Dovoljno je kazati - Usain Bolt

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vjerojatno najveći atletičar svih vremena, Usain Bolt, rođen je na današnji dan prije 35 godina, 21. kolovoza 1986. u mjestu Trelawny na Jamajki.

U modernim vremenima kada su mnogi uzori i idoli rastužili milijunske vojske fanova padajući na doping kontrolama, sudjelujući u raznim skandalima ili bili sudionici neočekivanih poraza, simpatični Jamajčanin nikada nije iznevjerio, nikada nije zakazao, nikada nije napravio korak unatrag.

Svih ovih godina koliko je Boltova karijera trajala, on je bio taj zbog kojeg je kraljica sportova bila tako popularna, držao joj je glavu iznad vode u koju je upala brojnim problemima s dopingom i korupcijskim aferama.

Mnogi će kazati kako je postao veći i od samog sporta kojim se bavio. Godinama je Bolt bio simbol dobra u borbi protiv zla u sportu.

Bolt nije bio samo vrhunski sprinter nego i pravi šoumen, čovjek kojeg su svi obožavali. Nikada se nije nabacivao blatom prema onima koji su varali, veselio se konkurenciji bez fige u džepu, za sve je imao vremena, ali njegove pobjede su bile redovne i spektakularne.

Zaluđen kriketom

Od malena je bio zaluđen sportom, ali kriketom i nogometom (veliki navijač Manchester Uniteda). Djetinjstvo mu je bilo bezbrižno, roditelji Wellesley i Jennifer imali su trgovinu mješovitom robom, Usain je dane provodio na ulici natjeravajući loptu s bratom Sadikijem i prijateljima, a tu je bila i sestra Sherine.

Iako je u osnovnoj školi postavio najbrže vrijeme na 100 metara, kriket je bio prvi izbor u srednjoškolskom obrazovanju sve dok ga trener kriketa nije usmjerio prema atletici.

Međutim, nije Bolt odjednom postao kakvim ga danas znamo – sprintersko čudo prirode. Njegov put je bio mukotrpan kao i svakog uspješnog sportaša.

U tinejdžerskim godinama pokazivao je potencijal, tako je s 15 godina postao svjetski juniorski prvak (2002.) na 200 m, nitko se tako mlad nije okitio naslovom u toj dobnoj kategoriji, a godinu dana kasnije u istoj disciplini stao je na najviše postolje i na svjetskom mlađejuniorskom prvenstvu.

"Otac i majka su uvijek bili na mojim utrkama i navijali. I dok me je mama razmazila, otac me je uvijek pritiskao i pazio da odem na trening", priznao je jednom Bolt.

Godine 2004. postavio je i najbrže vrijeme ikad na 200 m u juniorskoj konkurenciji i postao prvi koji je s toliko godina istrčao tu dionicu ispod 20 sekundi (19.93). Tada je doživio i prvo veliko razočaranje na OI u Ateni kada je svoj nastup na 200 m završio u kvalifikacijama, kobni su bili problemi s nogom.

Ključni čovjek trener Glen Mills

Prijelaz u seniorsku konkurenciju nije bio lak. Promjene trenera, stalne ozljede, zov iz SAD-a, nezdrava prehrana, noćni izlasci što je uobičajeno bilo za klinca njegove dobi, ali ne i za vrhunskog sportaša, pa glasne priče kako je lijen i da je s njime zbog toga teško raditi, bile su tih godina dio Boltova života.

No 2005. dogodio se ključni trenutak karijere. Za trenera je došao Glen Mills. Legendarni stručnjak za sprintere s Jamajke je u suradnji s menadžerom Normanom Peartom promijenio način rada s Boltom, s više fleksibilnosti s obzirom na njegovu visoku građu i duge tanke noge, a obojica su ga zajedničkim snagama uspijevali obuzdavati i izvan staze.

Njih dvojica imali su ideju da se Bolt posveti dionicama 200 m i 400 m, ali srećom po sve nas Jamajčanin je uporno želio trčati 100 m (što je do tada jako malo trčao) i 200 m. Ostalo znate, Bolt je ogromnim koracima ulazio u legendu, ali i nebrojeno puta upravo Millsa isticao kao čovjeka koji je zaslužan za to.

"Iskreno, moj je put do uspjeha bio prilično jednostavan jer sam imao najbolju ekipu. Istina, veoma sam se trudio, ali bez njih ne bih uspio. Obitelj, prijatelji i trener, svi su mi pomogli. Među pregršt savjeta koje sam čuo, moram izdvojiti onaj trenerov 'Uživaj u svemu što radiš'."

Njegov napredak je iz godine u godinu bio fascinantan, a 2007. na SP u Osaki uzeo je dva srebra (200 m, 4x100 m). Bila je to najava oluje koja slijedi na tartan stazi. I zato nećemo nabrajati sve Boltove pobjede, nego samo one zbog kojih je ušao u povijest sprinta.

