Nona je prva kraljica

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedna od serija koja je pomalo neočekivano privukla pažnju prošle godine, bila je ona Netflixova "The Queen's Gambit" o Elizabeth Harmon (Anya Taylor Joy) mladoj šahistkinji, prvakinji. Genijalki koja uspijeva nadmašiti sve protivnike. Međutim, kako Beth odrasta, tako se sve intenzivnije bori s ovisnostima i traumama iz djetinjstva. Njezin je cilj postati najbolji igrač šaha u svijetu. Negdje je u jednoj od posljednjih epizoda, Beth dolazi na turnir u Moskvu, gdje je najavljuju kao jedinu koja je igrala protiv muškaraca, točnije, spominje se i sjajna Gruzijka, Nona Gaprindashvili, za koju između ostalog tvrde kako jeste bila svjetska prvakinja, ali koja nikada nije igrala protiv muškaraca, za razliku od Beth.

I kako to obično bude kada se priča ili piše površno, netko se naknadno javi pa kaže da stvari nisu baš bile takve. U ovom slučaju se javila ni manje ni više nego sama Nona koja kada je čula da su tvorci serije anulirali njene rezultate i uspjehe tako, podigla tužbu. U tužbi piše kako je Netflix " svjesno i drsko lagao " pa Nona koja danas ima osamdeset godina i itekako dobro se sjeća što je napravila u sjajnoj karijeri. I njena karijera je bila takva da se jeste mogao snimiti film, serija, neki dokumentarac, svejedno.

Prvakinja s 15 godina

Nona je počela da aktivno sudjeluje na turnirima s nekih 12 godina, a na prvi turnir upala je sasvim slučajno. Od braće je naučila igrati. Kada je jedan od njih, zbog bolesti morao odustati od nastupa na turniru u Zugdidiju, u Gruziji, Nona je uskočila. Već u prvom nastupu je razbila svog protivnika i samim tim naravno skrenula pažnju na sebe, mnogih pa i trenera Vakhtanga Karseladzea koji je stvorio gruzijsku školu šaha, kao temelj kasnije izuzetno jake reprezentacije Sovjetskog Saveza. Prvo što je morao Vakhtang da uradi, bilo je nagovoriti Nonine roditelje da je kao još mladu djevojčicu puste u Tbilisi.

Tri godine nakon prvog turnira, Nona Gaprindashvili postala je ženski šampion Gruzije s 15 godina kada je sakupila 15,5 poena od 16. Relativno brzo, 1962. godine, Nona postaje svjetska prvakinja, peta ženska nakon što je pobijedila Elisavetu Bikovu 9 : 2.

- Sjećam se povratka kući iz Moskve. Vraćali smo se vozom koji je po ulasku u Gruziju morao da stane na svakoj stanici, par minuta kako bi me ljudi pozdravili. Posebna priča je bila u Tbilisiju, gdje je bilo toliko ljudi da je u jednom trenutku nastala velika gužva. U toj gužvi moj otac je ostao bez cipela, prisjetila se Nona. Titule svjetske prvakinje držala je ni manje ni više nego 16 godina, sve do 1978. kada gubi od Maje Chiburdanidze.

Igrati i protiv muškaraca

U tom periodu njene vladavine, Nona je trenira po nekoliko sati svakog dana, priprema je strategiju, taktiku, stručnjaci su znali reći kako se radi u univerzalnoj šahistkinji koja je sebi postavila cilj, a to je da pobjeđuje i najbolje šahiste svijeta.

- Jednostavno sam tražila da igram protiv najboljih protivnika, zbog toga sam počela i protiv muškaraca. Oni u početku nisu pristajali na remi u partiji protiv mene, pa su neke partije trajale dosta dugo. Jednostavno ih je vrijeđalo to što ne mogu izvući više od remija, pa su se borili do posljednjeg atoma snage. Godinu dana sam se borila da bih dokazala kako mogu igrati protiv muškaraca. Kad god bi me vidjeli kao malu, nisku, mladu djevojku, rekli bi mi da stanem u red - da čekam neku drugu priliku, ali ja nisam odustajala kaže Gaprindashvili. Kako je tu izgledalo tih najbolje potvrđuje i priča o tome kako je postojao takozvani " Klub None Gaprindashvili " u kojem ste imali šahiste koje je ona pobjeđivala. Mnogi su se plašili da se ne pojave u tom " klubu " jer ima je to bilo ponižavajuće.

