Max Stöckl u lovu na brzinski rekord

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zašto bi neko otputovao 11.000 kilometara daleko od svoje kuće u Austriji čak u Čile samo da bi se biciklom spustio niz planinu? Pa zbog svjetskog rekorda, podrazumijeva se.

Austrijski mag biciklizma Max Stöckl upravo za takav jedan poduhvat spremao se godinama. On i njegov V-Max projekt tako su stekli svjetsku slavu nakon što se niz planinu sjurio postigavši vrtoglavih 167,6 kilometara na sat i postavili novi svjetski rekord na 1.200 metara dugom potezu.

Ovako je to bilo: Lov na savršenu brzinu Max Stöckl iz Oberndorfa koji se nalazi u blizini austrijskog Kitzbühela počeli su još prije 20 godina. Zaraženi "virusom brzine", on i njegova ekipa uspjeli su već 1999. godine postaviti brzinski rekord na snijegu, potom su trag brzinom od 187 km/h napravili na čileanskim Andama 2007. jureći čak 210 kilometara na sat. Uradilo se sve što je bilo moguće na zaleđenoj podlozi pa je bilo vrijeme da se posvete šljunku i njime pokrivenim padinama.

Tu dolazimo do vulkana u Nikaragvi i ostvarene brzine od 164.95 km/h. Nakon tog rekorda, uslijedio je V-Max projekt kojeg je Austrijanac opisao ovako: "Ta vožnja nije bila dovoljno zabavna. Nije bila izazov. Nakon povratka iz Nikaragve počeo sam tražiti novu planinu s koje ću se spustiti. Našao sam je u Čileu."

Tako je nastala priča o jednom čovjeku, specijalnom odijelu i brdskom biciklu koji su se našli u Atacama pustinji na južnoameričkoj obali. Dovoljno suho područje bez korova i bilja koje bi moglo smetati, upravo je ono što mu je trebalo. Odlučio se za područje koje nema imena, nalazi se na 3.973 metra nadmorske visine, kosinu od 45 stepeni te savršenu dionicu dužine 1.200 metara.

"Želio sam priliku da svoj bicikl vozim jako brzo, objasnio je ovaj 42-godišnji Austrijanac.“ U prosincu prošle godine, nakon dvije godine priprema, otputovao je u Čile sa još šest članova tima i postavili su novi svjetski rekord.

Kako bi bio maksimalno siguran, nosio je specijalno odijelo, zračni jastuk i ručno izrađenu kacigu. To je bilo sve. Držao se svoje filozofije da bicikl treba da bude bicikl, nikako motocikl, opremljen svim i svačim, osim motorom.