Kako je Didi Hamann zatvorio stari Wembley

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Opet i opet. Toliko su puta navijači Engleske znali reći riječ od četiri slova nakon utakmice protiv Njemačke. Posebno nakon onih važnih. Od polufinala SP-a 1990. godine u Italiji, polufinala Europskog šest godina poslije. Ili recimo one 2010. godine u Južnoj Africi. Uvijek je nekako Njemačka bila uspješnija. Dobro, imala je i Engleska svojih trenutaka. Naravno u finalu Svjetskog 1966. godine, pa na Europskom 2000-te. Bila je i ona strašna petica rujna 2001. godine na starom Olimpijskom stadionu u Münchenu. Niti jedna od tih utakmica nije naša tema danas. Mi danas pišemo o jednoj drugoj koja je imala svoj povijesni značaj. Jer bila je posljednja na starom Wembleyu. Odigrana je 7. listopada 2000. godine. I završila je pobjedom Njemačke.

Radilo se o kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji. Kevin Keegan je vodio Englesku, Rudi Völler Njemačku. Za Engleze je to bila tek prva utakmica u tom ciklusu, Njemačkoj druga. Niti jedna selekcija se nije proslavila u Belgiji i Nizozemskoj godinu dana ranije. Bili su u istoj skupini, s tim da su Englezi nakon preokreta izgubili dvije od tri utakmice, Njemačka nije upisala niti jednu pobjedu.

Gol skoro s centra

Ta subota je bila tipična britanska. Sumorna, s kišom koja je tu negdje. Koja pada pa stane, pada pa stane i tako u krug. Rani početak, 14 sati. Englezi u crvenim dresovima, baš kao i 1966. godine. Sve je bilo spremno za još jednu veliku utakmicu i domaći navijači su vjerovali, jednu veliku pobjedu. Rani početak utakmice bez pravih prilika. A onda tamo negdje u 13. minuti utakmice, Paul Scholes gubi loptu i prekršajem zaustavlja Michaela Ballacka. Stefano Braschi svira prekršaj i nitko ne uzima za ozbiljno situaciju. Jer ipak, od gola Davida Seamana je to daleko 32 metra. Hej, 32 metra! Zar će netko šutirati iz te udaljenosti? Hoće. Tko?

Dietmar, Didi Hamann, u to vrijeme već igrač s iskustvom igranja na Otoku. Iz Newcastlea je prešao u Liverpool. Hamann kojeg je baš Keegan doveo u Newcastle za 5.5 milijuna funti. Nakon samo sezone, njegov novi dom je bio Anfield, samo što je ovaj transfer bio težak 8 milijuna. E taj Hamann je opalio po lopti, Seaman je tražio dva igrača u živi zid, ali ih nije dobio. Lopta je jednom odskočila, dotakla vrhove prstiju golmana Arsenala i završila iza njegovih leđa. Kiša je kasnije padala sve jače i jače, Englezi u pokušavali doći do izjednačenja, ali iskreno imali su malo pravih prilika. Njemačka je čak i bila bliže drugom golu iz kontre. Nakon dvije minute nadoknade Braschi je odsvirao kraja. Njemačka je pobijedila, opet. Stari Wembley, taj hram nogometa kako su ga zvali je posljednji put svjedočio jednoj velikoj utakmici.

Opet poraz i ostavka Keegana

Krenulo se u renoviranje i stvaranje jednog novog koji jeste veliki, koji jeste važan, ali nekako nema dušu kao što je imao onaj stari.

- Bio je to tipičan engleski dan. Kad smo izašli na teren, bilo je 80.000 navijača koji su pjevali " football’s coming home ", a mi smo iza sebe imali strašno loš nastup na Euru. Bili smo u razdoblju tranzicije i već neko vrijeme nismo pobijedili veliku momčad. To je bila posebna pobjeda. Englezi su sporo postavljali zid, Scholes je bio jedini tamo. Vidio sam pukotinu, šutirao sam. Malo mi je pomogao i teren, prisjetio se Hamman. I nije samo taj gol važan zato što je bio posljednji na onom Wembleyu, već je bio najava promjena koje će se dogoditi u samoj reprezentaciji.

Nakon utakmice, Keegan je podnio ostavku, stigao je Sven Göran Eriksson. Hamman je često u šali znao reći kako je baš dao posao Šveđaninu.

- Ne znam, mislim da su Englezi imali jako puno sjajnih igrača u to vrijeme, ali nisu imali momčad. Nije bilo tog zajedništva, tog potrebnog momčadskog duha. Mnogi i danas izdvajaju tu utakmicu, stavljaju moje ime i neke povijesne priče, ali za mene to tada bila jedna utakmica u kvalifikacijama, naglašava Didi.

Od te utakmice do danas, Engleska i Njemačka su igrale osam puta. Englezi su ostvarili tri pobjede, ali dalje na Wembleyu čekaju trijumf od ožujka 1975. godine. Tada su golovima Colina Bella i Malcolma Macdonalda slavili 2:0, u prijateljskoj utakmici.  Utorak imaju priliku da napokon svoje silne frustracije naplate jednom pravom pobjedom. Ili će opet biti opet.