Jerry Sloan je bio nešto poput...Prljavog Harryja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jednostavno je bio takav. Ako bismo ga mogli porediti ili tražiti neko poređenje, onda bismo mogli reći da je bio nešto poput nešto poput „ Prljavog Harryja.

Neugodan, tvrdoglav, netko će reći pomalo zločest, ali od svojih ciljeva i svog puta nikada nije odustajao.

Red, rad, disciplina, pa opet red, rad, disciplina i sistem u kojem se sve morali znati i u kojem nije mogli biti bilo kakvog popusta. Kod Jerryja se znalo, što svaki igrač mora da odradi, bez obzira sve.

Recimo, centar je svaki put morao istrčati do pozicije ispod samog obruča na napadačkoj polovini, bez obzira jeli ili nije uhvatio loptu u defenzivi. Ista stvar je bila s krilnim igračima, braničima. Jednostavno se "moralo" uraditi to i to. Ali obrana je bila iznad svega. Ili je igrate ili niste u momčadi. Tako je to bilo kod Jerryja.

Što je donekle razumljivo, jer Jerry Sloan je bio takav kao čovjek, takav kao igrač.

- Stani još jednom ispred mene i pregazit ću te, rekao je mu jednom prilikom legendarni Wilt Chamberlain, Jerryju, tamo negdje sedamdesetih godina, u vrijeme play off okršaja Bullsa i Lakersa. Sloan je obožavao "ići" na najbolje, udarati tamo gdje mnogi nisu mogli ili nisu htjeli. Bez obzira može li ili ne recimo fizički parirati. Zato je Wilt dobio odgovor u Jerryjevom stilu:

- Ja sam tu i čekam te. Iako mi ništa ne možeš, osim me nagaziti. To je bio Jerryjev stil igre na parketu gdje je bio spreman žrtvovati sebe, ali baš bukvalno, za rezultat momčadi.

Životne okolnosti su ga pozitivno oblikovale da postane i ostane to što je bio. Jerry je čitav život proveo vjerujući kako su njegovi životni uspjesi posljedica njegovih jedinstvenih životnih iskustava, onoga što je morao proći u životu.

Jerry Sloan je odrastao na jednoj farmi koja je bila udaljena 24 kilometra od grada McLeansboroa gdje je rođen. Roditelji su uzgajali stoku, bavili su se poljoprivredom kako bi nekako prehranila Jerryja i njegovih još devetero braće i sestara.

Vrlo brzo je ostao bez oca, pa je sav teren pao na majku. Jerry je u to vrijeme svaki dan pješačio do škole 24 kilometra, a da bi stigao na vrijeme, morao je ustajati svaki ujutro u četiri sata.

Već u srednjoj školi je pokazao određeni talent, ali njegove kvalitete u potpunosti su došle do izražaja kada je stigao na Sveučilište Evansville. Tamo je igrao tri sezone, prvu je preskočio je jer došao s Illinoisa. Na kraju je imao pomalo nevjerojatnu statistiku na kraju. 15.5 poena po susretu, 12.4 skoka i 17.5 ukradenih lopti. NBA karijeru je počeo graditi u Baltimore Bulletsima, ali sve ono najvažnije u igračkoj karijeri je napravio u Chicago Bullsima.

Četiri puta je završio u najboljoj obrambenoj petorci lige, dva puta na All Star utakmici, a njegov dres je prvi koji su Bullsi poslali pod krov dvorane. Njegovu četvrticu nakon 1976. godine više nitko nije obukao. Koliko je Jerry bio "poseban" najbolje potvrđuje činjenica da je nastupio istog dana kada je sahranjena njegova sestra. Pojavio se nekoliko minuta prije utakmice u svlačionici a onda je ubacio 27 poena i dodao 14 skokova.

Trenersku karijeru je počeo naravno u Bullsima, kao pomoćni, kasnije tri sezone bio i glavni trener. Nakon toga odlazi u CBA ligu, ali uskoro prihvata poziv tada glavnog trenera Utah Jazza, legendarnog Franka Laydena. Fran i Jerry su radili sjajan posao, a podatak da su protivničke momčad uspjeli limitirati procenat šuta na ispod 50% u sezoni 87/88 dovoljno govori.

Devetog prosinca 1988. godine, Jerry je postao glavni trener Utah Jazza. Od tog trenutka u NBA ligi došlo je do 245 trenerskih promjena, dok on nije objavio svoju, 246, 2011. godine. Sloan je u trenerskoj karijeri zabilježio 1223 pobjede i 803 poraz i samo jednu sezonu s vise poraza nego pobjeda. Od drugih suvremenih trenerskih veličina jedino Don Nelson i Lenny Wilkens imaju više pobjeda.

Uz to, jedini je trener s više od 100 pobjeda zabilježenih u istom klubu i samo jedan od tri trenera s više od 15 sezona za redom u kojima je imao više pobjeda nego poraza. Onaj pick-and-roll Karla Malonea i John Stocktona je doveo do savršenstva, Jeff Hornacek je također u toj momčadi obavljao veliki dio posla. 

Danas kada pogledate roster Utah Jazza iz tog perioda vidjet ćete gomilu igrača koji bi realno teško napravili nešto u nekoj drugoj momčadi, ali kod Jerryja je to bila neka druga priča. Ono što njega razlikuje od mnogih jeste što je i s manje talentiranim igračima bio protivnik za respekt, ne jednu ili dvije sezone, već godinama.

Jedina stvar koja nedostaje u Sloanovoj karijeri je naslov prvaka. Jazz je igrao u finalu 1997. 1998. no oba puta su imali nesreću sučeliti se s nezaustavljivim Chicago Bullsima predvođenim legendarnim Michaelom Jordanom. Nešto slično je pokušao napraviti sa Deronom Williamsom i Carlosom Boozerom s kojima je 2007. stigao do finala Zapada te kasnije još dva konferencijska polufinala.

Vjerojatno su ti porazi u finalu razlog zbog kojeg mnogi podcjenjuju ovog sjajnog trenera. Momčad je napustio u veljači 2011. godine. Sloanova nenadana ostavka došla je dan nakon niza od 10 poraza u 14 utakmica. Špekuliralo se o tome kako je Sloan bio prisiljen napustiti svoje mjesto zbog napetosti između njega i nekih igrača, posebice zvijezde Derona Williamsa.

- Imao sam sreću ovdje raditi s fenomenalnim ljudima. Navijači i organizacija kluba nemaju premca, rekao je tada.

Posljednjih godina se mučio s Parkinsonovom bolesti i demencijom, koja je dijagnosticirana 2016. godine. Preminuo je u petak, u 78. godini.

- Taj se čovjek nikada nije mijenjao svih ovih godina. Nikada nije zahtijevao poštovanje. Zaradio je to tko je kao osoba i način na koji je s vama postupao kao s igračem. Sjećam se kada je došao u klub. Prihvatio sam njegov način razmišljanja, metode, odmah sam znao da imam posla s pravom osobom, opisao je Jerryja jednom prilikom Karl Malone.Na najbolji način