Intervju sa mostarskim judašem koji je do sada osvojio 130 medalja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Srđan Ajvaz rođen 10. listpada 2001. godine u Mostaru. Odličan je učenik drugog razreda Srednje Medicinske Škole “Sestara Milosrdnica” Mostar i  i odličan sportaš.

Srđan je osvajač preko 130 sjajnih odličja, a judom se bavi pet godina, što je bio povod za naš intervju.

1. Kako i kada si počeo trenirati?
Kada sam bio u školi vidio sam judo plakat i želio sam se upisati. Počeo sam trenirati judo sa svojih 11 godina.

2. Sjećaš li se prve osvojene medalje?
Da sjećam se, to je bilo u Podgorici. Tada sam osvojio srebrenu medalju i bio sam nezadovoljan svojim borbama ali i vrlo zahvalan svom treneru i kolegama što su me naučili razne tehnike u kratkom razdoblju.

3. Posljednji turnir na kojem si ostvario izvanredan rezultat osvojivši zlato i pehar. Da li si to očekivao?
Da, to je bilo u Austriji na međunarodnom judo turniru “Colop Masters” održanomu gradu Wels-u. Stvarno nisam očekivao tako dobar plasman, budući da je konkurencija bila izrazito jaka.

4. Jesi li zadovoljan nastupom u finalu?
I vise sam nego zadovoljan sa svojom borbom. Poprilično sam brzo dobio borbu i iskoristio pogreške protivnika da ga svladam sa što manje snage ali smatram da sam u par situacija trebao bolje reagirati, ali naravno uvijek može bolje.

5. Kako izgleda jedan tvoj dan kada se spremaš za velika natjecanja?
Prijepodnevna sam smjena i odmah nakon škole odradim prvi kondicijski trening, a zatim navečer judo trening na kojem sa trenerom i kolegama dosta radim na tehnikama i taktici

6. Imaš li tremu pred važne mečeve?
Da, uvijek imam tremu pred velika natjecanja, ali je savladam.

7. Neka zanimljiva anegdota sa treninga, natjecanja…?
Jednom prilikom u Podgorici sam baš dugo čekao borbu, kako nam je svima bilo dosadno čekati igrali smo igru s kartama. U želji da napravimo što više bodova zaboravili smo na vrijeme. U stvarnost sam se vratio kada me službeni spiker prozvao da se pripremim jer je moja borba sljedeća. Brzinom svjetlosti sam obukao kimono i onako ne zagrijan se našao na tatamiju, ne sjećam se ni kako sam uspio pobjediti tog i sve sljedeće protivnike, ali uz tu zlatnu medalju ću uvijek imati posebna sjećanja.

8. Da li ti je neki protivnik ili borba ostala u posebnom sjećanju i zašto?
Da, sjećam se jednog od svoji prvih natjecanja kada sam se borio protiv reprezentativca Crne Gore. Cijelu borbu sam vodio i pred sami kraj sam napravio veliku grešku i izgubio finalnu borbu, no ipak bio sam početnik u tom razdoblju.

9. Što misliš o novim natjecateljskim pravilima u judo-u?
Nova natjecateljska pravila koja su se uvela 2017.g. u judo meni odgovaraju. Ponovno se uvodi hvatanje za nogu i jako mi je drago jer ću početi koristiti tehnike koje prije nisam imao priliku koristiti jer su bile jedno vrijeme zabranjene.

10. Kakav je odnos trenera prema tebi i tvoj odnos prema treneru, jel se sve poklapa ili…?
Moj trener uvijek korektno i prijateljski postupa prema meni, savjetuje me, zeza se, tu je kada mi je potreban ozbiljan razgovor, kada me muči neki problem uvijek je tu da mi popravi dan. Također, mislim i trudim se da se i ja prema treneru odnosim prijateljski i s poštovanjem. Sve se savršeno poklapa i svi smo u klubu kao jedna mala obitelj.

11. Da li se tvoj trener dovoljno brine o tvom sportskom životu, tvojoj sportskoj karijeri, zdravlju?
Da, moj trener se brine i više nego dovoljno o mom sportskom životu i brine se o mojoj prehrani. Što se tiče moje sportske karijere u veoma kratkom razdoblju uz pomoć mog trenera kojemu se i ovim putem zahvaljujem, postigao sam zavidan nivo znanja o čemu govore i moji trenutni sportski rezultati.

12. Kako bi ocijenio uvijete za treniranje na ovim prostorima?
Uvjeti za treniranje na ovim prostorima nisu baš zadovoljavajući, ali ipak i pored takvih (ne) uvjeta ovi prostori imaju super sportaše koji osvajaju medalje na raznim europskim i svjetskim natjecanjima.

13. Kvalitet judo-a u regiji i kako do više medalja na velikim natjecanjima?
Judo je vrlo kvalitetan sport u našoj regiji, a samo radom, trudom, voljom i željom postižu se dobri rezultati.

