Rok Petrovič: Intelektualac, boem, frajer na skijama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dugo vremena je Bojan Križaj bio nedodirljiv. Tek su Boris Strel i Jure Franko osvojivši medalje na svjetskom prvenstvu i Olimpijadi uspjeli za sebe otkinuti jedan komadić slave. A onda se sredinom osamdesetih pojavio jedan mladi momak, skijaš koji je u kratkom periodu napravio puno. I ponudio nešto sasvim novo svijetu skijanja. Posebno u tehničkim disciplinama, slalomu.

Sve je krenulo u Sestriereu

Čak i prije Sarajeva, Olimpijade i euforije oko Jure Franka, Petrovič je najavio svoj dolazak. U Sestriereu, 4. veljače 1983. godine je postao svjetski juniorski prvak u slalomu. U utrci gdje je recimo jedan veliki Alberto Tomba kasnio pet sekundi, Luc Alphand sekundu manje. Dan kasnije je u veleslalomu bio brončani. Već tada je bilo jasno kako Rok nije samo "običan" skijaš. Ni po čemu. Od načina skijanja, do ponašanja, posebno van staze. Odličan skijaš, roker, intelektualac, frajer.

''Oduvijek sam svjestan da je skijanje, ma koliko mi bilo važno, tek epizoda u mom životu, te da ću, nakon aktivne karijere, biti potpuna ličnost. Mnogi sportaši na to ne misle, ja drugačije razmišljam. Želim nekako definirati svoj život. Ja bih u svemu želio biti stvaralac, a biti stvaralac znači biti nadaren. Ne bih dijelio nadarenost na fizičku i mentalnu. Riječ je o sintezi'', govorio je Rok u trenucima svoje najveće slave, baš sredinom osamdesetih godina.

Intelektualac na skijama

Školovanje, knjiga, uvijek su bili tu negdje blizu, bez obzira na to što je iz utrke u utrku izgledao sve bolje i brže na stazi. Za takav način razmišljanja, pogleda na sport, ali i život, svakako da su bili zaslužni roditelji, otac Krešimir tada doktor sociologije i redoviti profesor u Institutu za kineziologiju pri Fakultetu za fizičku kulturu u Ljubljani i majka, profesorica likovnog odgoja, Zdenka Štajner. Ali nije Rok bio onaj kako se to kaže, klasični štreber, bio je ljubitelj rock muzike, svirao je klavijature i bio veliki prijatelj s Perom Lovšinom, vođom i pjevačem legendarnih "Pankrta"

Prve nastupe i prve bodove u Svjetskom kupu je počeo osvajati u sezoni 1984-85. U Kranjskoj Gori je bio peti u veleslalomu, ostavivši iza sebe Križaja i Franka, što u tom trenutku nije bila mala stvar, iako je Rok nakon prve voženje bio drugi. U Kanadi (Panorama) je bio deveti u superveleslalomu, prije nije nego što je došlo prvo postolje. 20. ožujka 1985. godine u Park City, Rok je drugi, ispred njega je samo Marc Girardelli. Tim rezultatom na kraju sezone, Rok kao da je nagovijestio ono što će uslijediti u sljedećoj.

Karijera koja je trajala kratko

Baš tamo gdje je postao svjetski juniorski prvak, u Sestriereu, Petrovič je ostvario prvi trijumf u Svjetskom kupu, 1. prosinca 1985. godine. Križaj je bio drugi. Dvadeset dana kasnije, gorjelo je u Kranjskoj Gori, Rok je ponovo najbrži, pa onda u Wengenu, Hafjellu i Heavenly Valley.

Te sezone se sedam puta ukupno našao na postolju, jedanaest puta je bio među deset. S 19 godina je osvojio Mali kristalni globus u slalomu, bio je na vrhu. Velika zvijezda.

''Što se mene tiče, razvio sam svoju filozofiju. U skijanju tražim savršenstvo, potpun doživljaj, i u to ulažem stvaralački napor. Borim se samo sa stazom, ne protiv drugih skijaša. Zasebni sam individuum, ne tražim slične i ne želim da se itko identificira sa mnom, jer time bježi od samoga sebe'', pričao je 1985. godine Petrovič koji je već tada gledao u budućnost, van staze, što je bilo pomalo čudno jer bio je tek na početku. Ali jednostavno, bio je takav.

''Kada prestanem skijati, vjerojatno Što se mene tiče, ću se baviti nečim sasvim različitim, pretpostavljam sociologijom, filozofijom, psihologijom, možda i fizikom ili biologijom. Mislim da u tim znanostima leži budućnost čovjeka, a on je jedini bitan'', tvrdio je tada. Kao da je znao da neće predugo ostati na stazi. Još samo tri sezone.

''Ponekad mi se učini da sam prevelik boem za ovako ozbiljan posao kakav je vrhunsko skijanje'', znao je reći.

Uspio je još jednom doći do postolja, nije se proslavio u Calgaryju, na kraju sezone 1988-1989 se povukao. Posvetio se studiju sporta na Fakultetu za sport u Ljubljani sveučilišta u Ljubljani. Dvije godine kasnije diplomirao je na temu Kršenje ljudskih sloboda i prava u sportu.

Imao je samo 27 godina

U jesen 1993. godine, nešto prije obrane magistarskog rada tragično je stradao na Korčuli, Vela Luka je bila njegov drugi dom. Prilikom ronjenja na dah koji je bio njegov veliki hobi. 16. rujna 1993. godine. Imao je samo 27 godina. Toliko malo godina u kojima je napravio toliko puno.

Mogao je i više, ali jednostavno, to je bio Rok Petrovič čija je definicija osjećaja nakon dobro odvožene utrke bila:

''Ima sličnosti između osjećaja nakon savršene trke i poslije dobrog seksa. U oba slučaja si u nekom stanju koje bi se, približno, moglo opisati kao ''nije ti ni do čega''.