Cirkus pravilo penal – bod

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jugoslovenski nogomet je u osamdesetim godinama bio u problemu. Kako klupski, tako i onaj reprezentativni. Na tadašnjoj domaćoj sceni su se redale afere, dok reprezentacija nije uspijevala da napravi jedan dobar rezultat. Propustila je dva velika takmičenja zaredom, svjetsko prvenstvo u Meksiku, odnosno europsko u Zapadnoj Njemačkoj.

Kada je u pitanju domaće prvenstvo, imali smo aferu Zjajo, pa onda ono famozno kolo posljednje u sezoni 1985/86 koje je gospon Šajber u cijelosti poništio. Imali smo i onu sezonu u kojoj su klubovi startali s minus šest bodova, dok je sve kulminiralo uvođenjem famoznog penal ili jedanaesterac boda. Kako bi se izbjegle eventualne bilo kakve namještaljke, jednostavno u prvenstvu Jugoslavije od sezone 1988/89 niti jedna utakmica nije mogla završiti bez pobjednika. Zvuči pomalo nevjerojatno, jer nešto slično smo do tada imali samo u američkom ili kako smo ga zvali profesionalnom sportu. Niti jedna druga nogometna liga u ostatku svijeta nije imala na snazi nešto slično.

Jedinstveno pravilo

Famozni penal bod je uveden nakon cirkusa koji smo gledali u posljednjem kolu sezone 1987/88 koje se igralo 12. lipnja Za naslov prvaka Zvezdi je trebao bod, dok su se opstanak borili Sutjeska i Čelik. Priština je već bila otpisana.

U Nikšiću su igrali baš Sutjeska i Zvezda, dok je Priština dočekala Čelik. Na stadionu kraj Bistrice, Sutjeska je do tri minute prije kraja vodila 2:1, dok je Priština imala kontrolu nad utakmicom i veliku prednost 2:0. Međutim ovaj drugi susret je počeo par minuta kasnije, dok se negdje sredinom drugog poluvremena počela gubiti svaka veza pa je kretanje rezultata u datom trenutku bilo poprilično otežano. U Nikšiću Lukić zabija za 2:2, domaćini reklamiraju ofsajd, stadion je na nogama, Goce Popev je uvjeren kako nema govora o nedozvoljenoj poziciji. Zvezda je prvak, ali Sutjeska ostaje u ligi. Međutim, u Prištini se stvari mijenjaju munjevitom brzinom.

- Ulazimo u svlačionicu i Radio Titograd javlja da se Sutjeska seli u Drugu ligu jer je Čelik dao tri gola za tri minuta u Prištini. U tom trenutku nastaje pravi kaos", prisjećao se Žarko Đurović.

Na gradskom stadionu je Čelik golovima Golubicom Fileša i Ratkovića za tri minute od 2:0, došao na 2:3. Što se događalo u Prištini najbolje je opisao Kujtim Shala, velika faca te momčadi, kasnije igrač Dinama. Prilikom jednog dolaska u Zagreb, ljubimac navijača zagrebačkih modrih je za Index ispričao:

- Istina je da je ta utakmica namještena, to je neosporno. Ali i da ja nisam imao ništa s tim zbog gore navedenih razloga. Ovako je bilo, jako se dobro sjećam: igrala se 80. minuta i ja hitam izvesti aut kako bih imao šansu zabiti taj jedan gol koji mi fali da budem najbolji strijelac lige, na što me navijači Prištine koji su preskočili ogradu, hvataju za ruku i govore: ''Kujtime, nemoj slučajno da zabiješ, Zvezda gubi u Nikšiću!'' Jer u isto vrijeme Sutjeska je tamo povela protiv favorizirane Zvezde, koja je već bila prvak i tako se spašavala od ispadanja, a nas koji igramo međusobno - Prištinu i Čelik, gurala u drugu ligu. E onda su moji suigrači odlučili da kada već ispadamo, da povučemo za sobom Sutjesku tako što će pustiti Čeliku da nas pobijedi i tako se on spasi. Sve samo da razbijemo srpsko-crnogorsku urotu na našu štetu, reći će Shala. Na kraju je Shala morao i na sud, ali onaj Fudbalskog saveza Jugoslavije. Ispričati što se dogodilo.

- Pregledavajući snimku su me pitali: ''Pa zašto ti, Kujtime, jedini ne bježiš od igrača Čelika?'' jer su vidjeli da im ne puštam, ali nije bilo pomoći i dobio sam drastičnu kaznu. Uvjeren sam da je to zbog toga što sam već bio dogovorio transfer u Dinamo. Tamo se stvarala jaka momčad, koja je trebala Dinamo vratiti na jugoslavenski vrh, ali Beograd je radio sve da to onemogući.

67 utakmica završilo na taj način

I tako naredne sezone su se utakmice prvenstva pretvorile u nešto što smo do tada gledali samo u Kupu. Nakon devedeset minuta ako nema pobjednika idu jedanaesterci, penali. Prvu utakmicu koja je završila tako odigrali su na Banjici Rad i Zvezda 6. kolovoza baš na otvaranju nove sezone. Prvo je bilo 0:0, a onda je Rad pobijedio 4:3. Neprecizni s jedne strane su bili Miloš Bursać, Goran Jurić i Milan Ivanović kod Zvezde, na drugoj nisu pogodili Dušan Milinković (najbolji strijelac lige 87/88) i Zoran Jevtović.

Od tog susreta pa do kraja sezone još 66 utakmica završilo je po novom pravilu. Skoro dvostruko više u prvom dijelu prvenstva (42-24). Najviše bodova tako sakupila je upravo momčad Rada 9, dok je najslabija momčad u tom segmentu bila Rijeka koja je izgubila svih sedam raspucavanja da ih tako nazovemo.

Tuzlanska Sloboda je mogla biti uspješnija od Rada, jer su njeni igrači 12 puta (najviše od svih) ostali još malo na terenu, ali je njihov učinak bio polovičan. Najduže se na odluku čekalo u susretu Partizana i Čelika u okviru 16. kola. Zeničani su uzeli tada bod nakon malog maratona 11:10.

Prvak Vojvodina osvojila samo pet bodova novim pravilom

Titulom prvaka se okitila Vojvodina, drugi put u povijesti. Popularna "Voša" je na kraju imala tri boda više od Zvezde pet od Hajduka. U društvu pet najbolji su se našli Rad i Dinamo, dok je Partizan bio tek šesti. Momčad je s klupe vodio Ljupko Petrović, na terenu legendarni Miloš Šestić. Bili su tu recimo sjetit će se stariji Čedo Maras na golu ili nešto istureniji Svetozar Šapurić. Međutim u toj generaciji su odrastali kasnije Mihajlović, Jokanović, Joksimović, Mijić, Vujačić, Punišić.

Zanimljivo, Vojvodina je te sezone samo pet bodova osvojila lutrijom jedanaesteraca, četiri u gostima. Ukupno su gosti do kraja ovo sezone uzeli 37 bodova, sedam više ako gledamo ostvareno domaćih momčadi. Sedam prvenstvenih kola je prošlo bez raspucavanja, a što je posebno zanimljivo, u posljednjih pet kola penali su se pucali samo na tri utakmice. Ovo pravilo je ostalo na snazi do raspada države.