Simultanka protiv njih 38

Nona je postala prvi  ženski velemajstor. Također je bila prva žena koja je 1978. dobila titulu međunarodnog velemajstora među muškarcima.  Pet puta je osvajala sovjetsko prvenstvo i s reprezentacijom je osvojila deset olimpijskih zlatnih medalja, uz naravno najveće ženske turnire u Beverwijku, Beogradu, Barceloni, Kijevu i Wijk aan Zee-u. U to vrijeme običajne su bile njene simultanke protiv šahista. U Gruziji je jednom prilikom igrala protiv njih 38 što je neuobičajeno velika brojka.

- Kada sam ugledala 38 tabli ostala sam šokirana, tko će prijeći sav taj put od jednog do drugog, puno je tu kilometara. Ali nisam odustala, jednog po jednog sam eliminirala.

Bila je velika zvijezda, ali od toga što je igrala vrhunski šah nije mogla živjeti. Nešto novca bi dobila kao svjetska prvakinja, ali to je bilo dosta skromno.

- Tu je bila plata koju sam dobivala, uz nagrade s turnira, ali od tih nagrada pola sam morali dati državi, zato smo živjeli skromno. Stan sam tek puno godina kasnije dobila od države.

Tužba Netflixu

Nona je također uspješno nastupala na muškim turnirima. Pored ostalih dostignuća, slavila je na otvorenom prvenstvu SAD-a u Lone Pine-u, turnirima u Reggio Emiliji i Wijk aan Zee-u, a osvojila je i nagrade u Hastingsu, Luandi i drugim gradovima zemljama. Naslove prvaka najbolje na svijetu uspješno je branila četiri puta. Jednom je sredila Nanu Alexandriju, tri puta Allu Kushnir. Bila je prva poslije Vere Menchik koja je ravnopravno igrala kako se kaže " muški " šah. Dala je ogroman doprinos promociji ženskog šaha kojeg igra i danas, ali uglavnom protiv veterana. U njenu čast izgrađena je i dvorana u Tbilisiju.

- I danas ću prihvatiti pozivi na neki turnir, ali uglavnom su to turnir za veterane, jer ne vrijedi se u mojim godinama boriti protiv mladih. Godine čine svoje, prirodu ne može prevariti. O seriji " The Queen’s Gambit "  kaže:

- Pokušavali su napraviti neki izmišljeni lik koji je trasirao put drugim ženama u šahu, dok sam u stvarnosti ja bila ta koja to napravila i bila inspiracija mnogima. Oni su cijeli moj život tako jednostavno prekrižili. Odigrala sam neke od velikih mečeva protiv muškaraca, sramotno je širiti dezinformacije o nečijim postignućima. Ponosna sam što imam svoj udio u promicanju kreativne emancipacije žena u šahu. Pomogla sam ženama da prevladaju psihološke barijere koje ih odvajaju od " muškog šaha. "

Remi protiv Ananda

Poznata po svom agresivnom stilu, Gaprindashvili je bila posebno hvaljena zbog svoje taktičke vještine, oštrog oka, kombinacije poteza. Jedna od njenih najboljih partija u " muškom društvu " bila je ona protiv njemačkog majstora Rudolfa Servatyja u Düsseldorfu kada je žrtvovala oba svoja topa, kako bi protivnika natjerala na kapitulaciju. Tijekom svoje karijere suočila se s brojnim muškim velemajstorima, uključujući Borisa Spasskog, Mihaila Tala i Viswanathana Ananda, istina, niti jednog nije pobijedila, ali je recimo uspjela remizirati 1988. kontra Ananda , petostrukog svjetskog prvaka.

Kada je u pitanju serija, treba reći kako se radi o adaptaciji istoimenog romana Waltera Tevisa, objavljenog 1983. Svojevremeno je prerano preminuli Heath Ledger htio režirati adaptaciju i glumiti u njoj, a Elen Paige je trebala igrati Beth, no nažalost to nije doživio. U Netflixovoj produkciji izvorno je u planu bio film, ali kada je Scott Frank, redatelj i autor ove Netflixove ekranizacije, počeo ulaziti dublje u priču, odlučio je da format od dva sata jednostavno nije dovoljan da bi se prenijele sve najvažnije nijanse romana. Serija je imala ogromnu gledanost, ali je nakon svega ostala jedna mrlja.

Netflix ima najveće poštovanje prema gospođi Gaprindashvili i njenoj slavnoj karijeri, ali vjerujemo da ova tvrdnja nema osnova i da će energično braniti slučaj", navodi se u saopćenju kompanije.

Nakon raspada SSSR -a, nezavisna Gruzija osvojila je tri uzastopne zlatne medalje na šahovskim olimpijada 1992., 1994. i 1996. godine. Njihova posljednja bila je na Olimpijadi 2008. u Dresdenu, u Njemačkoj. Reprezentaciju su prevodili Maya Chiburdanidze, Nana Dzagnidze, Lela Javakhishvili, Maia Lomineishvili i Sophia Khukhashvili.