Strašan boksač koji je na kraju bio samo ubojica

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za mnoge je bio jedan od najvećih koje je ikada srednja kategorija imala. Možda drugi nakon sjajnog Sugar Raya Robinsona.
Istovremeno njegova priča je jedna od najtragičnijih ispričanih u povijesti boksa. Carlos Roque Monzón zvani "Escopeta" (sačmarica).

Velika, tragična karijera 

Koliko je bio veliki boksač? Koliko bi bio veći, cjenjeniji da nije dozvolio svojim unutrašnjim demonima izlazak na površinu. Zato i jeste priča o legendarnom "Escopeti", velika, fascinantna, tragična, ali i zastrašujuća. Netko je jednom prilikom rekao kako je "Escopeta" ustvari argentinski O.J. Simpson. Znamo svi kakvu je karijeru imao O.J.Simpson, znamo i kako je završio.

Monzón nije daleko. Razlika je jedino u tome što se velika zvijezda američkog football izvukla ili se izvlačila do iznemoglosti za ubojstvo supruge i njenog ljubavnika.

Monzon je u ringu imao nevjerojatnu brzinu, udarao je kao da ima potkovice u svojim rukavicama.

"Escopeta vas je uništavao onako pomalo. To je bio veliki borac. Mogao je da vas sruši odmah na početku, mogao je da vas ubija 12 rundi, mogao je da razmišlja što da vam uradi" rekao je jednom prilikom jedan od najvećih boksačkih trenera Angelo Dundee. Za neke je do danas ostao legendarni prvak, veliki boksač, drugi će opet samo reći kako je on bio - ubojica.

"To je veoma teška, tužna priča. Pretpostavljam da je te noći bio pijan ili pod dejstvom droge. Izgubio je razum. I mislm da je volio Aliciju Muniz" kaže novinar imenjak, Carlos Irusta.

Iz Luna Parka do Rima

Monzón je rođen kao jedan od dvanaestero djece u San Javieru u provinciji Santa Fe u Argentini. Siromaštvo je bila njegova svakodnevica. Jednostavno, okruženje je bilo takvo.

Onda se cijela obitelj preselila u geto Barranquitas Oeste u Santa Feu. Mali Carlos je išao u školu do trećeg razreda i to su priča završila. Ulica, čistac cipela, dostavljač mlijeka i na kraju ulični borac. Siromašni mladići su se kao u nekim filmovima mlatili do uništenja obično iza ograda kuća i vila bogataša koji su recimo tim mladim borcima nudili neke mrvice, tipa 50 pezosa za pobjedu.

Za mladog Monzóna povratka više nije bilo, boks je jedino čime se želio baviti. Naravno, radilo se o amaterskom boksu kojeg je već tada počeo kombinirati sa ženama. Sa 16 je dobio prvo dijete, nije bio u braku, a onda se četiri godine poslije oženio iako ne baš zvanično pa je opet postao tata. Amaterski boks u tom trenutku nije imao smisla. Profesionalni je bio izazov ali i izlaz.

Juan Carlos Lectoure, inače vlasnik stadiona Luna Park se bavio menadžerskim poslovima, ako se to tada moglo nazvati, jer je vodio karijere nekolicine boksača, je gledao jednu od borbi Monzón,

nakon čega mu je odlučio pružiti ruku. Nije bilo nevažno, jer su se u tom trenutku boksačke priredbe održavale baš u Luna Parku. Uskoro Monzón postaje prvak Argentine, Južne Amerike u srednjoj kategoriji. Manoel Severino, Carlos Estrada, Antonio Aguilar, Adolfo Jorge Cardozo, Eddie Pace samo su neki od boksača koje je
"Escopeta" sredio na domaćem terenu.

Iznenadio i postao prvak

Ti mečevi su bili svojevrsna najava jednog od najvažnijih u karijeri ovog kontroverznog boksača. Protiv velike zvijezde Nine Benvenutija. Ni manje ni više nego u Rimu. Benvenuti je bio sve ono što je vrlo vjerojatno Monzón sanjao da bude. Amaterski prvak Italije, Europe, olimpijski pobjednik. Čovjek koji je rođen u Sloveniji. Već je imao iskustva velike zvijezde, snimao je filmove. Jednostavno bio strašna faca srednje kategorije.

"Monzón se mogao prošetati Avenijom Corrientes u odijelu i nitko ga ne bi prepoznao", kaže Irusta.

Usput, nitko nije vjerovao u Monzóna, pa ni njegovi fanovi iz Luna Parka. Međutim, boks, onaj fini, čisti, zna biti itekako nepredvidiv. Potvrdilo se to tog 7. studenog 1970. godine. Baš onako kako kaže legendarni Angelo Dundee. Do 12. runde je Monzón je pomalo uništavao favoriziranog Benvenutija, nakon čega je došlo vrijeme za finiširanje radova. Benvenuti pada, publika je u šoku, svijet ima novog prvaka u verzijama WBA, WBC, nakon borbe koju je Magazine "Ring" proglasio najboljom te godine.

