Veliki plivač i legendarni Tarzan

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Babe Ruth, Bill Tilden, Jack Dempsey bili su tih godina velike zvijezde američkog sporta. On je bio uz bok njima. A bavio se plivanjem. I ne samo da se bavio plivanjem, već je bio najbolji i ostao je jedan od najboljih svih vremena. U deset godina nije izgubio niti jednu utrku. Postavio je nevjerojatnih 67 svjetskih rekorda i osvojio 5 olimpijskih zlatnih medalja u plivanju. U Parizu je 1924. godine bio zlatni na 100 i 400 metara slobodno, te na 4x200 metara slobodno. Ali to nije bilo sve. S reprezentacijom SAD je stigao do brončane medalje u vaterpolu. Četiri godine kasnije, u Amsterdamu je bio nešto skromniji, uzeo je dva zlata. To je Johnny Weissmuller, veliki plivač koji se proslavio kao - Tarzan. Tarzan koji je obilježio djetinjstva mnogih bilo da ste gledali u crno - bijelom filmu ili kao crtani ili na neki treći način. I bez obzira na ono što je napravio kao plivač, za mnoge je Weissmuller bio prije svega velika glumačka zvijezda, star, jer jednostavno većina nije mogla vidjeti kako je plivao, pobjeđivao postavljao rekorde. A brojke, rekordi i rezultati kažu da je bio fantastičan, plivač s nekim svojim posebnim stilom.

Gdje se rodio?

Ono što predstavlja najveću enigmu kada je u pitanju karijera Weissmullera, jeste mjesto njegovog rođenja. Prema jednoj verziji, on je rođen u sela Međa, u Banatu u Srbiji, na granici s Rumunjskom, dok službene biografije najčešće navode Freidorf, sada predgrađe Temišvara, znači Rumunjske, koje je tada bila pod Austro-Ugarskom. Opet postoji i ona koja je bila najbolja za Johnnyja, a to je da rodio u Americi. A nije.

Ono što je ipak važnije za njegovu karijeru, plivačku pa i filmsku kasnije jeste činjenica su se njegovi roditelji preselili u Ameriku. Tamo gdje se rodio jedan Weissmuller, ali Johnnyjev brat Peter. Iz Pennsylvanije, obitelj Weissmuller se preselila na obale Michigana, u Chicago. Otac je kupio jedan manjih restoran, stvari su izgledalo dobro na početku, ali kasnije se promijenilo. Nije bilo posla, ali problema za glavu obitelji jeste. Pokušavali su stvari spašavati nekim kreditima, posuđenim novcem, nije išlo. To je slomilo Weissmullera seniora, pa je spas pokušao naći u čašici. Posao je kronični alkoholičar, nije pomogla ni rehabilitacija.

Veliki trener ga prepoznao

Roditelji su se razveli, djeca su ostala s majkom. Međutim, Johnny je napustio školu, počeo je tražiti bilo kakav posao. Na plaži jezera Michigan, Johnnyja je primijetio kao dječaka od osam godina William „Bill“ Bachrach, veliki trener u Illinois Athletic Clubu. Bill je pozvao Johnnyja na bazen.

''Znači to si taj veliki plivač, o kome svi pričaju. Da vidimo što znaš, uskači u bazen o otplivaj 100 yardi'', rekao je Johnnyju, Bachrach. U želji da se dokaže, Johnny je brzo pukao, ali Bill je imao nos za pogoditi pravog plivača.

''Kad plivaš, ne radiš to radi brzine, već da stekneš formu, a s formom će doći i brzina'', pojasnio je mladom Johnnyju, veliki trener.

Johnny je bio spreman da radi, uči, trenira, gradi svoj plivački stil. Usput je morao malo muljati s papirima, prvo oko mjesta rođenja, pa je u dokumentima bio prijavljen kao Peter Johnny Weissmuller, koji je kršten u katoličkoj crkvi u Windberu.