Olimpijska zlata i svjetski rekordi

Očekivanja prije Olimpijskih igara u Pekingu 2008. su bila velika, jer je Jamajčanin u 'ptičje gnijezdo' dolazio kao novi svjetski rekorder na 100 m (9,72). Sav taj pritisak nije ga slomio, bio je spreman na taj teret. U sve tri discipline (100 m, 200 m, 4x100 m) uzeo je zlata uz nove svjetske rekorde (9.69, 19.30, 37.10). Ove godine uzeto mu je to najsjajnije odličje iz štafete jer mu je kolega Nesta Carter bio dopingiran.

"Mogu trčati još brže", izjavio je Bolt i to obećanje uskoro ispunio.

Godinu dana kasnije bio je novi izazov. Plava staza u Berlinu koja je bila domaćin SP-a zauvijek će ostati upamćena po nevjerojatnom nastupu senzacionalnog Jamajčanina. Opet tri zlata u istim disciplinama te dva nova svjetska rekorda koja i dan danas stoje – 100 metara za nevjerojatnih 9.58 i 200 m za jednako nestvarnih 19.19.

Dvije godine kasnije u južnokorejskom Dageu Bolt je branio svjetska zlata. Uspjelo mu je to na 200 m i 4 x 100 m (uz novi svjetski rekord štafete 37.04), ali ne i na 100 m. Bio je to njegov jedini kiks u vladavini koja je počela 2008. pa trajala do danas. Ne, nije Bolt izgubio utrku, nego je sam sebe diskvalificirao preranim startom...

Godine 2012. svijet je promatrao kako Bolt na Igrama u Londonu ispisuje povijest, postao je prvi čovjek koji je obranio olimpijske naslove na 100 m (9.63) i 200 m (19.32), a tome je pridodao i zlato u štafeti gdje je s kolegama istrčao opet svjetski rekord koji je i dalje aktualan (36.84).

"Sada sam legenda, najveći atletičar koji je ikada živio", poručio je Bolt poslije trijumfa na Otoku, a tek je došao na pola puta.

Moskva je 2013. bila domaćin SP-a. I Rusi su se poklonili Jamajčaninu, tri nova zlata koja je ovaj čudesni sprinter obranio i dvije godine poslije u Pekingu (2015.). Nezaustavljiv!

Neponovljiva karijera

Ozljede su postale dio njegovog života, konkurenti su se mijenjali, ali Bolt je na svojim novim Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru, još jednom zadivio atletiku. Nova tri zlata na 100 m, 200 m i 4x100 m. Ukupno devet zlata u sprinterskim disciplinama, nikada nije izgubio utrku u olimpijskom finalu.

"Dokazao sam svijetu da sam najbolji. Zbog toga sam rekao da su ovo moje posljednje Olimpijske igre, više ništa ne moram dokazivati", ponovio je Jamajčanin odluku o odlasku.

Bolt je tijekom te vladavine imao i poraza, na mitinzima se ponekad vidjelo da je od krvi i mesa, a ne Superman čiju je pozu kopirao nakon pobjeda, ali on isto tako nije bio običan čovjek.

Naime, od Igara 2008. do ovog SP-a u Londonu kada je na 100 m bio tek treći, nije izgubio veliko finale, niti jedno. Ukupno devet olimpijskih zlata, 11 svjetskih najsjajnijih odličja i tri aktualna svjetska rekorda na 100 m, 200 m i 4 x 100 m. Kao što smo spomenuli, u tom razdoblju jedino mu je pobjeglo zlato iz 2011. kada je na 100 m sam sebe diskvalificirao i sada ovo iz britanske prijestolnice gdje je osvojio svoju prvu svjetsku broncu (14. medalja sa SP-a).

A konkurencija? Nikada nije bila strašnija u povijesti atletike. Pojedini sprinteri su u finala ulazili s boljim vremenima u sezoni, slovili za favorite, ali nisu izdržali kada su se našli uz bok na stazi s najvećim. Tyson Gay, Yohan Blake, Asafa Powell, Justin Gatlin ili Nesta Carter, nije bilo važno, rezultat je uvijek bio isti, svi oni gledali su u leđa visokom Boltu kako prvi prolazi ciljnu ravninu.

I još jedan zastrašujući podatak, Bolt je toliko puta testiran i uvijek je bio čist, a najveći suparnici? Ovih petero nabrojenih je i najbržih na 100 m ikad iza Bolta, ali svi su oni u jednom dijelu svoje karijere uhvaćeni da su koristili doping. Ni on im nije pomogao protiv najvećeg.

Od atletike se oprostio u kolovozu 2017., malo potom eksperimentirao s nogometom i onda se posvetio obiteljskom životu i novim planovima za budućnost. (Izvor: Tportal.hr)