Posljednji krug buntovnika Icemana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U nekom idealnom scenariju, danas bi na stazi u Abu Dhabiju njegova pobjeda ili barem postolje zaokružili priču na najbolji način. Međutim, realnost je nešto sasvim drugo, Kimi Räikkönen je miljama daleko od onih najboljih vozača, negdje bliže dnu poretka sa skromnih deset bodova osvojenih ove sezone.

Svjetski prvak iz 2007. godine se posljednjih nekoliko godina muči i to definitivno nije više onaj Kimi, onaj koji je svojedobno smatran najbržim vozačem na gridu i legitimnim nasljednikom Mike Häkkinena na poziciji nekog od Letećih Finaca koju F1 periodično popunjava svakih par generacija.

Netko će reći da Kimi nije bio onaj stari kad se prvi put povukao, kada je Ferrari 2009. počeo zaostajati za vrhom, napustio je sport i počeo voziti reli. I ne samo reli, vozio je u Americi NASCAR, odnosno onu njihovu Truck seriju. Međutim, Kimi je kao osoba bio takav. Trebao je naslov svjetskog prvaka da bi dobio potvrdu koliko je brz, da je najbolji.

Ili bolje rečeno ta potvrda je bila za neke, za ostatak svijeta kome je mogao mirno reći " najbolji sam, svjetski prvak sam, ali sad me pustite na miru." Kimi nikada nije bio vozač koji je jurio za rekordima, brojkama, koji bi se stalno nekom dokazivao. Znao je biti brutalno iskren prema sebi, svojoj momčadi, svom inženjeru, svejedno. Zato nije bio kao drugi. Opsovati putem radio veze mogao je samo on. Iceman.

Iceman je postao kasnije. Na početku je bio samo Eskimo. Taj nadimak mu je dao Peter Sauber. Sponzor koji je platio Kimijev prvi test tamo negdje 2000-te godine bio proizvođač sladoleda iz Skandinavije. Nakon testiranja, Peter je okupljenima kratko rekao:
"Potpisujemo Eskima"

Kimi i njegov stariji brat Rami, početkom devedesetih. Imali su dozvolu od svojih roditelja. Neka dva stara automobila, neke dvije Lade i utrkivanje na stazi oko kuće, improviziranoj. Kimi je imao deset, brat Rami dvanaest godina. Znali su se opaliti u neko drvo, "očešati" zid kuće u kojoj su živjeli, ali nije bilo problema.

"Imali smo neke stare automobile koje smo mogli voziti u našem dvorištu. Ponekad udarimo u drvo ili zakačimo ugao kuće, ali moji mama i tata su se nekako slagali s tim. Nije da sada recimo razbijemo zid kuće, ili nešto slično, ali dovoljno da se pojavi neka pukotina u betonu, temeljima" reći će Kimi vračajući film na početak.

Počeo je u Sauberu

Nakon četiri titule u kartingu, Kimi se polako počeo pripremati za Formulu. Njegovi menadžeri, otac i sin, David i Steve Robertson su bili spremni staviti ruku u vatru za svog štićenika koji je tada imao jedva dvadeset godina. David i Steve su bili uporni, kontaktirali su razne momčadi i na kraju je upalilo.

Peter Sauber je prvi pružio ruku. Kimi se uskoro pojavio na jednom trodnevnom testiranju na stazi Mugello. Bio je rujan mjesec, sezona je bila u tijeku.Za Ferrari i McLaren taj test je itekako važan, prikupljali su se podaci za završnicu sezone, Sauber su tu našao kasnije će se ispostaviti kako bi dao priliku nadolazećoj zvijezdi da zablista. Kimi je bio tako mlad da je Sauber morao poslati mehaničara da ga doveze s aerodroma jer se nije najbolje snalazio u Italiji.

"Imao sam sastanak s Davidom na VN Mađarske 12. kolovoza 2000. godine. On je s velikim entuzijazmom govorio o Kimiju. Prvi put sam ga sreo na testu u Mugellu. I dalje sam iznenađen što sam pristao na ovaj test, jer je trodnevni test jako skup. Očigledno je David uspio da me zarazi svojim entuzijazmom. Vremena su mu bila bolja nego što ste mogli očekivati od mladog vozača koji je završio u bolidu Formule 1 sa samo 20 trka u Formuli Renault. Konkretno, nikada nije vozio više od tri ili četiri kruga takvim tempom, čak je i njegov trkački inženjer želio više jer je znao da će imati problema s vratom. Već sam tada shvatio koliko može biti dosljedan. Prije nego što je test završen drugog dana, izbacili smo nešto goriva i postavili komplet novih guma. Trebala su mu dva kruga da vozi točno onoliko koliko smo očekivali. Nije lako opisati utisak koji je Kimi ostavio na mene. Nije me toliko pogodila Kimijeva brzina, njegova brzina je bila dobra. Više je to bio njegov govor tijela koji je pokazao njegovu snažnu volju i odlučnost ono što je ostavilo veliki utisak na mene". reći će Peter Sauber.

