Matematičarka na bicklu uzela zlato

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nizozemska Annemiek van Vleuten je prošla ciljem s rukama u zraku. Uvjerena kako je ona osvojila zlatnu medalju. Ali nije. Toga je postala svjesna nekih tridesetak sekundi kasnije. Nešto ranije, nekih minutu i 15 sekundi, to je napravila anonimna Anna Kiesenhofer iz Austrije. Koja je napravila jedno od najvećih iznenađenja na ovim Igrama. Četrdeset kilometara prije cilja, Anna se odvojila od vodeće skupine i do kraja nije ispuštala prvo mjesto. Totalna nepoznanica, totalni anonimus. 

- Ja sve isplaniram u svojoj glavi. Od prehrane i opreme do treninga i taktike. Sve sama, reći će Anna koja je tek na rang listi tek 94. na svijetu i biciklizam je za nju jedna vrsta hobija. Po ulasku u cilj se samo srušila nije bila svjesna što je uradila. 

- Osjećala sam se nevjerojatno. Nisam mogla vjerovati. Čak i kad sam prešla ciljnu ravninu, pitala sam se: " Je li to gotovo sada? Moram li nastaviti voziti"? Nevjerojatno ... Noge su mi bile potpuno prazne. Nikad se u svom životu nisam osjećala toliko prazno. Jedva sam više mogla okretati pedale. Osjećala sam kao da u mojim nogama nema energije, vratila je film na utrku Kiesenhofer. Njen pristup ovom sportu je potpuno drugačiji za razliku od većine. 

- Tijekom utrke postoje table koje pokazuju vremensku razliku, zaostatke, prednost, ali nisam mogla vjerovati koliko je to točno. Uvijek postoji ta opasnost - a i sama sam bila žrtva toga - da ste mladi, ne znate previše, imate nekog trenera ili nekoga tko kaže “ Znam što moraš učiniti ili radit ću za tebe “. I sama sam bila na tom mjestu i vjerovala ljudima. Kasnije sam počela shvaćati da svi oni ljudi koji kažu da znaju, zapravo ne znaju. Mnogi od njih ne znaju, a posebno oni koji kažu da znaju, naglašava Kiesenhofer koja je jedno vrijeme bavila triatlonom, od kojeg je odustala zbog ozljede. 

Belgijska profesionalna momčad, Lotto–Soudal je odlučila u jednom trenutku angažirati Austrijanku, ali je nakon godine dana odlučila kako profesionalni sport nije za nju. 

- Razmišljala sam. U životu se čuda ne događaju. Ništa ne ide preko reda. To je zaista neki moj savjet. Nemojte previše vjerovati svom treneru. Mislim, morate vjerovati nekim ljudima, trebaju vam ljudi oko vas i ne možete to učiniti sve na svoju ruku, ali morate biti vrlo oprezni kome vjerujete. Za mene su to trenutno moja obitelj i bliski prijatelji. Znam da mnogi prijatelji nisu pravi prijatelji. Broj ljudi kojima vjerujem prilično je ograničen jer mislite da nekome vjerujete, ali na kraju shvatite da oni rade nešto iza vaših leđa. Nekoliko ljudi kojima vjerujem vrlo su mi bliski, objasnila je svoju teoriju Kiesenhofer koja nije niti sanjala da može otići do zlata na Olimpijadi. 

- Na papiru sam amater, ali biciklizam zauzima puno prostora u mom životu. Ne zarađujem novac ... mislim ne puno, prihodi su mi poput normalnog posla, ali u mojoj glavi biciklizam je jako važan. Posljednjih godinu i pol dana bila sam potpuno usredotočena na ovu utrku. Žrtvovala sam puno toga za dobar rezultat. Na kraju se ispostavilo da je taj dobar rezultat zlatna medalja, kaže pomalo čudna Austrijanka.

Mnogi se pitaju zašto je Kiesenhofer jednostavno takva osoba. Potpuno različita od većine koji su se našli na stazi. Zašto biciklizam nije prioritet u njenom životu. Matematika je uvijek bila ispred. Anna ju je još 2008. godine počela studirati na sveučilištu u Beču. Kasnije će diplomirati na Cambridgeu i doktorirati na Politehničkom Sveučilištu u Kataloniji.Trenutačno je se bavi predavanjima i istraživanjima na Švicarskom Federalnom Institutu za Tehnologije u Lausannei.Pitanje je naravno, što će biti s biciklizmom? 

- Ne znam. Mislim da bi glavna promjena zapravo mogla biti u meni samoj, u mom karakteru. Ova pobjeda, ova medalja će mi dati više samopouzdanja. Sigurno je da ću zadržati svoj posao. Biciklo ću nastaviti voziti kao i prije ove pobjede, ali mislim da ću što se tiče tog samopouzdanja biti druga osoba, zaključila je na kraju Anna Kiesenhofer.