Od vrha do pokušaja samoubojstva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Imala je samo 16 godina kada je očarala teniski svijet. Prvo kolo Wimbledona i Martina Hingis. Prva nositeljica, prva igračica svijeta u tom trenutku. Jelena je odigrala svoj najbolji meč karijere, po prvi put je najbolja tenisača svijeta izgubila od kvalifikantice. Na kraju je Jelena došla do četvrtfinala. Sljedeće godine i do polufinala. Lindsay Davenport je bila bolja u dva seta. Tata Damir je već tada imao svoje, za Jelenu bolne, užasno teške metode. Koje su prelazile granice zdravog razuma.

Unbreakable

Nažalost, nije ni prva niti posljednja u svijetu ženskog tenisa. Uostalom, mnogi očevi su znali preći crtu, neki su bili kažnjeni na ovaj ili onaj način, nekima je čak bilo zabranjeno da se pojavljuju na teniskim turnirima, terenima, sasvim je svejedno. Jelenina priča je isplivala na površinu kada se pojavila knjiga "Unbreakable".

To nije samo teniska priča, to je priča o preživljavanju Jelene Dokić, o njenom prevazilaženju teških nesreća i o njenom konačnom trijumfu u suočavanju sa siromaštvom, maltretiranjem i ekstremnom brutalnošću. To je priča o tome kako je preživjela nezamislivo zlostavljanje Damira Dokića, njenog nasilnog oca i menadžera.

"Udarci postaju sve jači, a onda on stišće ruku u šaku i udara me. Slijedi udarac u glavu. Pala sam i dok ležim na podu počinje me udarati... onesvijestim se... Za sljedeći krug mučenja tjera me da stojim mirno, a onda me udara u potkoljenicu. Kad zavapim od boli, on me vraća u moj položaj i ponovno me udara u potkoljenicu. Opet i opet me udara u potkoljenice... Pakleno boli. Tukao me stvarno užasno. Počelo je nakon što sam prvi put zaigrala tenis, i nikad nije stalo. Emotivna bol je bila gora od fizičke. Kad imate 11, 12 godina i sve što čujete su te ružne stvari... To je za mene bilo najteže" kaže Jelena i napominje da će te ružne uspomene s njom ostati zauvijek.

"Što sam bolje igrala, to bih gore prošla. To je stvar koju nikako nisam mogla razumjeti, napisala je Jelena.

Priča koja liči na neku iz ratnih filmova ili na neku od ljudi koji su prolazili ratne logore u ratovima na ovim prostorima. Ali nije. To je bila samo jedna noć u u hotelskoj sobi u Torontu, kolovoza 2000-te godine. Nakon što je Jelena izgubila u prvom kolu WTA turnira. Sabine Appelmans je u tom trenutku bila za 13 mjesta lošija rangirana od Jelene. Premlaćivanje je trajalo dugo u noć i završilo tek kada je njen otac otišao po nešto za jelo, naredivši joj da u mraku sjedi na rubu kreveta, da ne spava i ne gleda televiziju dok on nije u sobi.

Spas za obitelj

Jelena je imala osam godina kada su njeni roditelj odlučili napustiti Hrvatsku i skrasiti se u Somboru. Prije nego što će se cijela obitelj završiti u Sydneyu. Prve godine su bile teške u Australiji, novca nije bilo, uvjeti za život su bili poprilično skromni, a onda je Jelena osvojila kao jako mlada igračica prvenstvo Australije do 18 godina. Već tada je Damir počeo piti, a alkohol je bio njegovo najbolje oružije.

Uz alkohol je postajao zvijer. Udarao bi je u lice, nazivao "glupom kravom" ili "kurvom" i bičevao debelim kožnim remenom. Dan nakon batina tjerao bi je da nosi majice dugih rukava u školu ili na trening kako bi prikrila modrice.

"Otac mi je stalno govorio da sam ja jedini izlaz, da sam ja spas za ovu obitelj. Mi u to vrijeme nismo imali novca, nekada je bilo pitanje što ćemo jesti. S druge strane tenis je jedan od najplaćenijih sportova na svijetu. Zbog novca su neki roditelji znali ići preko ruba" rekla je jedno prilikom Jelena.

