Najbolji od svih - Hakuho Sho

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Davne 1968. godine, na Olimpijadi u Meksiku, Jigjidiin Monkhbat ili da bi ste bolje izgovorili Žigžidin Monhbatin je osvojio srebrnu medalju u kategoriji do 87. kilograma u hrvanju slobodnim stilom.

Jigjidiin je u to vrijeme bio jedan od najboljih sportaša Mongolije, s obzirom na to da je godinu ranije osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu. 49 godina kasnije, Monkhbat mlađi,Davaajargal (Davažargal) je ušao u povijest. Na turniru u Nagoyi je Davaajargal pobijedio Takayasua Akiru nakon 18 sekundi borbe te je postao jedan od najvećih (rezultatski).

To je bila za Mongolca rekorda 1048 pobjeda u sportu koji se zove sumo - hrvanje. Tamo gdje je Davaajargal poznat pod imenom Hakuho Sho.

Na taj način nastavila se dominacija Mongolaca u sportu koji je tradicionalno japanski. I ne samo Mongolaca, jer u društvu odabranih su godinama bili Konishiki Yasokichi (pravog imena SalevaaAtisano’e) s Havaja, kao Akebono Taro (ChadwickHaheoRowan).

Od 1998. godine sumo je kao sport  dobio petoricu yokozuna, a svih pet su bili stranci; jedan Amerikanac i četvorica Mongolaca. A da bi ste postali yokozuna morate kao borac imati konstantno dobre rezultate na godišnjoj razini, ali i vaše ponašanje mora biti simbolizirati način života sumo hrvača.

Krenuo s 68 kilograma

Hakuho Sho je kao dijete bio jako mršav, tata Jigjidiin nije niti sanjao da će jednog postati sumo hrvač. Jer jednostavno nije mogao. Ipak, Hakuho se polako počeo interesirati za ovaj sport, prije svega kroz literaturu. Svakog ljeta bi provodio po koji mjesec dana na ranču svog ujaka u mongolskoj stepi. Tamo je jačao hraneći se u prirodi, čuvao je ovce, nekada je znao nešto i uloviti. Meso od ovce i fermentirano kobilje mlijeko zvano kumis, su bili nezaobilazni.

Bez tih iskustava, tog načina života i takve hrane nikada ne bih postao veliki prvak, danas će reći Hakuho koji se sa svojih 15 godina preselio u Japan.  Visok je 175 cm i težak samo 68 kilograma jednostavno nije imao šanse u ovom sportu, ali nije odustajao. U vrijeme kada je glavna faca bio jedan drugi Mongolac, Asashoryu Akinori.

Hakuho se polako privikavao na japansku hranu, ali je jeo i meso i sve što je morao. Za četiri mjeseca je dobio 25 kilograma i polako je krenuo. Prvi službeni nastup je imao 2001. godine, krajem 2003. godine promaknut je u makushitu, u ovom sportu označenu kao treću najjaču diviziju.

Već tada je Asashoryu bio yokozuna, a rivalstvo s Hakuhom se gradilo upravo tih godina, tačnije započelo je onog trenutka kada je Hakuho na svom četvrtom turniru pobijedio do tog trenutka najboljeg  Asashoryu.

Može na snagu, ali i na taktiku

Hakuho će titulu yokozune stekao 2007. godine i njegove borbe protiv Asashoryu su u to vrijeme bile nešto posebno. Na kraju kada se stariji povukao, Hakuhov rekord protiv najvećeg neprijatelja bio je 14 pobjeda i 13 poraza.

Kroz godine, ljubitelji sumo hrvanja, navijači su upoznali Hakuhu kao borca koji naravno koristio silu, snagu, ali koji je jednako tako rekli bismo znao taktizirati, forsirati aktivnu dekonstrukciju protivnikovih prednosti kojom je doveden u najnepovoljniju poziciju za njegov način borbe. Bolji poznavatelji ovog sporta će izdvojiti tzv. Hakuhovuhenku, nečasni potez izbjegavanja naleta protivnika. Ova se vrsta zapravo naziva nekomadashi i uključuje pljesak ispred protivnika koji šalje signal u mozak da se očekivani sudar s protivnikom već dogodio, iako nije.

''Postoje dvije verzije mene. Jednog gledate u borbi, drugog van borilišta. Jednostavno sebi ne mogu dozvoliti poraz'', kaže Hakuho koji je u ovom sportu postavio mnoge rekorde.

Kao yokozuna je ostvario 858 pobjeda, yokozuna je s najdužim stažem: dvanaest godina, pet mjeseci, ostvario je 63 uzastopne pobjede, u jednoj kalendarskoj godini je upisao 86 pobjeda, u najjačoj diviziji je osvajao 43 naslova.

Došao do kraja?

U posljednje vrijeme ima velikih problema s ozljedama, malo i sa sucima. Na Kyushu Grand Sumo turniru, nakon čega je pozvan od strane članova Odjela za prosudbu JSA - Isegahama, Fujishima i Yamashina (iskusni sumo borci) koji su tražili da se malo smiri.

''Ozbiljno ću shvatiti vaše upozorenje i postupiti na odgovarajući način'', istakao je Hakuho koji realno polako razmišlja o povlačenju, iako je želja otići sa 50 velikih turnira.

''Umoran sam, teško mogu razmišljati o nekom svom budućem cilju. Moram razmišljati o podizanju svoje obitelji. Mislim da nema yokozuna koji je prošao ono što sam ja u svojoj karijeri'', reći će najveći od najvećih u ovom sportu.