Tyson: Postao sam prvak, propala duša koju nema tko da vodi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Čekao je priliku, a onda krenuo. Priliku koju jednostavno nije mogao ispustiti. Ili je mogao izabrati drugi put, povratak na ulicu. U kriminal, nasilje, ubojstva, pljačke. U okruženje iz djetinjstva.

Hectora Mercedesa je uništio u svoj prvoj profi borbi. I onda je nastavio Mike. Nije stajao, nije birao. Ni imena boksača niti vrijeme. Od 6. ožujka 1985. godine do borbe za naslov prvaka prošlo je jako malo vremena. Iz današnje perspektive izgleda nemoguće.

Morao je biti prvak

Za Tysona ništa nije bilo nemoguće u tom periodu. Za godinu i pol dana Mike je odradio 27 mečeva. Ulazio je u ring svaka dva, tri tjedna. Nije mu smetalo, cilj je bio jasan. Postati svjetski prvak

Tvorac, Iron Mikea, najmlađeg svjetskog prvaka, borbu za pojas nije dočekao. Cus D'Amato je preminuo 4. studenog 1985., tri dana nakon što je Tyson upisao svoju 11. profi pobjedu. Onu protiv Sterlinga Benjamina.

"Znao sam da je bolestan, ali sam nekako vjerovao da će preživjeti do moje borbe za titulu. Otišao sam u bolnicu, on je sjedio i jeo neki sladoled. Razgovarali smo, a onda je Cus zamolio čovjeka koji je bio s nama da izađe. Ostali smo samo nas dvojica. Tada mi je rekao da ima karcinom pluća. Nisam mogao vjerovati. Nije izgledao kao netko tko je tako teško bolestan. Rekao sam mu:

"Neću da radim ova sranja bez tebe, neću".

"Ako se ne budeš borio, shvatit ćeš kako čovjek može doći i ustati iz groba. Spreman da te proganja do kraja života", rekao mi je i onda me uzeo za ruku".

"Svijet mora da te vidi, da upozna svjetskog prvaka. Bit ćeš svjetski prvak, najveći". Onda se i Cus raspao, prvi put sam ga vidio da plače", ispričao je jednom prilikom Mike.

Cus je vjerovao od prvog dana 

Cus D'Amato je bio trener, ali i nešto više od trenera. Nikada se nije oženio, nije imao djecu. Rođen je u Bronxu, dobar dio mladosti je potrošio kao i njegov štićenik. Na tučnjave, pljačke. U jednoj uličnoj tučnjavi zaradio je tešku ozljedu oka i zbog nje ostao bez licence za profi boks. Vrlo rano se zbog toga orijentirao na trenersku karijeru. Živio je s Camille Ewald.

" Ja sam mislio kako ću bez Casa imati usrani život, Camille je tog dana bila jako pribrana, ali smo zajedno plakali kad smo se vratili kući sa sahrane. Naučio me razgovarati s ljudima. Prije sam bio klasični usamljenik, nisam znao ni pristupiti ljudima. Znam da mi je menadžer i trener, ali ja zaboravim na to, gledam ga kao oca".

Napokon borba za naslov

Mike je nizao protivnike. Rušio ih, uništavao u ringu. Rijetki su ostajali na nogama. Borba na naslov svjetskog prvaka je morala doći. Alfonsa Ratliffa je sredio, upisao 27. pobjedu zaredom, nakon čega je postalo jasno. Mike Tyson će se boriti za naslov svjetskog prvaka WBC verzije protiv Trevora Berbicka. Boksača koji je u tom trenutku bio stariji 12 godina, boksača koji je pobijedio velikog Muhammada Alija.

"Bio sam arogantan, bezobrazan, ali sam zaista osjećao kako je došao trenutak da dođem na vrh. Trevor je bio grub, žilav, težak protivnik. Ostao je na nogama svih 15 rundi u meču protiv Larryja Holmesa. Ja sam samo razmišljao kako da ga uništim u prvoj rundi, da ga razbijem. Dan prije borbe sam primijetio neku fleku na gaćicama. Valjda sam pokupio triper, ne znam, kod neke prostitutke ili neke druge ženske. Zato sam dobio injekciju, neki antibiotik".

Na vaganju je Mike bio u njegovom stilu. Prijetio je, bio krajnje bezobrazan, psovao. Niti jednog trenutku nije pokazao poštovanje prema protivniku. Dodatni motiv je predstavljala činjenica da je Berbickov trener bio Angelo Dundee, jedan od najvećih koje je svijet boksa vidio. Na kojeg je Cus D'Amato bio i malo ljubomoran. Mike noć prije borbe nije spavao.

Do nekih jutarnjih sati je telefonom prozivao djevojke. One koje znao, s kojima je spavao ili nije. Dok u jednom trenutku nije ustao i počeo po sobi da boksa, sam sa sobom. Nije skidao crni šorc u ringu iako je i Trevor nosio iste boje, pa je platio kaznu. Međutim, ništa ga nije interesiralo. Samo je razmišljao da uništi Berbicka.

"Razvali ga za mene", rekao mu je Ali prije početka borbe

"Sa zadovoljstvom", odgovorio mu je Mike.

Berbick jednostavno nije imao šanse. Preživio je nekako prvu rundu, ali ne i drugu. Razorni udarci su bili na repertoaru. Na kraju je ljevica stigla tu negdje u sljepoočnicu Berbicka. Jeste ustao, ali samo da bi opet pao.

Prvak, prazan, ništa...

Mike Tyson je postao najmlađi svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji. Tog 22. studenog 1986. godine. Imao je 20 godina i 145 dana.

"Nisam osjećao ništa oko sebe. Jednostavno kao da sam umro. Čovječe, ja sam svjetski prvak, imam 20 godina. Ništa".

Nakon borbe, Angelo Dundee je rekao:

"Mike udara nevjerojatno. Radio sam s velikim prvacima, ali nikada nisam vidio da neko koristi ovakvu kombinaciju tri jaka udarca".

Mike je nakon borbe završio na kraju u nekom lokalu u Vegasu, preko puta Hiltona. Uništio se do kraja. Onda je krenuo u seriju kućnih posjeta djevojka. Da im malo pokaže pojas. Prvo malo kod jednih, pa drugih i tako u krug. Klinac od 20 godina na vrhu, unutra je ustvari bio prazan. Ni alkohol, ni žene, ni pojas, ništa nije moglo ispuniti prazninu.

" Ja sam bio izgubljen. Propala duša koju nije imao tko da vodi. Nije bilo mog Cusa. Morao sam da uzmem taj pojas zbog njega. To da napravim ili da umrem. Kada sam se vratio u sobu nakon sati ludovanja stao sam pred ogledalo. Pojas je bio tu, moja misija je bila gotova. Ja sam sada slobodan čovjek. Nisam tada znao da je sloboda opasna stvar". Nakon svega što je prošao, kasno je spoznao.