"Kada sam postao šampion, imao sam 28 godina.Nisam bio dječak. Bila je to velika promjena za mene jer sam zaradio prvi veliki novac. Mogao sam kupiti najbolji automobil, mogao sam kupiti skupu odjeću. Postati prvak svijeta u srednjoj kategoriji je veoma važno u bilo kojem dijelu svijeta, tako je bilo i u Argentini. Znam da su Argentinci bili ponosni na mene", istakao je jednom prilikom "Escopeta".

Tuče boksače ali i žene

Naravno da jesu, posebno u Santa Feu. Monzónove borbe bilo u inostranstvu ili u Argentini, bile su veliki događaji među njegovim zemljacima nakon što je pobijedio Benvenutija. Bez obzira gdje je i kada boksao, život bi za njegove fanove tog dana stao. I nikad ih nije razočarao. Jer je pobjeđivao  Benvenutija (ponovo), Bennieja Briscoea, Emilea Griffita (dva puta), Josea Napolesa i Rodriga Valdeza (dva puta). Boksao je po cijelom svijetu, čak i na Roland Garrosu 1973. godine, Jean Claude Bouttier je bio žrtva.

Bio je jednostavno nepobjediv. Bez obzira na godine. Izvan ringa je bila druga priča. Unutrašnji bijes nije mogao zadržati, bijes zbog kojeg upadao u probleme, jer kako kažu nije znao drugačije. Još na početku profi karijere je zbog jedne tučnjave završio u zatvoru, ali to je bilo ništa za ono što će doći kasnije.

Između jednog izlaska iz zatvora i drugog ulaska, njegova supruga Mercedes Pelusa Garcia ga je 1973. u jednoj tučnjavi propucala, ali se žilavi Carlos vratio u ring. Nasilje u njegovom domu je bilo koliko god to čudno zvuči normalna pojava. Kao velika zvijezda imao je zaštitu, policija uglavnom nije vjerovala žrtvama, njegovim ljubavnicama, supruzi, koje su svoje modrice opet iz nekog razloga krile.

Sve mu tolerirali 

Boksačka karijera je završena 1977. godine, nakon što je još jednom na poene sredio Rodriga Valdesa i 14. put zaredom obranio naslove prvaka. Iako je recimo u drugoj rundi tog meča Monzón bio nokdaunu. Kada se povukao, Carlos Monzón je bio poprilično bogat čovjek. Sklonio je neka dva milijuna dolara od argentinskih vlasti, imao je veliki ranč, jedan broj vila, stanova u Buenos Airesu. Klasični playboy koji je uglavnom u društvu lijepih žena. Otac je tražio angažiranje tjelohranitelja koji bi ustvari javnost štitili od samog boksača. Ne obrnuto kako bi se očekivalo.

Nažalost, kako to obično bude znate ili kako se kaže kod nas "sve je do jednom". Mediji, policija, žene, svi oni zajedno su tolerirali sve ono što je radio u privatnom životu Monzón. Do jednog trenutka, kada više prilike za popravni nije bilo. Njegova veza s Alicijom Muniz će završiti tragično. Alicija, Carlos, su bili na odmoru 1988. u Mar de Plati. Monzón je Muniz pretukao, ugušio i zatim bacio kroz prozor. Osuđen je na 11 godina zatvora. Njegovo suđenje pratilo se u Argentini onako kako su to radili Amerikanci s O.J.Simpsonom. I dok se O.J. izvukao, Monzón nije.

"Ja i moja loša narav smo odgovorni za ovo. Da, ja i moja loša narav", rekao je na kraju svega ovaj nekada veliki boksač.

Kako kaže Irusta, u zatvoru je on bio potpuno slomljen čovjek.

"U zatvoru je bio ništa. Čovjek koji je nekada davao naređenja ljudima je sada bio čovjek koji govori: "Da gospodine, da gospodine".Da, to je tužna priča."

Kraj nije mogao biti drugačiji 

Priča koja će i tako završiti. Tijekom jednog slobodnog vikenda 1995. godine, Monzón se vraćao u zatvor, sletio je s puta i poginuo. Iza sebe je imao sedam godina odslužene kazne. Tisuće ljudi u njegovom Santa Feu su izašli na ulice kako bi odali počast. Ljudi su na rukama nosili kovčeg do groblja. Barem tog dana, Monzón je opet bio samo njihov veliki prvak. Prvak koji je mogao pobijediti bilo koga u ringu, ali ne i svoje najgore demone. Jednostavno nije mogao.