Otac zvijer

Nakon poraza u prvom četvrtfinalu Wimbledona od Alexandre Stevenson otac joj je rekao da je "patetična" i "beznadežan slučaj". U njihovom hotelu u Putneyju natjerao ju je da miruje tri sata dok ju je vrijeđao. I bilo je još toga. Nakon poraza od Conchite Martinez u Torontu, Jelena je ostala bez večere. Nije joj dozvolio da jede, ali ni da pije vodu. Nakon polufinala Wimbledona mnogi u teniskom kompleksu All England Cluba su se mogli uvjeriti kako stvari funkcioniraju. Damir je zaključao kuću, Jelena je ostala na kauču u salonu za igrače gdje ju je pronašla jedna od čistačica. Alan Mills, sudac turnira, joj je pomogao da skloni u jednu od soba kuće koju je iznajmila njezina menadžerska agencija.

"Barem nisam dobila batine", piše Dokić u svojoj knjizi.

Damir je stalno kritizirao Jelenine trenere, pa mu nisu bili dobri svi oni s kojima bi Jelena uživala raditi, uključujući Wallyja Masura, Lesleyja Bowreyja i Tonyja Rochea. Stvari su postale gore kada je 2001. godine počeo pričati o tome kako je ždrijeb Australian Open namješten i kako će njegova kćer početi igrati za Srbiju.

"To što me je publika ismijavala dok sam izlazila na teren igrati protiv Lindsay Davenport u Rod Laver Areni bilo je jedno od najgorih iskustava u mom životu.Zaista sam prihvatila Australiju kao dom. Osjećala sam se kao netko ko je rođen tu. Imala sam sjajan odnos s publikom i s obožavateljima."

Bijeg kao spas

Na kraju je Jelena odlučila otići od roditelja, sa nekih 19 godina. Tati je slala veliku većinu novca, čak mu je osigurala kući na Floridi. Sve kako bi ga umirila. Međutim, on je i dalje prijetio, ostavljao užasne poruke na telefonu. U nekoliko navrata, Jelena je bila na rubu. Da se baci s balkona svog stana na 13. katu u Monaku.

"Zapravo sam se borila s depresijom na turnirima otprilike četiri ili pet godina. Kad sam otišla od kuće, borila sam se jer sam se zbog oca osjećala stvarno bezvrijednim. Nisam imala samopouzdanja, nisam imala samopoštovanje. Povrh svega fizičkog, verbalnog i emocionalnog zlostavljanja, stvarno me slomio kao osobu iznutra" pričala je medijima u Australiji toliko godina kasnije. Ona je svoju karijeru završila 2014. godine, njen najbolji raking bilo je četvrto mjesto.

"Povukla sam se iz tenisa, a da nisam zapravo znala u kojem smjeru želim ići. Nisam bila spremna za to, tad su počeli i problemi s kilogramima. Kada ste profesionalni sportaš, vi ste u nekoj vrsti mjehura od sapunice, ali to nije stvarnost. Sve vam se servira, trening, hrana, putovanja, tako da je vratiti se u normalan život jako teško" pojasnila je Jelena koja će kasnije ući u vezu sa Tinom Bikićem koji je joj je bio velika podrška u teškim trenucima.

Teška depresija

U jednom trenutku je imala 120 kilograma nije izlazila iz kuće, od sramote. Međutim, nekako se probudila na vrijeme, za godinu dana je skinula 53 kilograma. Nešto kilograma se vratilo, što se moglo vidjeti na ovogodišnjem Australian Openu, nakon čega je priznala kako je njena veza sa Tinom došla do kraja.

"Lagala bih kad bih rekla da mi je dobro, ali dat ću sve od sebe da izliječim i oporavim se i procesuiram ovu bol i traumu i ako ništa drugo, umrijet ću pokušavajući. Ovoj vezi sam dala sve, svoje srce i dušu i borila sam se do kraja. Ovaj put to nije bilo dovoljno, ali se nadam da me sreća i ljubav ipak čekaju negdje tamo. Ovo je teško, boli me, izgubljena sam i trenutno samo mogu ujutro ustati iz kreveta i staviti jednu nogu ispred druge. Morat ću ponovo naučiti hodati prije nego što budem mogla trčati kad su ljubav i sreća, ali u ovom procesu ozdravljena ću dati sve od sebe. Ja sam borac i borit ću se do kraja", napisala je Jelena.

Koja je uvjerena da bi osvojila jedan Grand Slam i bila broj jedan da nije bilo tate Damira. I vjerojatno bi njena karijere trajala duže. Ovako će Jelena nastaviti svoju borbu. U kojoj na kraju može biti pobjednica, ali ožiljci i rane neće nestati.