Kako je europska prvakinja Heidi postala Andreas

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na Europskom prvenstvu 1986. godine Heidi Krieger je osvojila zlatnu medalju u bacanju kugle. Ispunjene tribine Neckarstadiona su aplaudirale atletičarki iz Istočne Njemačke.

Zemlje koje je upravo preko svojih sportaša vodila borbu. Borbu u kojoj je uporno dokazivala sve prednosti svog čvrstog socijalizma u odnosu na zapadanjački kapitalizam.

Heidi je u to vrijeme bila velika zvijezda. Mogla je putovati na zapad, imala je sve moguće povlastice, a njena najveća želja bila je postati prva žena koja će baciti kuglu 23 metra!

Želja joj se nije ispunila, bila je aktivna samo do svoje 26 godine. Tijelo nije izdržalo. Tijelo koje je u jednom trenutko bilo uništeno. Od ogromne količine dopinga i dizanja tegova. 

- Počelo je sa nekih mojih 16 godina, trener mi je dao neke plave tablete kao dodatak vitaminima. Nije bilo oznake na njima, bez recepata i kutija. Jednostavno je bilo tako. Vjerovali smo u trenere i niti jednog trenutka nismo razmišljali o nekom dopingu. Ne bih taj odnos s trenerima nazvao očinskim, bilo ih je više, mijenjali su se u različitim fazama, ali smo im vjerovali. Kasnije sam postao svjestan kako su me "punili" steroidima više nego Bena Johnsona. Već tada se moje tijelo počelo mijenjati. Ja sam bio djevojka koja je u jednom trenutku imala nekih 68 kilograma, vrlo brzo sam dobila neku mišičnu masu od 105 kilograma. U razdoblju od neke dvije godine, reći će Andreas Krieger koji je rođen 20. lipnja 1966. kao osoba ženskog spola, ta Heidi koja je bila europska prvakinja. 

Državni plan 1425

Heidi se 1997. odlučila za operaciju promjene spola te je i službeno postala muškarac, promijenivši ime u Andreas koji je postao jedna od najvećih žrtava pretjerane uporabe velike količine steroida. Jedna od najvećih priča famoznog projekta "državni plan 1425". 

- Sve ono što su su sportaši i sportašice znale ostvariti na treningu i kasnije na takmičenjima nije bilo slučajno, stvari su rađene planski. Plan koji je uključivao ispitivanje i isprobavanje određenih tvari koje su se opet koristile za razvoj dopinga. Sustavan plan od početka do kraja, naglašava Andreas. 

Cilj opravdava sredstvo

Heidi je bila u četvrtom razredu kada se odlučila baviti atletikom. Razlog, raznolikost koju nudi ovaj sport. Od trčanja, preko bacanja, skakanja u dalj. Heidi i još jedna drugarica iz razreda.

Sa 14 godina ide posebnu školu za mlade sportaše (KJS). Time njezina karijera profesionalne sportašice u sportskom sustavu Istočne Njemačke.

Brzo napreduje i potom se pridružuje sportskom klubu SC Dynamo Berlin i trenira u Sportforumu u Berlinu. Pod strogim je nadzorom i od nje se očekuje samo vrhunski rezultati, očekuju se medalje. 

- Sa svakim novim, boljim rezultatom stizala su priznanja, kako trenera tako i drugih sportskih radnika, sportaša. Jednostavno u tom trenutku imaš taj osjećaj pripadnosti nečemu. Međutim sve je bilo drugačije kada sam bio u tom trening centru, puno drugačije nego kada bih izašao iz njega. U trening kampovima smo imali sve potrebne uslove, bile su nam bliže neke druge stvari koje običnim ljudima nisu, sjeća se Andreas koji će kao Heidi osvojiti zlato na Europskom prvenstvu 1986. godine.

- Bilo je sjajno. Stadion na nogama, gledatelji pozdravljaju mene koja osvaja zlatnu medalju. U jednom trenutku je sve izgledalo idealno, u drugom razmišljam. Što će biti kada rezultati izostanu? Treninzi su bili poprilično monotoni. Sjećam sam da sam kao žena u neka dva tjedna podizao 100 tona. Kao žena, nezamislivo. Sve je to moralo ostaviti traga na organizam, koljena, rezultati su bili sve slabiji. Znate da sam razmišljao, što će biti sada kada nema uspjeha i rezultat. Što će se dogoditi kada prestanem? Jednostavno oni ti kažu da si sportaš koji će funkcionirati po njihovim pravilima, ako to ne želiš, tvoja karijera je gotova. Posebno ako se suprostaviš svom treneru koji ti je spreman uništiti život.  

Heidi postaje Andreas 

Sa 26 godina Heidi je završila karijeru. Počinje raditi u jednom prodavnici kućnih ljubimaca. Berlinski zid je srušen, Njemačka se ujedinila. Mnoge stvari su počele polako izlaziti na površinu.

Na ljetnim i zimskim Olimpijskim igrama, u periodu od 1956. do 1988., sportaši DDR-a osvojili su ukupno 203 zlatne, 192 srebrne i 177 brončanih medalja.

Do raspada Istočna Njemačka je gledajući sport bila uz bok najvećim i najboljim. Sustav je funkcionirao, barem u sportu.

- Jednostavno oni su se igrali sa mnom i nije ih bilo uopće briga što se može dogoditi, kakve posljedice mogu biti po moje tijelo, po moj organizam. A prema nekim istraživanjima hormonski doping tijekom puberteta može utjecati na organizam, tijelo, na spolni identitet pojedine osobe.

Nakon završetka karijere Heidi uspostavlja prve kontakte s lječnicima ali još uvijek ne želi priznati da je uzimala steroide. 

Čak se svađa i sa majkom koja spominje knjigu Wernera Frankea i Brigitte Berendonk “Doping: Od istraživanja do prakse” o dopingiranju u Istočnoj Njemačkoj, gdje se spominje ime Heidi Krieger.

Istovremeno, Heidi se susreće s pojmom transeksualnost. I to u razgovoru s jednim prijateljem koji je također radio u istoj prodavnici kao i ona. 

- Jedno prilikom sam izračunao kako je moj organizam primao 7,1 miligrama testosterona, što je sedam puta više nego što ga normalno proizvodi žensko tijelo. Nije bilo šanse da u pubertetu postanem bilo što drugo osim muškarca. Da sam čak i želio ostati žena, nije bilo načina da u tome uspijem.

Tri godine kasnije, Heidi ide na operaciju promjene spola, postaje Andreas.

- Da nisam promijenio spol, da nije bilo te operacije, danas ne bih bio tu. Oduzeo bih si život. O tome sam intenzivno razmišljao - prisjeća se Andreas Krieger. 

Dugo vremena su bili aktualni procesi protiv Jenapharma, tvrtke koja je proizvodila steroide, a nakon ujedinjenja Njemačke tužilo ju je 200-injak bivših atletičara.

I Krieger je završio na sudu, gdje je upoznao Ute Krause bivšu plivačicom koja je također bila žrtva višegodišnjeg dopingiranja. Sa svojom majkom i troje braće danas Andreas ne razgovara. 

- Oni se jednostavno nisu mogli nositi s tim da sam ja netko drugi, za razliku od moje supruge, njene obitelji i prijatelja. Nakon svih godina mogu reći kako moje zlato nije čisto, danas će bez problema priznati Krieger koji se sada na različite načine bori protiv dopinga.