14. Kog stranog judaša najviše cijeniš i zašto?
Najviše cijenim francuskog reprezentativca, Teddy Riner-a, osvajača europskih, svjetskih i olimpijskih zlata i iz razloga što nije poražen na tatamiju već devet godina i sviđa mi se njegov taktički način borbe. Svi koji imalo poznaju ovaj sport kažu da je judo vise od sporta. Ja bih još dodao da je judo umjetnost.

15. Uzor u sportu i uzor u životu?
Uzor u sportu mi je trener, jer je dobar pedagog, dobra osoba. On se brine o svakom sportašu, prvenstveno o njegovom zdravlju i obrazovanju, što većina trenera nije, a zatim o sportskom uspjehu. Uzor u životu mi je moj otac koji je prije svega dobra osoba, koji mi pruža sve što trebam i podržava u svemu. Jednostavno otac za primjer.

16. Najdraža pobjeda i zašto?
Najdraža pobjeda mi je bila u Zagrebu na “Kupu Like 2015” gdje je konkurencija bila vrlo jaka, a ja bio tek prva godina kadeta. Ipak osvojio sam zlatnu medalju pobijedivši neke natjecatelje starije od mene dvije godine, a do tada sam mislio da su ti natjecatelji nepobjedivi. Usput i u 2016.godini sam na istom turniru osvojio dvije zlatne medalje, za mlađe kadete i kadete. Pored ovog izdvojio bih još i osvajanje zlatne medalje na Grand Prix-u za kadete u Slovačkoj početkom 2017.god.

17. Najteži poraz?
Najteži poraz mi je bio na državnom prvenstvu BiH 2014. i 2017. godine za koje sam se mnogo pripremao. Imao sam jedan poraz i 4 pobjede te završio kao trećeplasirani u BiH. Nikako nisam bio zadovoljan sa tim rezultatom jer samo prva dva mjesta su vodila na Balkansko prvenstvo na koje ja ipak nisam mogao ići.

18. Planovi za budućnost?
Planiram dalje da treniram “punom parom” kako bi postigao što bolji uspjeh na raznim natjecanjima i plasirao se na što bolje mjesto na Europskoj rang listi.

19. Najteži i najljepši trenutak u životu?
Ovo pitanje mi je najteže za odgovoriti budući da sam imao dosta dobrih i loših trenutaka u mom sportskom životu. Najljepši trenutak mi je bio kad sam osvojio prvu medalju, a najteži kada mi se dogodio lom ruke, nekoliko dana prije natjecanja u Austriji 2014. godine.

20. Koju borilačku vještinu pored judo-a najviše cijeniš i da li pratiš druge borilačke sportove?
Najviše cijenim hrvanje i sambo jer su najsličniji judo-u, a ostale borilačke sportove iskreno ne pratim.

21. Zanimanja izvan treninga?
Pored judo-a u kojem uživam, najviše volim da igram basket sa trenerom i prijateljima sa treninga ili sa ekipom iz osnovne škole.

22. Štp je za tebe dobar provod?
Dobar provod za mene je bilo gdje i bilo kada, samo da sam u dobrom društvu ili na raznim putovanjima po Europi sa klubom.

23. Gdje vidiš sebe nakon natjecateljske karijere?
Nakon natjecateljske karijere vidim se kao judo sudac, to mi je velika želja.

24. Na kraju 2016. ali i 2017. godine proglašen si za najuspješnijeg natjecatelja kluba…
Na moju radost, jesam. Iako je u klubu bila užasno jaka konkurencija za to mjesto. Osvojio sam tu titulu na račun svojih medalja, a najviše me raduje što sam svojim medaljama pomogao mojoj ekipi da šesnaest puta u 2016. godini osvojimo titulu najboljih kadeta na raznim međunarodnim natjecanjima. Za 2017 i nije bio neki veliki problem biti proglašen za najboljeg jer je većina mojih sportskih prijatelja završetkom 2016. godine iz uzrasta kadeta prešla u uzrast juniora.

25. Vidimo da ste se sudjelovali u spotu za pjesmu „Zajedno za naš grad“?
Da, jako sam ponosan što su baš mene i moju klupsku prijateljicu (Vesnu Vukoju) izabrali da sudjelujemo i tako promoviramo sport i humanost u ovom video spotu, uz velika imena našeg grada, kao što su Damir Beljo, Amina Kajtaz, Ivona Ćavar…

26. Što bi poručio mladima koji tek počinju bavljenje borilačkim vještinama?
Preporučio bih svim mladima koji se tek počinju baviti borilačkim vještinama da uživaju u njima i da ne primjenjuju izvan treninga osim u slučaju samoobrane, a što se natjecateljskog djela tiče savjetujem da rasporede vrijeme i obaveze tako da mogu stići na svaki trening da budu što bolji. U sportu je spas.