Pijan na terenu, šljiva na oku, čudan je bio taj Safin

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nije Federer, Nadal, Đoković. Nije ni Sampras, Agassi, ili recimo Del Potro, ali je bio jedan od onih zbog kojih je vrijedilo nekada otići na spavanje malo kasnije ili ustati malo ranije. Ovisno o tome je li igra Australian ili US Open. Dva turnira na kojima je dotakao zvijezde.

Prvi put još 2000-te godine. U New Yorku. Kada je odigrao jedan od svojih najboljih mečeva u karijeri ikada. Marat Safin. U godini koja je počela tako što je izletio u prvom kolu Australian Opena. Nije mu se igralo protiv Granta Stafforda, pa je za tankiranje popio kaznio 2.000 dolara. Onda je promijenio trenera, nanizao sedam naslova uz US Open i godinu završio kao drugi igrač svijeta. Takav je bio tenisač Marat Safin.

Tenisač koji je uzeo dva Grand Slama, mogao je i morao još koji, ali nije. Zašto? To samo on zna. I možda bi to napravio da nije bio jednako lud kao i dobar igrač. Nije morao navijačima slati poljupce, niti "valjati šuplju" na presicama, hvaliti protivnike, uvlačiti se znate gdje već. Njega su jednostavno voljeli i za njega su navijali Španjolci usred Španjolske, Francuzi u Francuskoj, bilo gdje. Nije problem bio gledateljima ići često i protiv svojih. Safin je podsjećao na one neke teniske zvijezde iz sedamdesetih, osamdesetih, samo je bio modernija verzija.

Šljiva na oku

I danas nakon toliko godina mnogi će se sjetiti kako je Marat došao na teren u Perthu, na Hopman Cupu s itekako vidljivom masnicom pod okom. Nije se skrivao, odmah je objasnio novinarima.

"Zapeo sam u jednoj tučnjavi u Moskvi. Ali preživio sam, to je bio samo jedan mali problem. Našao sam se na krivom mjestu u krivo vrijeme. Sve je uredu, preživio sam" pričao je Marat koji je te 2009. godine igrao sa svojom sestrom Dinarom.

Još je tada bila zanimljivija izjava direktora turnira Paul McNamee:
" Tražio je da pomjerimo početak meča. Nisam bio siguran zašto je stigao tako kasno, zašto je tražio da igra dan kasnije, ali sada znam zašto".

Kroz godine igranja na Touru, Safin je uvijek nudio dovoljno materijala novinarima. Svejedno. Bez obzira je li tog dana izgubio ili dobio. Njegov idol je bio Goran Ivanišević. Onda vam je valjda jasno kakav je bio Safin. Poput bombe koja u svakom trenutku može eksplodirati. Dobro, vjerojatno će danas neki spomenuti Kyrgiosa ili recimo Benoîta Pairea, ali Marat je bio ogroman talent, vrhunski igrač. Samo je bilo važno je li uz svoju igru nekako povezao um, ili ne.

Počeo u Španjolskoj 

Kao dječak je uvijek bio u stanju srediti one koje su dvije ili tri godine stariji. A teniski se u pravom smislu riječi počeo oblikovati u Španjolskoj. Pomalo čudno, ali Marat je odrastao na zemljanoj podlozi, kako neko voli reći šljaci.

" Naglo sam izrastao u visokog mladića, koji je bio poprilično mršav. Da sam kojim slučajem nastavio raditi i trenirati na tvrdoj podlozi, koljena jednostavno ne bi izdržala", govorio je Marat kojeg smo baš prvi put upoznali na Roland Garrosu 1998. godine. Kao kvalifikant je redom izbacivao Agassija, Kuertena, Vaceka, tek ga je zaustavio Pioline u osmini finala.

Slomio 1.055 reketa 

Zanimljivo, na zemlji će u cijeloj karijeri Marat uzeti samo dva naslova i to baš u Španjolskoj (Barcelona, Mallorca). U Barceloni je recimo sredio Juana Carlosa Ferrera u tri seta. To je bio Marat. Između dvije titule, za jednu godinu je Safin uspio barem su tako neki zbrajali, slomiti 48 reketa! Ukupno u karijeri 1.055.

Znao je nekada bijes iskaliti i na stolici, ali bi tada uglavnom čuvao reket.

"Danas razbijam rekete, sutra možemo umrijeti.Ne možete u istom meču razbiti i reket i stolicu. Ako razbijete oboje, onda ste malo bolesni" pojasnio je jednom prilikom Marat.

I nekako svaka priča oko Safina je posebna, pomalo čudna, nevjerojatna. Recimo, 2002. godina. Australian Open. Probio se do finala. Thomas Johansson ga je čekao u finalu. Šveđanin za kojeg ljudi iz osiguranja turnira nisu ni znali. Jedva su ga nekako propustili do terena.

Pijan na terenu?

