Ćurković: Hidalgo je bio tvorac Carre Magique

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Francuzi su se mučili sedamdesetih godina. Rezultatski, nije ih bilo nigdje. Propuštali su velika takmičenja u jednoj velikoj seriji koja je trajala do Argentine 1978.

I dok možda u neku ruku iznenađenje nije bilo to što ih nismo gledali u završnici Eura zbog sustava natjecanja, poražavajuća je bila činjenica da se nisu našli u Meksiku 1970. godine, pa onda niti u Zapadnoj Njemačkoj 1974. Čak i Stefan Kovacs, legendarni trener Ajaxa, nije uspio uzdrmati uspavanu ljepoticu između 1973. i 1975. godine. A onda je palicu u svoje ruke dobio Michel Hidalgo, nekada vrlo dobar igrač Le Havrea, Reimsa i Monaca koji je još tamo 1956. godine igrao velikog finale Kupa prvaka protiv Real Madrida.

Premda je to danas teško zamisliti, klub iz grada s manje od 200.000 stanovnika je u pedesetima bio jedan od najvećih europskih klubova, koji je dominirao francuskim nogometom, zahvaljujući sjajnom treneru Albertu Batteuxu.Hidalgo je 1966. godine završio svoju karijeru sa samo jednim službenim nastupom za reprezentaciju.

Platiniju kapetanska traka

Imao je 43 godine kada je 1. siječnja 1976. godine službeno preuzeo Francusku. Čekale su ga kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Argentini. U to vrijeme dres Francuske su nosili Platini, Bosis, Trésor, Six, Lacombe. Prvu utakmicu na klupi je imao protiv Čehoslovačke u ožujku. Kapetansku traku je dao MicheluPlatiniju, tada 18-godišnjem veznjaku Nancyja. Završilo je 2:2, Platiniji je postigao gol iz slobodnog udarca.

- Bio je sanjar. Znao je izaći iz sustava kako bi stvorio selekciju s igračima koji su na isti način razumjeli nogomet kao i on. Kao osoba bio je nevjerojatan, bio je veliki prijatelj nama igračima. Kao trener Michel je poveo reprezentaciju Francuske do svojih najvećih visina, odlučivši se za lijepi stil nogometa koji je omogućio svakome od nas da izrazimo svu svoju sposobnost i svoj individualni talent. Uspio je vratiti reprezentaciju u sam vrh svjetskog nogometa. Prije određenog vremena smo ga posjetili, nekolicina reprezentativaca, u očima mojih suigrača vidio sam koliko je on važan za svakog od nas. Ostavio je puno toga iza sebe, njegova vizija i njegov rad i danas su vidljivi kada igra Francuska. Michel Hidalgo zauvijek će mi ostati u srcu, rekao je nekada sjajni igrač Michel Platini.

Naravno, kao i u većini slučajeva, stvari se nisu razvijale u najboljem smjeru, iako se Francuska plasirala na Svjetsko prvenstvo 1978. godine, nije prošla prvi krug. Inače, par sati prije polaska za Argentinu, Hidalgo je prošao i preživio filmsku otmicu. Na putu prema zračnoj luci, Hidalgo je bio otet, ali je uspio savladati svoje otmičare.

Rezultat će doći

Iako se Francuska nije proslavila u Argentini, baš kao što se nije našla u završnici prvog Eura na kojem je nastupilo osam selekcija (1980), Hidalgo nije odustajao

- Nikada nisam razgovarao sa svojim igračima o rezultatu. Nikada! Uvijek sam im govorio da razmišljaju o igri, rezultati dolaze sami od sebe. Uvijek sam se vodio tako. Bilo kao igrač, bilo kao gledalaca ili trener. To je bila moja filozofija. Igra kratkih dodavanja s mnogo živosti i tehnike. Šampanjski nogomet. Sve se radilo s ciljem kvalitetne igre, držanja lopte u posjedu i napadanja, znao je reći vraćajući se ustvari u prošlost. Kada je igrao u Reimsu.

Pozvao Mostarca u stručni stožer

U Španjolskoj 1982. godine je došao na svoje. Posložio je selekciju za najveće rezultate. Zanimljivo, u stručnom stožeru je kao savjetnika imao Ivicu Ćurkovića koji je bio zadužen za rad s golmanima, ali je dobro poznavao sve igrače iz St. Étiennea, pa i najveću facu, Platinija koji je također prije Juventusa nosio dres ovog kluba.

- Već sam prije na poziv tehničkog direktora reprezentacije gospodina Boulognea držao seminare mlađim vratarima. U reprezentaciju me pozvao osobno selektor Michel Hidalgo. Francuska reprezentacija je doživjela veliki uspjeh kad ju je vodio MichelHidalgo. Tome treba zahvaliti Michelu Platiniju koji je zajedno sa Jeanom Tiganom, Alainom Giresseom i Luisom Fernandezom činio carremagique, fantastičnu četvorku u veznom reduposjedujući sposobnost da razbija svaku protivničku obranu. Francuzi su na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 1982. godine dospjeli u polufinale, a eliminirani su nakon izvođenja jedanaesteraca od Nijemaca. Ta utakmica se smatra jednom od najvećih ikad odigranih u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava. Nakon toga su željeli produljiti moj angažman, ali ja sam odbio jer sam imao plan ući u biznis, sjeća se Ćurković. Francuska je imala prednost 3:1 do 102. minute, a utakmica ostala zapamćena po ubitačnom startu vratara Haralda "Tonija" Schumachera, nad Patrickom Battistonom.

Ono što Hidalgo nije napravio u Španjolskoj jeste na domaćem terenu 1984. godine. Francuska je osvojila naslov prvaka Europe, u finalu je srušila Španjolsku 2:0. U pet utakmica, Francuzi su postigli 14 golova, Platini čak devet. Te 1984. godine, Francuska je odigrala 12 utakmica i niti jednu nije izgubila, uz gol razliku 27:4. „Carremagique“ je briljirao, u tom svom rombu, iza dvojice napadača. Bilo je svejedno trko su bili u tom trenutku.

Nakon toga Hidalgo je napustio reprezentaciju, preuzeo je ulogu direktora svih selekcija koju je obavljao do 1986. godine. Tada prihvata ponudu i pridružuje se Bernardu Tapieju u Marseilleu gdje će ostati do 1991. godine. Posljednjih godina je živio u ovom gradu gdje je preminuo u 87. godini.