravljati nogama pa je gubila ulaznu i izlaznu brzinu. A kod 50 delfin je bila druga nesreća - ulaz u cilj je bio na glavu, a ne na ruku. Ona je plivala 50 metara i 40 centimetara.”

Detalji su to koji se mogu utrenirati, ali prije svega dolaze s iskustvom.

“Može se isplanirati, ali moraš imati sreću, naročito jer je Amina mlada. Iskusniji i uplivani mogu deset metara prije ocijeniti kako će doći pa onda skratit ili produžit zaveslaje. Ona još nema to iskustvo koje će doći. To je sad visoka matematika.”

Očekivanja

Mnogi su se u priči oko Amine zadovoljili samo činjenicom da je jedna Mostarka izborila nastup u Riju, no bilo je zanimljivo čuti kako se akcija OI planirala.

“Olimpijska norma se postavi dvije godine prije Olimpijade”, pojašnjava Borut u razgovoru za Bljesak.info i dodaje: “Onda imaš godinu i pol da to otplivaš. A norma se veže za 16. mjesto s prošle Olimpijade, B norma je dva i pol posto lošija.”

A što treba očekivati od Kajtaz? Ovdje Borut spušta loptu na zemlju…, u vodu, gdje god želite.

“Vi morate znati da je broj plivača na OI ograničen na 900. Da bi ušao u tih 900, moraš biti jako dobar. A ona je na granici. Velika većina je bolja u startu, mi jednostavno moramo čekati na loš trenutak protivnica. Ima i tu nesreću što kao 'wild card' plivačica pliva 100 delfin, a u toj disciplini neće biti 'lijevih'. Bit ću presretan ako okrenem ekran i vidim da nema medalju. Ali vjerojatno će biti u medaljama..., ako okrenem ekran”.

“Tu će biti oko 35 oko 35 najboljih delfinistica na svijetu, biti tamo već je veliki uspjeh. Iskustvo je važnije, dobro otplivati i onda krećemo u prave rezultate – kako kažu Amerikanci, You ain't seen nothing yet.”

Ono što je sigurno, Rio će sigurno biti veliko iskustvo.

“Tako je bilo kod mene, tako je kod većine. Za Olimpijadu moraš biti naučen i iskusan. Jer ona atmosfera, hiljade i hiljade sportaša koje inače gledaš samo na TV, oni su zajedno s tobom u olimpijskom selu. Na to moraš spremiti biti spreman. Toliko se toga događa, da je malo teško svariti”.

Ampak lijeva, ampak desna

Neizbježno, razgovor je skrenuo i na temu Nadrealista. Ako niste već vidjeli, Đuro je glumio Boruta (bio je Barut Perić)…

“Gledali smo to”, ispalila je Amina koja je sjedila do nas i upijala svaki trenerov komentar. “Ampak lijeva, ampak desna”, dodala je kroz smijeh.

Petrič je zatim pojasnio: “Vi uopće ne znate što znači 'ampak', ali vam to tako smiješno zvuči. Ima još jedna smješnija riječ, ali vam neću reći”.

Borut je inače vrlo odrješit. Za sebe kaže da je bez dlake na jeziku, u što smo se i uvjerili.

“Kad su njih dvije došle u Dubrovnik (Amina i njena sestra koja je uvijek uz bazen, op. a.), to je bilo više gledanje u pod, nego u oči. Zbog toga kada ja počnem govoriti neke stvari (smijeh)…, ali sad su navikle na budalu”,

Imala je Amina strpljenja s trenerom jer je morala, ali slovenski stručnjak kaže da je i ona vrlo, strpljiva – da će se mukotrpni rad isplatiti.

“Strpljenje je ključna stvar, jer se u plivanju sve sporo događa. Ona dvije godine trenira ko konj, a još nismo dostigli željene rezultate. U nekom drugom sportu, ako si tako dobar, nakon dvije godine si milijunaš. Da je muško i igra nogomet - to su milijuni na godinu.”

Nogomet je mogla igrati i zbog oca, Veležovog asa Seada Kajtaza, ali postoji jedan problem…

“Ja znam da bi svi voljeli igrati nogomet, a nisu svi za to, kao što svi nisu ni za plivanje. Ona bi bila dobra u bilo kojem sportu, ali mislim da kontaktni sportovi nisu za nju. Ima preveliku agresiju. Zato kažem da je bolje da tuče vodu, nego protivnika. Ona pređe granicu (smijeh)”.

No, kako dođe do odabira talentiranih, kako ih Borut i stručnjaci poput njega primijete?

“Tko komentira plivačicu do 15 godina, taj nema veze s vezom Poslije 15 godina majka priroda kaže kakva će djevojka biti. Pitaju me ljudi 'što misliš o mom djetetu'? Ja ih upitam koliko ima godina? Oni kažu 14. 'Pitaj me za dvije godine, pa ću ti reći. Kad sam čuo da Amina nema 18 godina, znao sam da majka priroda nema što kriti.”

Zatim je pojasnio…

“Pravi se selekcija, ali imaš i iznimke, neke su čak i debele, a uspješne. Ali 95 posto njih izgleda ko Amina. Moraš imati dobar kamen za dobar kip. U nekoj normalnoj državi ona bi bila produkt selekcije, a ovdje je slučaj. Cijela Yuga bivša je slučaj. Ja sam slučaj. U velikim zemljama svake godine iskoči neki plivač, a u malim svakih deset godina dođe neki plivač kojeg si našao u blatu.”

Zašto Mostar treba bazen

Amina Kajtaz u Mostaru nema adekvatne uvjete, zbog čega je trenirala i u Dubrovniku. Petrič je zbog toga još jednom apelirao na one koji to mogu promijeniti…

“Nemojte shvatiti pogrešno, 50-metarski bazen u Mostaru nije potreban radi Amine. Potreban je radi djece koja imaju potencijal. Otkad u Europi nema lavova, jedino trčanjem možemo nekomu spasiti život. Što su rekli stari Grci, 'pismen čovjek je onaj koji zna pisat i plivati'. Ako jedno dijete nauči plivati, taj bazen vrijedi svake pare, koliko god koštao”.

“Što je bogatija država, ima više bazena. Da, važnije je izgraditi bolnicu, ali kad se dostigne osnovni društveni standard, onda ideš na standard koji ustvari nije nad-standard . Ali problem je društveni, s kapitalizmom se u našim glavama izgubilo da društveni standard nešto znači. Ljudi ne shvaćaju da ulaganje te vrste u ljude kasnije donosi korist. Bolje djecu imati u bazenu, nego na ulici. Ti koji su naučili svako ujutro skočiti u bazen, oni će znati i radit. A i roditelji znaju gdje im je dijete, koje je nakon treninga preumorno da bi se napilo ili drogiralo.”