Za Johnnyja je voda bila život

Kasnije je varao i s godinama, da bi opće mogao plivati. A s punih 18 godina je Johnny srušio svjetski rekord na 100 metara slobodno (58.06), kao prvi čovjek koji je plivao u toj dionici ispod jedne minute. Kasnije će se Johnny spustiti na 57.04, dok je na 400 metara prvi išao ispod pet minuta. U to vrijeme jedan od najvećih plivača je bio majstor surfanja, porijeklom s Havaja, Duke Kahanamoku. U Parizu Weissmuller je u polufinalnoj utrci na 100 metara slobodno postavio olimpijski rekord (1:00.8). U velikom finalu naravno, sredio je Kahanamokua uz novi rekord (59.0). Pored osvajanja medalja u plivanju Johnny je slobodno vrijeme ako ga je ikako imao kratio igrajući vaterpolo, odnosno izvodeći akrobatske skokove u vodu. Za Johnnyja je voda bila sve, voda je bila ustvari život. Voda koje je bilo u ogromnim količinama i u filmu koji će uskoro dobiti zvijezdu. Sasvim slučajno. Kada je glumac, Douglas Fairbanks pokazao prstom na Johnnyja Weissmullera.

''Ja sam star za ulogu koju si planirao, trebate novo lice. Nekoga koga publika ne poznaje'', pojasnio je glumac poznat po ulogama heroja u brojnim pustolovnim filmovima iz ere nijemog filma, Solu Lesseru, producentu. Johnny je potpisao ugovor kojim je postao Tarzan. Šesti po redu.

''Sjećam se kako je producent rekao da imam predugo ime i prezime za film, da ga moram promijeniti''. Tada mu je redatelj objasnio: "Zar nikad ne čitate novine? Ovaj je tip najveći svjetski plivač." Producent je rekao OK, mogao bih zadržati svoje ime i rekao je scenaristima: "Ubacite puno scena plivanja jer ovo je sjajan plivač". Film i plivanje nisu išli zajedno, pa je Johnny ostao uz film. 3. siječnja 1929. godine se službeno povukao. Weissmuller je probio led ustvari s ulogom u filmu ''Trgovac Horn".

Prestao plivati, postao Tarzan

Weissmuller je potpisao ugovor na 7 godina s M.G.M.-om, ali ugovor koji se mogao prekinuti nakon prvog filma, što se nije dogodilo. Uskoro će se Johnny priključiti "Jane", Maureen O' Sullivan, a legenda o Tarzanu će biti nemoguća bez "Čite".

Jednako tako slavne čimpanza za koju je Maureen znala reći kako je bila strašno ljubomorna. Za MGM Johnny je snimio šest filmova o Tarzanu, pa još šest za RKO, nakon čega postaje Jungle Jim u narednih 16 filmova. Do 1950-ih, Johnny je zaradio milijune u Hollywoodu. Kroz filmove je uspio uspostaviti i neku vrstu čudnog jezika sa životinja koji je bio nemali broj. Posebno s čimpanzama, a bilo je osam. Naravno, bio je velika zvijezda, prepoznatljiv u cijelom svijetu. Posebno na Kubi gdje je znao skakati s drugog kata hotela u bazen.

Na Kubi ga spasio baš Tarzan

Za vrijeme jedne od partija golfa na Kubi, zamalo je stradao u obračunu zaraćenih strana, Castrovih vojnika i ljudi iz osiguranja predsjednika Batiste u čijem je bio društvu. Shvativši opasnost napetog sukoba, Johnny se popeo na vozilo za golf uz svoj karakteristični uzvik iz filma. Pobunjenici su ga odmah prepoznali i nije bilo pucnjave. Ipak se znalo tko je " kralj džungle". Koliko je osvojio zlatnih olimpijskih medalja toliko puta se i ženio, pet. Njegove izabranice su bile Bobbe Arnst, Lupe Vélez, Beryl Scott, Allene Gates i Maria Baumann.

Godine 1965. postao je predsjednik i jedan od osnivača Međunarodne kuće slavnih vodenih sportova (International Swimming Hall of Fame - ISHOF) u Fort Lauderdaleu na Floridi. Iste godine primljen je u Kuću slavnih. Iako je pokušao biti plivački aktivan koliko je moguće, s godinama je imao sve više zdravstvenih problema. Lomio je kuk, nogu, tu su bili i srčani problema. Imao je 78. godina kada je preminuo 20. siječnja 1984. u Acapulcu.

U današnje vrijeme Johnny je pa skoro nevažan lik, previše "demode" za moderne generacije, a tko je bio Tarzan, odnosno Weissmuller dovoljno će reći podatak da je sahranjen uz najveće počasti hicima iz 21 puške. To je posebna čast za Amerikance. Na takav ispraćaj pravo imaju samo američki predsjednici i narodni heroji. Bez obzira na sve godine koje su prošle, legendarni Tarzan je ostao sinonim snage, borbe za pravdu u tamo nekim stvarnim i izmišljenim šumama.