Gypsy King i njegov životni roller coaster

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Šest dana je ostalo do prve velike borbe u ovoj 2020. godine. U kultnom MGM Grandu, u Las Vegasu, na megdan fenomenalnom Deontayu Wilderu izlazi Tyson Fury. Ponovo, dvije godine nakon njihovog okršaja u Staples Centeru koji je završio bez pobjednika. U kojem je Wilder dva puta rušio Furyja, ali ga nije pobjedio.

''Očekujem čisti nokaut. Bit će to rano u meču pa da se svi možemo zajedno otići napiti. Bit će to dobra noć u Las Vegasu tijekom koje ćemo slaviti'', kaže u svom stilu u najavi borbe Gypsy King koji opet ima priliku vratiti se na vrh. Svrstati u red onih boksača čija je karijera išla poput roller coastera, od vrha prema dnu, pa možda opet prema vrhu. Iako, realno baš nije briljirao u posljednjih godinu, dvije dana.

Borac od trenutka kada se rodio

Borba koja može potvrditi tu priču da je Tyson doista pravi borac do kraja. Ono što je bio od svog rođenja. Jer je prilikom rođenja težio tek pola kilograma. Liječnici mu nisu davali neke velike šanse. Na kraju je uspio, ali je djetinjstvu imao problema s groznicama koje su izazivale česte halucinacije. Onda se počeo naglo debljati i boks je čini se bio jedini izbor. Jer otac John se bavio boksom, čak je kako se to u svijetu borilačkih sportova kaže radio ilegalne borbe. Obitelj se često selila, poput velike većine "irskih putnika", ili kako obitelji koje su na otoku okarakterizirane kao gypsys (romi – cigani). Zato je kasnije Tyson sebi odredio nadimak Gypsys king (Kralj cigana).

''Želio sam da moja djeca budu educirana kako bi mogla negdje raditi, ali Tysonova želja je bila jača. Taj mali debeljko čekao me u autu nakon treninga i jednostavno je želio raditi isto što i ja - boksati. Jednog dana sam popustio i dao mu da navuče rukavice. Tada me šokirao. Vidjelo se kako je on prirodni talent'', pričao je njegov otac. To je Tysonu bio prvi ulazak u ring, ali nekog dodira je već ranije imao s boksom.

Naime, snagu je često odmjeravao sa svojim bratom Shanom. Koristili su peškire umjesto pravih rukavica. I da ne bude zabune otac jeste dao ime sinu po prezimenu velikog boksera Mike Tysona, ali kasnije će Fury objasniti kako su mu uzori i mladosti bili ipak neki drugi likovi, nogometaši Roy Keane i Eric Cantona, velike face Manchester Uniteda.

''U mojoj su školi svi navijali za United, tako da nisam imao previše izbora. Eric i Roy su bili nešto posebno, imali su nešto u sebi što ih je odvajalo od drugih i želio sam biti poput njih. Kao mali sam bio povučen, nisam imao samopouzdanja, a onda sam shvatio da ako želim nešto napraviti u svom životu moram biti poput njih'', rekao je jednom prilikom Tyson Fury.

Otac završio u zatvoru

U amaterskoj karijeri ubilježio je 31 pobjedu, od čega 26 nokauta, i 4 poraza, a priču je zaključio nakon neuspjelog odlaska na Olimpijadu 2008. godine. Nije imao mjesta u reprezentaciji Velike Britanije, Irci mu nisu dozvolili nastup na prvenstvu Irske, pa je već iste godine odradio prvu profesionalnu borbu protiv Bele Gyongyosija. Otac John je bio u kutu sve do 2011. godine kada je završio iza rešetaka. Osuđen na jedanaest godina zatvora jer je suparniku izbio oko u jednoj tučnjavi na aukciji automobila.

Titula koja ga je odvela do ruba, skoro do samoubojstva

Tyson je ostao sam. Ali je i dalje pobjeđivao. Sa svakom novom pobjedom bilo je sve više novca, ali i ostalih stvari koje se onda ''nude'' na stolu. Preko alkohola, do ludih provoda, problema sa zakonom. Nakon pobjede nad Christianom Hammerom ukazala se prilika života. Borba s Wladimirom Klitschkom. Borba u kojoj je ostatak svijeta, van Velike Britanije imao priliku napokon upoznati Tysona Furyja. Fury je pobijedio, a boksački svijet je pričao Irskom divu visokom 206 cm s rasponom ruku od 216 cm, koji je dominirao. Pobijedio je, došao na vrh, a onda se raspao. Nestao sa scene.

''Tada sam živio u strahu. Bojao sam se svakog trenutka kada bi zazvonio mobitel jer sam mislio da će mi netko javiti da se Tyson ubio. Nisam mogao više izdržati i uselio sam se kod njega'', pričao je njegov otac koji je izašao iz zatvora ali nije mogao pomoći svom sinu. Činilo se kako njemu više nema pomoći. Kokain, pa oduzimanje pojasa, pa teška depresija.

Pročitajte još

Emil Markić jači od Mađara Ferenca Alberta

''Jesam, uzimao sam puno kokaina. Zašto ne bih? To je moj život, zar ne? Mogu raditi što god želim s njim. Kao dijete sam obožavao boks, to je bio moj život. I kad sam napokon ostvario što sam želio, sve postane jedan veliki nered. Sada mrzim boks, toliko da ne bih ni prešao cestu da gledam meč za naslov prvaka. Više se ne želim probuditi. Svaki dan se nadam da ću umrijeti. A to je jako loša stvar za reći kada imate sjajnu ženu i troje djece, zar ne? Kad bih mogao oduzeti vlastiti život i kad ne bih bio kršćanin, učinio bih to u sekundi. Samo se nadam da će me netko ubiti prije nego što to sam učinim kako ne bih proveo vječnost u paklu'', opisivao je svoj život u tom periodu engleskim medijima Fury. Čak je na kraju i počeo sve više razmišljati o samoubojstvu.

''Kupio sam novi Ferrari u ljeto 2016. godine, izašao sam na autocestu i vozio velikom brzinom. Približavao sam se mostu i nije me bilo briga. Želio sam umrijeti, odustao sam od života i krenuo sam da to učinim. Međutim, zaustavio sam se kada sam čuo neki glas ''ne, ne čini to Tyson, misli o obitelji i djeci koja bi odrastala bez oca''. Zaustavio sam se, nisam znao što radim. Bio sam uplašen i tresao sam se. Nikad više neću ni pomisliti na samoubojstvo'', prisjeća se najtežeg perioda u svojoj karijeri Tyson Fury čiji će roller coaster opet krenuti prema gore.

Nakon 924 dana izbivanja u ringu se ponovo pojavio 18. kolovoza 2018. godine. Sredio je nedoraslog Seferija, nakon njega i Pianetu, a onda je došlo vrijeme za novi veliki obračun. Deontay Wilder. Wilder je ostao prvak po WBC verziji. Fury je smatrao kako je oštećen, revanš borba se počela ugovarati, a on je novac zarađen od borbe odlučio usmjeriti u humanitarne svrhe. I ne malo, spominjala se cifra od sedam milijuna funti izgradnju socijalnih domova.

''Boksač sam, nisam biznismen. Želim pomoći ljudima koji si sami ne mogu pomoći. Izgradit ću kuće za beskućnike jer novac ne mogu ponijeti sa sobom u grob. Bolje da s njim učinim nešto dobro'', rekao je Fury odmah nakon meča s Wilderom. Sada je novi okršaj pred vratima, realno, puno važniji nego što je bio onaj prvi. Gypsy King ponovo ima priliku.