VIDEO I SPORT CENTAR PODCAST: Armin Duzić: Vjerujem da ćemo prerasti u pravi atletski klub

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Krenuo je s rukometom, a onda se sve promijenilo od dolaska u Mostar. Armin Duzić je počeo studirati. I polako se baviti prije svega rekreativno, trčanjem.

Na nagovor profesora s fakulteta, Adi Palić je prihvatio izazov, odlučio je trčati polumaraton na Plitvicama. Od tog trenutka za Armina atletika postaje sport broj jedan. Maratoni, polumaratoni. Uglavnom na prostoru bivše Jugoslavije. Split, Beograd, Zagreb, Ljubljana, uz naravno nastupe po BiH.

"Nakon Plitvica sam krenuo da se školujem, da učim od starijih i onda je došao nastup na splitskom polumaratonu. Ja sam pun samopouzdanja objavio na društvenim mrežama da idem na taj neki svoj rekord, nisam ni slutio koliko ću ja svoje vrijeme popraviti. Uz ekipu koja je nastupila na Plitvicama tu je bila i Jasmina Kavazović koja je bla uspješna na trail utrkama, maratonima, polumaratonima. Sjećam se padala je kiša, bilo je hladno, drugi mjesec, ja sam na cilju imao vrijeme jedan sat, 35 minuta. Na prvu nisam mogao da vjeruje s obzirom na vrijeme koje sam imao na Plitvicama. Bio sam peti u toj juniorskoj konkurenciji, što je za mene bila neka vrsta dodatne motivacije" pričao je između ostalog Armin Duzić.

Armin se u razgovoru prisjetio i nastupa u Beogradu.

"U pripremama za nastup na maratonu u Beogradu istrčao sam nekih 35 kilometara u komadu. Nisam želio trčati cijelu dužinu maratona. U Beogradu je bilo jako vruće, sparno vrijeme ali sve je nekako bilo dobro do nekog 26, 27 kilometra. Tada je većina trkača koji su tu bili u nekom krugu od kilometra oko mene počela fizički da pada. Sunce je pržilo, svi koji nisu koristili kreme, zaštitni faktor su to osjetili, kod mene su ruke bile crvene, listovi, lice. I ja sam fizički krenuo da padam, naravno automatski i psihički. Mislim, ono trčiš nekih si 30-ak kilometara odradio, ali vidiš kako ljudi ispred tebe samo padaju. Ali onda se pojavio neki atletičar iz Grčke koji je onda trčao sa mnom narednih pet kilometara. On mi je dao neku podršku i ja sam se podigao, kako fizički tako i psihički. Kada misliš da je kraj, da si došao skoro do cilja, zadnja dva kilometra uspon, brdo. Na cilju nisam osjećao niti noge, niti ruke, ništa. Četiri sata i 15 minuta bilo je moje vrijeme u cilju."

Nakon što je prestao trčati, Armin se posvetio radu s mladima. Krenuo je u projekt škole atletike ne sluteći u kojem će pravcu stvari otići. Škola atletike Mostar u kratkom periodu je slobodno možemo reći postala klub. Mladi članovi su osvajali medalje na takmičenjima u BiH, mitinzima kako u BiH, tako i šire, pažnju javnosti su na sebe skrenuli sjajnim nastupima na Europskim igrama mladih. Sada su planovi nešto drugačiji.

"Uvjeti su takvi kakvi su, ali evo imamo taj projekt izgradnje atletske staze na prostoru sadašnje u Sjevernom logoru što bi značilo za nas jako puno. Onda bismo bili u situaciji da iz škole atletike prerastemo u jedan pravi Atletski klub Mostar. Ja uvijek imam planove, ciljeve i uvijek kada o tome pričam ljudi me onako gledaju. Vjerujem da u nekom periodu djeca koja su tu koja treniraju mogu doći do Europskog, Svjetskog prvenstva, reći će Armin Duzić.

O atletici, radu s mladima, razvoju mladih atletičara, fitnesu, privatnom životu, razgovarali smo s Profesorom sporta i zdravlja na Nastavničkom fakultetu u Mostaru, trenerom u Školi atletike Mostar, fitness trenerom Arminom Duzićem u 53. izdanju PODCASTA SPORT CENTAR portala Bljesak.Info.