Marat je slavio svoj rođendan. U njegovom boksu su pažnju privlačile tri djevojke. Tri oskudno odjevene plavuše, tzv. Safinettes. Marat se na terenu pojavio razvezanih tenisica, dobio je prvi set, a onda izgubio sljedeća tri

Mnogi su bili skloni teoriji po kojoj Marat nije mogao izaći na kraj s pomenutim plavušama, da je bio iscrpljen, međutim jedan njegov prijatelj, austrijski tenisač Daniel Köllerer je tvrdio nešto drugo.

"Nikad nisam vjerovao da bi Safin mogao igrati to finale i naravno da je bilo nemoguće da ga osvoji. Bilo je nevjerojatno koliko je bio pijan. Ja sam bio vani s njim tu noć i vidio sam ga u kakvom je stanju bio. On je u klubu slavio kao da je već osvojio turnir.

Privlačio i suprugu trenera 

I nisu samo tri plavuše navijale za Marata te godine u Melbourneu. Navijali je i supruga trenera Darren Cahill, Victoria. Darren je bio u opcijama kao mogući trener Safina, supruga je "navijala" iz petnih žila. Nikada nitko nije saznao zašto.

"Stalno ga je nazivala i ispitivala ga je treba li mu što. Je li dobro, kako se osjeća, bila je nevjerojatna. Pomislio sam 'E, ovo će biti zanimljivo. Rekao sam supruzi da ne želi valjda biti dio takve ekipe. Rekao sam joj da izgledaju kao tri prostitutke, a ona mi je odgovorila da će ona biti četvrta ako treba. Eto kakav je utjecaj imao na žene. Znam da me molila" Imamo visokog, seksi Rusa od metar i 95 koji ima 25 godina. Koliko Andre ima godina? 48? 49? Star je, ćelav je i hoda kao patak", rekla je supruga Cahillu.

Darren nije slušao suprugu već "patka".

"Pazi, ne možeš Safina uzeti kao svojeg igrača. Taj mali je potpuno izvan kontrole i potpuno je nepredvidljiv. I, vjeruj mi, ne želiš ga oko svoje supruge, taj je magnet za žene", tvrdio je Agassi kojeg je Darren poslušao.

Napokon drugi Grand Slam

Iako je izgledao poprilično hladan, kako je vrijeme prolazilo, tako je Safin osjećao sve veći pritisak. Koji je sebi stvorio nakon dva izgubljena finala Australian Opena. Želio je dokazati da US Open 2000. godine nije slučajnost. Pod svaku cijenu. I uspio je. Polufinale Australian Opena 2005. godine i Roger Federer.

Safin je spasio meč-loptu u tie-breaku četvrtog seta, Federer čak šest u petom setu, Marat je dobio taj set 9-7. I novo finale, sad je na redu bio Hewitt. Koji je uzeo prvi set 6-1. I ništa više. Australci su ostali čekati, Lleyton je bio i ostao zadnji domaći tenisač u finalu.

To je to, dosta 

"Hvala bogu, ovo je veliko olakšanje, 'ajde, dva Grand Slama je već nešto. Jedan možeš osvojiti slučajno kao što sam ga ja osvojio 2000. godine. To je stvarno bila slučajnost. Dva će se ipak pamtiti. Za ovaj sam se naradio i zaslužio sam ga".

U tu je čini se Marat napravio svoje. Više nije osvojio niti jedan turnir. Njemu onakvom kakav jeste bio nije ni trebao. Koljeno je iskakalo, uspio se probiti do polufinala Wimbledona ali ništa više od toga. Odlučio se povući u 29-toj.

" Biti među prvih pet to je ozbiljan tenis, sve ostalo me ne interesira. Čeprkati s djecom po nekakvim terenima, umoriti se i trčati s bolnim koljenom je samo diskreditacija. Bolje da sam ja napustio sport, nego da je sport ostavio mene. Izgorio sam. Nisam više imao motivacije, počeo sam gubiti od anonimusa i sve skupa više nije imalo smisla" reći će Marat koji se sušta suprotnost, Marata iz igračkih dana.

Tenis nije volio

Još tijekom karijere, 2007., krenuo je na Himalaju, na Cho Oyu, šesti najviši vrh na svijetu. Bio je zasićen i umoran od Toura. Živi sam, nema djevojku, ženu, čak nema niti neki kontakt s prijateljima. Oprobao se i politici, ušao je u Dumu kao zastupnik stranke Vladimira Putina.

Talenta je bilo u izobilju, s osnovne linije je bio fenomenalan. Znao je dosta rano hvatati lopticu, udarci su bili prilično ravni, backhand vrhunski. Ali nije volio pritisak, izgubio ili dobio. Dokazao je da može uzeti jedan, pa još jedan Grand Slam, dokazao je da može biti broj jedan.

Iako tenis nikada iskreno nije ni volio. Možda je i bolje što nije, jer tko zna kakvog bismo Marata gledali na terenu.