Mir na vrhu, to je najveća priča ove godine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Joan Mir je nevjerojatan talent. Nitko se na njega ne bi kladio prije početka sezone, ali on je već krajem prošle godine sjajno vozio, bio je brz na zimskim testiranjima. Titulu prvaka je osvojio jer je bio najdosljednjiji što je jako važno. On jeste iznenađenje, ali je zaslužio biti svjetski prvak, u to sam siguran 100 posto. Jeste upisao samo jednu pobjedu, ali recimo mogao je i dvije, ali utrka u Austriji je prekinuta. On je danas daleko zreliji, iskusniji, iako mu je tek peta sezona u svjetskom prvenstvu'', kaže Valentino Rossi, a njegove riječi imaju težinu.

Samo jedna pobjeda dovoljna za naslov

Iako moramo biti realni, ovo je bila jedna potpuno nova, drugačija sezona, u koroni. Vozilo se na devet staza, Marc Marquez je stradao, slomio ruku, nije ga bilo više nakon Jereza, Fabio Quartararo nije mogao držati ritam u kontinuitetu. Za razliku od Mira koji je nakon odustajanja u Brnu, uhvatio jedan sjajan ritam. U pet narednih utrka, četiri puta je bio na postolju. Tri puta drugi, jednom treći. Još je dodao dva treća mjesta prije nego što će prvi projuriti ciljem na VN Europe. Tog trenutka je postalo jasno kako bi mladi Španjolac mogao naslijediti Kennyja Robertsa Juniora, posljednjeg vozača koji je u kraljevskoj klasi bio prvak kao vozač Suzukija. Potvrda je došla tjedan dana kasnije, sedmo mjesto na istoj stazi je bilo dovoljno. Mir je postao četvrti Španjolac, svjetski prvak, nakon Àlexa Crivilla, Jorgea Lorenza i naravno Marca Márqueza.

''Bio sam nervozan jer je osvajanje titule nešto za šta sam se borio čitav život, od svoje 10. godine. U cilju sam počeo da plačem i nisam mogao da se zaustavim. Bio je to neki miks suza i smijeha, jer sam se oslobodio tereta svog teškog rada obavljenog sa moje strane, ali i moje obitelji tijekom svih ovih godina da bismo stigli tamo gdje smo danas. Čak bih rekao kako je pritiska bilo više van staze u ovim vremenima, korona je bila najteži rival'', govori danas Mir čiji naslov mnogi uzimaju s rezervom. On za takve ima spreman odgovor.

''Mnogi su spremni podcijeniti ovo što sam napravio, ali ti ljudi koji pričaju kako nije bilo Marqueza, kako se dogodilo ovo ili ono, oni nemaju pojma o ovom sportu. Ovdje su povrede i padovi sastavni dio, Marc je vozio u prvim utrkama, riskirao je i pao. Je li zbog toga moj naslov manje vrijedan? Ne bih rekao. Ja sam učinio sve kako bi naslov prvaka potvrdio i prije posljednje utrke. Nisam sebi dozvolio da mi se ponovi situacija iz 2017. godine kada sam propustio svoju prvu meč loptu u borbi za naslov u Moto 3 klasi. Sada sam iskusniji, pazim na mnoge stvari'', naglasio je novi svjetski prvak. Za mnoge totalna nepoznanica.

Nije imao momčad prije pet godina

Mir je mladi momak s Mallorce, koji je jako dugo vremena tražio, čekao svoju priliku u svijetu motociklizma. Barem kada je u pitanju svjetsko prvenstvo. On jeste kao mlad vozač svojim talentom skrenuo pažnju na sebe, završio je kao drugi u Red Bull Moto GP Rookies Cupu 2014. godine. Sljedeće godine je njegov menadžer Paco Sanchez pokušavao, vukao za rukav ljude u momčadima, ali nije bilo mjesta za Mira.

''Išli smo na njegovu kartu talenta, jer smo samo to mogli ponuditi. Njegovi roditelji nisu imali novca. Na kraju smo uspjeli nekako da mu pronađemo mjesto u tada slaboj momčadi Leopard Racinga. Oni su ga prijavili za nastupe u juniorskoj konkurenciji, gdje će 2015. godine osvojiti četvrto mjesto'', prisjetio se Sanchez.

Ljudi iz Leopard Racinga su mladog, tada vozača koji je imao tek 17 godina primijetili nakon njegovog nastupa s pozivnicom na VN Francuske 2015. godine, u Moto 3 juniorskoj klasi. Na Le Mansu je šest krugova prije kraja došao u situaciju da se bori za prvo mjesto, a startao je iz devetog reda. Nije izdržao, pao je.

''To je ustvari bila totalna nepoznanica za mene. Stazu nisam poznavao, jako malo sam radio tijekom treninga. Sjećam se da sam morao da pratim vozače ispred sebe i brojao sam u sebi jedan, dva, tri prije nego što bih kočio'', reći će danas Mir.

Izbor Suzukija najbolji mogući potez

Inače, Mir je kao dječak sa šest godina skateboard zamijenio prvim malim motociklom. Priča je postajala ozbiljnija kada je došao u kamp tate Jorgea Lorenza, Chica. Tamo je ostao dvije godine, a onda je od svojih roditelja tražio posebnog trenera. Tada nije bilo ništa lako, jer nije bilo novca.

''To je bio veliki pritisak, ne ovo što sam prošao na putu do naslova. Jer nisam imao pravo na pogrešku. Mijenjao sam motocikle, nikada nisam vozio isti dvije sezone zaredom.''

Već u trećoj sezoni Moto3 klase, Mir osvaja naslova prvaka, sljedeće šesti u nešto jačem Moto2 društvu. Uskoro je Joan imao dvije velike ponude na stolu. Honde i Suzukija. Izabrao je Suzuki. U prvoj sezoni je sakupio tek 92 poena.

''Iz današnje perspektive, bilo je hrabro odlučiti se za Suzuki. Ovo je jedna velika porodica koja zna što je najbolje za mene, što za momčad. U ove dvije godine sam morao mijenjati svoj stil vožnje, jer u početku sam bio dosta agresivan, ali sam poslušao savjet velikog Kevina Schwantza, da budem malo "uglađeniji", kaže danas novi svjetski prvak.

Živi u Andori i kada ne trenira ili nije na stazi, uglavnom je kući. Sa svojom djevojkom. U kući kako kaže sve mora biti u perfektnom stanju...

''Kod kuće volim red. Sve mora biti savršeno. Vrijedan jesam, ali sam i perfekcionista. Još sam mlad, ali mislim da se ispravno suočavam sa životom, stvarima. Spreman sam poslušati starije, iskusnije, mislim da je to tajna mog uspjeha'', na kraju će zaključiti, 27. svjetski prvak u kraljevskoj klasi.