Prije deset godina prvi put gledao Tour, sada je pobjednik

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da je kojim slučajem Primož Roglič osvojio ovogodišnji Tour, to bi bio ogroman uspjeh. Jer uzeti Tour, to je nešto posebno. Giro, Vuelta, sve je to OK, ali Tour de France je vrh, nešto posebno, poput recimo Wimbledona u tenisu. Zato, možete i zamisliti kakav podvig, kakvo iznenađenje, koliko veliku priču je ispričao u samo dva dana jedan drugi Slovenac, najmlađi pobjednik u 116 godina, Tadej Pogačar. I to na koji način. Tako što je u pretposljednjoj etapi prestigao zemljaka, Rogliča koji je od devete etape nosio žutu majicu. Tih 57 sekundi koliko je imao prednosti prije subotnjeg kronometra.

''Nisam iznenađen ovakvim raspletom, jer sam ranije upozoravao kako prednost koju ima Roglič nije nedostižna. Mislim da je za ovakav poraz Rogliča isključivo kriva njegova momčad Jumbo–Visma. Oni jesu odrađivali sjajan posao u brdima, tu je postalo jasno da ih Pogačar neće napasti i on je čekao svoju priliku na kronometru. Jednostavno, prednost koju su izgradili ostali iz Primoževe momčadi nije mogla biti garancija pobjede, bila je premala morali su posao bolje odraditi'', rekao je novinarima nakon završetka ovogodišnjeg Toura, čovjek koji zna što priča, peterostruki pobjednik, jedan od najvećih, Eddy Merckx.

Gdje je pogriješio Roglič?

Što se ustvari dogodilo u subotu? Na pojedinačnom kronometru od Lurea do vrha uspona na La Planchedes Belles Filles u dužini od 36.2 kilometara. Ustvari, odluka je pala u posljednjih šest kilometara, baš na usponu. Na prolaznom vremenu uoči uspona imao je samo 36 sekundi bolje vrijeme od Rogliča, no uspon je odvezao čak 1:20 minuta brže od svog devet godina starijeg sunarodnjaka koji je baš za tu dionicu promijenio bicikl. Odlučio je uzeti onaj klasični za uspon, umjesto onoga koji je predviđen za ovakve etape. Na tom usponu, Roglič je priznaje ostao bez snage.

''Iz kilometra u kilometara sam ostajao bez snage, energije. Zaslužio sam biti drugi'', priznao je Roglič koji je proživio sudbinu još jednog velikog vozača. Laurenta Fignona, Francuza kojeg je 1989. godine šokirao ranjeni (ali u bukvalno). Greg LeMond. 

Prije deset godina prvi put gledao na TV-u Tour

Amerikanac je s "probušenim" plućima nadoknadio pedeset sekundi zaostatka u posljednjoj etapi na kronometara. Sjajni Le Mond je na kraju bio ukupni pobjednik s najmanjom prednošću ikada, od svega osam sekundi. Ovogodišnji pobjednik Toura tada nije bio ni rođen. Tour je prvi put gledao prije desetak godina!

''Tour sam prvi put gledao prije desetak godina, prije toga nisam ni znao što je to. Sjećam se kako sam tada navijao za Contadora, za Schlecka. Znao da sam svako jutro prvo išao na treninge, a onda bih kasnije gledao Tour. Sada sam pobjednik. Sve ovo izgleda pomalo nevjerojatno. Razmišljao sam o tome kako će biti super ako završim na drugom mjestu, a onda se dogodilo ovo. Nešto kao san. Zaista ne znam što bih rekao. Za ovo što sam napravio u subotu, zaslužna je cijela momčad. Sjajno smo se pripremili, ja sam znao svaki zavoj, svaku rupu na cesti, gdje ubrzati. Tajna moje pobjede je u tome što sam otišao na start kronometra, niti jednog trenutka nisam razmišljao o pobjedi. Od svih ljudi u mojoj momčadi, bio sam najmanje napet prije starta. Pjevao sam u sebi, malo i naglas, plesao uz muziku kako bih dobio potrebnu energiju. To je u mojoj glavi. Bio je to već predivan dan, nastupu na Touru završavam kao drugi, kao najbolji mladi biciklista i najbolji "penjač". Bio sam sretan'', govorio je Pogačar.

