Prince, boksač koji je letio na ćilimu...
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kada se pojavio u ringu bio je nešto posebno. Bio je 14. travanj 1992. godine, u Mansfield Leisure Centru je nokautirao Rickyja Bearda u drugoj rundi i od trenutka je počela njegova priča.
Njegov spušteni gard, neumorni ples oko protivnika, nevjerojatna eskivaža udaraca, spektakularni nastupi prije same borbe i ulaska u ring. Naseem Hamed, Prince Naseem ili Naz, odmah je kupio mnoge. Jer nudio je spektakl kojeg i nije bilo previše u nižim težinskim kategorijama.
Prince, koji je ustvari bio dijete ulice. Dijete čiji su roditelji iz Jemena i koji je zajedno s svojom boksačkom karijerom, gradio i onu drugu britanske superzvijezda iz geta. Koji su upisao na boks kako bi u svakom trenutku bio spreman da se obrani od momaka koji su ga gledali drugačije upravo zbog njegovog porijekla.
Trener Dominic Ingle bio je svjedok Princeovih početaka u Wincobank teretani u Sheffieldu.
- Užasno puno je trenirao, prvi je ulazi u dvoranu, zadnji izlazio, reći će Ingle čiji je brat bio vlasnik teretane, s kojima je prekinuo suradnju prosinca 1998. godine.
U tom trenutku koliko god možda to čudno zvučalo, bio je pravi uzor za svakoga tko se osjećao strano u Velikoj Britaniji.
Istovremeno, odbojan onima drugima, koji nikada Princa nisu uzimali za ozbiljno bez obzira na njegove pobjede, nokaute, naslove. Onim konzervativnim Britancima koji su ga smatrali cirkusantom.
Prince je osvajao naslove u pero i bantam kategoriji. Rušio je i sređivao svoje protivnike, letio na ćilimu, plesao uz "Thriller," Michaela Jacksona. A trajao je samo deset godina. Iskreno, premalo.
- Prince je bio najbolji od svih s kojima sam radio. On je bio kompletan boksač, bio je nokauter, mediji su ga obožavali, znao je od svega napraviti spektakl, ali iskreno. Nije do kraja iskazao svoj talenat, godinama nakon Hamedovog povlačenja, pričao je njegov menadžer, nadaleko poznati u svijetu boksa Frank Warren.
Dvije godine nakon prve borbe osvojio je prvi titulu, naslov europskog prvaka u bantam kategoriji, jednoglasnom odlukom sudaca je savladao Vincenza Belcastra. Slijedile su titule u verzijama WBC, WBO, IBF, u pero kategoriji.
Kada je odlučio da bantam kategoriju zamjeni perom, WBO federacija ga je odmah stavila na prvo mjesto rang liste, što je mnoge iznenadilo.
Prince je odmah odlučio izaći na megdan najboljem sportašu Velsa u tom trenutku Stevu Robinsonu i u sred Cardiffa ga nokautirati.
Nisu ga mogli zaustaviti ni napaljeni domaći navijači, niti jaka kiša i vjetar koji su padali na stadionu.
Do 1997. Hamed je već imao godišnji prihod od oko 14 milijuna dolara godišnje, bio je drugi najbogatiji boksač iza Lenoxa Lewisa.
Posebna priča bila je borba u hramu sporta, boksa, Madison Square Gardenu 1997. godine protiv Kevina Kellyja. U tom trenutku Hamed bio je 23-godišnji svjetski prvak perolake kategorije po WBO-u. Njegov profesionalni omjer bio je 28-0, dok je Kelley bio daleko iskusniji (47-1-2).
Borba je trajala samo četiri runde, ali kakve četiri runde. Suci su tri puta brojale Princu, na kraju je ipak Kelly nokautiran.
Međutim, ono što nije napravio Kelly jeste Marco Antonio Barrera 2001. godine. Barrera je naporno trenirao, bio je oštar kao britva, Hamed je bio van forme, neraspoložen. Trenirao je u staroj kući Bing Crosbyja, pripreme nisu ni blizu idealnih.
Posljednja dva tjedna njegove treninge je nadgledao legendarni Emanuel Steward i po viđenom je bio itekako zabrinut. Stewart je nakon meča koji je Prince izgubio rekao:
- Naz ima ogroman talent. Moj plan je bio da napravim korak dalje. Stvarno sam želio da ga vidim kao legendarnog boksača pero kategorije, ali nisam uspio. Ovakav kakav je, mislim da neće ispuniti svoj talent. Da je stvari učinio kako treba, mogao bi biti jedan od najvećih boraca ikada. Ali ne znam hoće li se to ikada dogoditi. Jednostavno ne želi ispraviti svoje greške. Ja sam bio tu, nudio sam svoje znanje, ali to nije želio prihvatiti. Za mene je to gubljenje vremena.
Prince se nakon poraza od Barrere vratio u ring, odradio je još samo jedan meč, a onda se povukao.
- Biti borac nije šala. Iz godine u godinu. Posebno kao svjetski prvak. Sve su oči uprte u vas i ne možete ići tamo gdje želite, jesti što želite. Ne možete biti uz suprugu i djecu koja odrastaju, pojasnio je kasnije Hamed koji je prošao i onaj ružni put u svijetu profi sporta.
2006. godine Hamed je izazvao tešku prometnu nesreću. Svojim McLaren Mercedesom tada vrijednim 320.000 eura, zakucao se u punoj brzini u drugo vozilo, nekoliko ljudi je ozlijeđeno.
Osuđen je na 15 mjeseci zatvora i četiri godine zabrane vožnje, ali je izašao nakon 16 tjedana. Jednoj od teško ozlijeđenih osoba u toj nesreći kasnije je platio gotovo milijun funti u zasebnoj parnici.
Kasnije je skoro potrošio više od zarađenih 50 milijuna funti, često je boravio na sudu, nakon poraza od Barrere ostao je bez ugovora s Adidasom, HBO-om, morao je prodati neke kuće, vile, dvorce koje je imao. Ipak, danas voli reći
- A tko je to još letio na ćilimu osim mene? Tko je dolazio na borbe kao na koncerte uz ples i eksploziju samopouzdanja, samo da bi onda uskočio i nokautirao protivnika? Da vas čujem koga to znate da je ikada u tom sportu postigao ono što i Princ Nasim? Nije da se hvalim, ali bio sam dobar do jaja.
Danas Prince ima 46 godina i posljednjih godina je sve svoje sjajne nastupe ''poništio'' čestim izlascima na sud. Da ga kojim slučajem sretnete negdje na ulici teško bi ga ste prepoznali.
Brada, previše kilograma, daleko od čovjeka koji je nekada bukvalno uskakao u ring. Prije pet godina je završio u boksačkom Hall of Fameu.
Za deset godina profi karijere poražen je samo jednom, ali onog trenutka kada je odlučio izaći iz ringa nije bilo povratka. Niti je razmišljao, niti žalio. Svoje je napravio. Na svoj poseban način.
