Lanina godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Plivanje. Bazni sport, sport u kojem zbog lošeg i pogrešnog pokreta malog prsta na ruci gubite stotinku. Nema popravnog, kada ste u bazenu. To nije nogomet, da uzmete loptu pa povučete kontru, da vas kao u košarci recimo razigra play, ili da recimo kao u tenisu protivnik promaši neki udarac, pa osvojite set ili meč. Zato je način pripreme poseban.

Uostalom kao i kod ostalih baznih sportova. Rade se programi, prave planovi, veliki rezultati, medalje se planiraju u ciklusima, dvije, četiri ili više godine. U sustavu. Gdje se zna koje mjesto zauzima sport, plivanje, koji su i kakvi prioriteti. Sve mora biti do krajnjih granica isplanirano.

Nemoguće postalo moguće

Većina će reći - mora. Ali postoje primjeri u svijetu koji pokazuju da to ne mora biti baš tako, do posljednje sekunde posloženo. Primjer na koji smo vjerujem svi ponosi. Primjer koji je rezultatima to potvrdio i pokazao. Djevojčica po imenu Lana Pudar je to pokazala.

Koja dolaze iz zemlje u kojoj sport funkcionira tako kako funkcionira, iz zemlje u kojoj mnogi taj sport koriste kao vlastitu promociju. Iz zemlje u kojoj je plivanje toliko važno da se kroz medije spomene eventualno neki rekord, možda neka afera oko dopinga. I onda baš kad mora (Olimpijada) prikaže i na TV-u. Iz jedne takve zemlje, jednog grada kojem pored bazena nedostaje puno toga, dođe Lana.

Juniorka među seniorima

Uskoči u bazen pa uzme jednu, drugu, treću medalju. Juniorka među seniorima. Djevojčica među plivačicama koje su osvajale medalje dok se ona nije niti rodila. Teško usporedivo, jednako tako teško objašnjivo. Osvajali su sportaši i sportašice iz Mostara medalje europske, svjetske, Olimpijske, osvajat će ih nadamo se i budućnosti, ali ovo je ipak bila jedna posebna priča. Ispričana u jednoj godini, ispričana u samo dva mjeseca.

U srpnju se plivalo na Mediteranskim igrama, na juniorskom prvenstvu Europe, u kolovozu na Europskom seniorskom. I bez obzira na to što su i kako planirali njeni treneri, realno teško su mogli očekivati pet zlata, jedno srebro i jednu broncu. U različitim uvjetima, u različitim dijelovima svijeta. Uz sav optimizam teško ponovljivo.

Iz ničega se napravilo puno

I pomalo nestvarno. Jer sa svakim njenim novim nastupom, ljudi su sve više pričali o plivanju, sve se više pisalo, nešto što je nekada bilo nezamislivo postalo je normalno. Čekali su se kvalifikacije, polufinala, finala, "tražili" kanali koji rade prijenose iz Rima, Orana, Otopenija. Interes za plivanjem je nastupima Lane Pudar porastao za nekih 70-80 posto. Mediji su utrkivali tko će doći do bilo kakve njene izjave, tko će prije objaviti informaciju kada pliva, u koliko sati, itd. Nekada nezamislivo.

I ono što je posebno važno, jeste činjenica da Lana ima samo 16 godina i da je za nju kao mladu plivačicu ovo sve bilo novo. Baš kao i za njene trenere, ali svi zajedno su odlično plivali i u tim vodama. Pokazali su velikim plivačkim zemljama, sustavima, kako se iz ničega može napraviti jako puno. I ne samo njima. Pokazali su i nama. U dva mjeseca, jednoj godini. Laninoj godini.