Uostalom Kimi je vrlo brzo pokazao koliko može dobar i brz u jednom skromnom Sauberovom bolidu. Koliko može biti brži od čovjeka koji vozi za ovu momčad, Pedra Diniza. Mnogi su u to trenutku bili spremni reći Sauberu kako je lud kada jednom mladom klincu, koji nije prošao put koji većina prolazi ponudi takvu priliku.

Godine u McLarenu

Samo jednu jedinu godinu je Kimi vozio za Sauber.Već sljedeće je bio u McLarenu, Ron Dennis je osjetio da ima nešto u tom klincu iz Finske koji je bio tih, skroman, koji baš i nije nešto pričao engleski.

Räikkönenove godine u McLarenu su obilježile povijest ove slavne momčadi. Sa svakom novom utrkom, rasla je nekako popularnosti mladog Finca koji se bez problema borio sa svojim momčadskim kolegom iskusnijim Davidom Coulthardom.

Statističari su izračunali da je Kimi protiv Coultharda imao omjer 19-7 u utrkama, 32-19 u kvalifikacijama. Za pet godina koliko je vozio za McLaren, Kimi je imao i Juana Pabla Montoyu kao suvozača. Imao je i u nekoliko navrata i sjajan bolid, ali nije bio prvak. Dva puta je završio kao drugi.

" Imao sam takav odnos kakav sam imao s Ronom. Ali razumijem njegovu poziciju i mi smo neke stvari gledali drugačijim očima. Ron je neke stvari odrađivao na svoj način, ja nisam to mogao. Bilo je tu svega, znali smo se posvađati, ali kažem danas mi je to nekako sve normalno" govori Kimi koji se neće promijeniti nikada.

Dokazao da je najbolji

Ni titula svjetskog prvaka u Ferrariju ga nije promijenila. Kako on kaže i zašto bi.

"Ne mislim da se moj život promijenio. Mislim da su me ljudi vjerojatno drugačije gledali. Postavljali su različita pitanja i očekivali su drugačije odgovore, ali nije se moj život promijenio. Zašto bi se promijenio? Rezultat je bio drugačiji, ali ne znam zašto bi me onda ljudi trebali gledati drugačije. Mislim da to nije baš dobar razlog da vas gledaju drugačije, znate li na što mislim?" reći će Kimi.

Emocija neće biti niti danas

Dvije godine ga nije bilo u Formuli 1, a onda se vratio u nekada slavni, ali tada skromni Lotus. Dvije sezone u Lotusu, pa još pet u Ferrariju. Formula 1 se mijenjala, Kimi nije. Iako je bilo vidljivo da gubi korak. Ali jednostavno nije postojala stvar, nije postojalo ono nešto da bismo sada vidjeli neki nagli zaokret u životu Finca, njegovim razmišljanjima, njegovom ponašanju.

"Ne znam hoću li u nedjelju biti emotivan. Sumnjam, ali nikad se ne zna. Mislim da je istina da će više emocija biti prisutno kod moje supruge, nego kod mene. Sumnjam da djeca mare na ovaj ili onaj način, ionako postoje stvari koje njihov otac radi, a koje su njima puno zanimljivije, no lijepo je imati ih ovdje. Ne želim ni raditi planove jer se veselim budućnosti u kojoj ću imati manje kaotičan raspored, a onda ću vidjeti hoću li raditi još nešto ili ne”, poručio je Kimi na kraju.

Danas će se 349. put naći na startu jedne utrke, na kraju jedne izuzetne karijere u Formuli 1 koja je trajala 21 godinu i rezultirala 21 pobjedom i jednim naslovom svjetskog prvaka. Danas kada odvozi posljednji krug, to će napraviti kao jedan od najpopularnijih vozača u ovom sportu, ali i jedan od najmanje shvaćenih. Kao jedan od posljednjih buntovnika koje je Formula 1 imala.