Nije bio zaražen ali je morao u karantenu

Pogačar je prije pet godina vozio na Course de la Paix, najvećoj cestovnoj utrci za juniore, sljedeće godine je na istoj ostvario etapnu pobjedu. Uskoro je potpisao za momčad Rog - Ljubljana, polako je počeo nastupati u društvu vozača do 23 godine. Prve velike rezultate, ostvario je 2018. godine, kada osvaja Tour de l'Avenir, što je ustvari Tour de France za mlade vozače, u srpnju iste godine potpisuje profesionalni ugovor za momčad UAE-a, dok je prošle pobjednik utrke po Californiji. Među prvima je završio u u karanteni iako nije bio zaražen. Međutim, pojedini vozači jesu na utrci koja se vozila po Emiratima krajem veljače.

''Neki ljudi iz moje momčadi su bili pozitivni, pa je kompletna ostala zatvorena u hotelu. Dvadeset dana nismo mogli izaći iz sobe, hranu su uzimali iz hodnika, bilo je jako teško. Bukvalno nismo mogli iz soba jer smo bili zaključani. Četiri puta sam testiran u hotelu'', prisjetio se senzacionalni pobjednik Toura. Za vrijeme boravka u Sloveniji, Pogačar je trenirao, čak je uspon Krvavec savladao za rekordne 33 minute i 39 sekundi, u dužini od 12 kilometara. I tada je bio brži od Rogliča. 

Panika na proglašenju, što reći?

Drugi najmlađi pobjednik Toura u 117-godišnjoj povijesti utrke. Mlađi od njega bio je samo HenriCornet koji je proglašen pobjednikom 1904. četiri mjeseca nakon završetka utrke i diskvalifikacije prve četvorice vozača. Slovenci kažu kako je miran, susretljiv ali na biciklu neustrašiv. Tada prkosi svim prognozama i zakonima ovog sporta. Njegov moto je "nema odustajanja, nema predaje". Agresija i mladost. Smirenost i samopouzdanje. Tadej je produkt svojevrsne revolucije slovenskog biciklizma posljednjih godina.

Pogačar je prvi debitant nakon Laurenta Fignona 1983. godine koji je u svom prvom nastupu osvojio Tour de France. Takav podvig su napravile samo legende Bernanrd Hinault (1978), Eddy Merckx (1969), Felice Gimondi (1965), Jacques Anquetil (1957), Hugo Koblet (1951) i Fausto Coppi (1949) i Jean Robic (1947). A Pogačar danas slavi tek slavi 22 rođendan.

''Da, pobjeda je zaista najljepši rođendanski poklon. Ali priznajem nisam baš netko tko slavi te rođendane. San se ostvario. Sad ću se usredotočiti na sljedeće trke, prvo Svjetsko prvenstvo u Imoli, zatim odlazak na jednodnevne klasike i završnicu sezone'', dodaje Pogačar. Mladi Slovenac je bio najnervozniji na proglašenju pobjednika.

''Najvjerojatnije je govor pobjednika zaista bio moj najnervozniji trenutak na cijelom Touru, ali sada je sve gotovo priznao Možda sam sada bio iscrpljen da bih na kraju zaplakao, rekao je novinarima.

Ima samo 22 godine i bukvalno tek ulazi u svijet biciklizma. Gomila velikih utrka je pred njim. Iz našeg običnog kuta gledanja, on je svoje napravio. Osvojio je Tour de France i kako bismo mi rekli "ne mora više ništa napraviti", ali Tadej jednostavno nije takav. Vrlo lako bio mogao postati jedan od najvećih u svijetu ovog sporta. Jedan veliki korak je napravio, sada samo mora nastaviti raditi, voziti.