Žungul - Lord of All Indoors

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Posljednje kolo jesenjeg dijela sezone prvenstva Jugoslavije, 1978. godine. Hajduk je na svom starom stadionu dočekao i ispratio Sarajevo peticom.

Nižetić, Primorac, Krstičević, Z.Vujović, Peruzović, Rožić, Luketin, Jovanić, Đorđević, Zl. Vujović i Slaviša Žungul su se našli u početnoj postavi velikog trenerskog maga Tomislava Ivića.

Šjor je forsirao nešto svoje, žestoki presing u formaciji  4-2-1-3.  Primorac, Krstičević i Zlatko Vujović su postigli po gol, dva je dodao Žungul, kojem će kasnije se ispostavilo to biti posljednja utakmica u dresu Hajduka. Hajduka koji je u mrtvoj trci s Dinamom osvojio naslov prvaka na gol razliku.

Ta sezona bila je samo jedna od u Jugoslaviji kroz koju se vukla afera. Afera ili slučaj Edmonda Tomića igrača koji je stigao ljeto prije početka sezone u momčad Rijeke. Zaigrao je za Rijeku u prvom kolu, kada je Dinamo poražen 2:1.

Hajduk slavio titulu, Žungul svoju u Americi

Zagrepčani su se žalili jer navodno Tomić nije imao pravo nastupa zbog dva žuta kartona. Utakmica je poništena, točnije registrirana 3:0 u korist Dinama, 13. travnja 1979. Međutim, uskoro su se žalili Riječani, tvrdeći kako je Tomić odradio kartone u nekoj utakmici Kupa.

Na kraju je Izvršni odbor NSJ-a donio konačnu odluku sedam dana kasnije da se utakmica registrira onim prvim rezultatom 2:1. I tako je u posljednjem kolu Hajduk još jednom pobijedio Sarajevo u gostima, 2:1, dok je Dinamu bilo nedovoljno onih 0:1 iz Novog Sada.

I dok su njegovi suigrači feštali i proslavljali novu titulu, Slaviša Žungul je na drugom kraju svijeta, počeo graditi karijeru, igrajući mali nogomet.

Žungul je te zime otišao, neki su govorili i pisali pobjegao. Kako bi izbjegao služene vojske. Imao je samo 24 godine. Četiri godine manje od dozvoljene granice kada su nogometaši mogli napustiti Jugoslaviju.

Žungul je u to vrijeme bio jedan od najboljih u Jugoslaviji. Igrajući za Hajduk pet i pol sezona, na 177 utakmica zabio 82 gola, tijekom tih šest nepunih sezona uvijek je bio prvi strijelac Hajduka.

Vojska, stan ili bilijar klub

Kao dječak je bio sjajan igrač, s nekih jedanaest godina je „sređivao“ svoje papire da bi mogao igrati sa starijim momcima. Sa 17 je potpisao prvi ugovor s Hajdukom. 

Za nogomet je bio spreman sve uraditi. Čak i pobjeći od kuće samo da bi bio na terenu.

U jednom trenutku s 24 godine, po France Football je bio jedan od šest najboljih napadača u Europi. Uostalom, momčad je napustio s 12 golova na kraju polusezone u statusu prvog strijelca. Puno se  polemiziralo zbog čega je ustvari Žungul koji je naravno bio i reprezentativac odlučio napustiti Hajduk.

Vojska, stan ili bilijar klub koji je planirao otvoriti.

- Žungul je tražio trosobni, a Hajduk je u to doba davao dvosobni stan. Naljutio se Slaviša, otišao u New York i više se nikada nije vratio. Rekao mi je, Zonzi, ja se ne vraćam. Tko je mogao misliti da je toliko ozbiljan, ispričao je jednom prilikom Ante Ivković Zonzi dugogodišnji tajnik omladinske škole Bijelih.

Uz stan, pojavila se priča o tome kako je Žungul želio otvoriti bilijar klub za koji nije dobio dozvolu.

Jednom prilikom, tamo negdje 1986. godine, Žungul je dao intervju za tadašnji "Polet" u kojem je pojasnio svoj potez.

- Prema ugovoru s Hajdukom, ja sam 1. siječnja 1977. trebao dobiti ključeve od trosobnog stana. Međutim, u studenom 1978. ja još uvijek nisam imao stan. Ja sam čekao, a oni su me vukli za nos. Kasnije su ljudi u klubu rekli kako je spor nastao zbog služenja vojnog roka. Budući da sam mislio svojom glavom i da sam o nekim stvarima imao sasvim svoje mišljenje, koje se nije sviđalo predsjedniku kluba Kiriginu, valjalo me zajebati. Ja sam bio spreman odraditi vojsku, čak sam se išao prijaviti, ali su mi onda rekli kako ne mogu, jer sam navodno upisan na fakultet. Zamislite što su sve bili spremni uraditi, pričao je tada Žungul kojem će tada doći ponuda da baš u toj zimskoj pauzi "skokne" malo preko bare, do New Yorka te zaigra mali nogomet, poziv Dragana Dona Popovića.

Čovjeka koji je u to vrijeme trenirao momčad New York Arrows u tek formiranoj i za mnoge nepoznatoj Major Indoor Soccer League.

Izabrao je put bez povratka

Potez koji je povukao Žungul, vjerojatno nitko drugi u njegovoj situaciji ne bi. Bio je velika zvijezda, jedan od glavnih igrača Hajduka, reprezentativac, jedan od onih koji bi sigurno napravio jedan dobar transfer.

Međutim, on je izabrao jedan drugi put. Put bez povratka. Jer u tom trenutku se uporno forsirala priča protiv koje nije imao nikakve šanse. Priča o bijegu, bijegu od vojske. Jedina njegova prednost u tom trenutku bio je papir, točnija dozvola Hajduka da može igrati mali nogomet u Americi.

- Otišao sam do tajnika Ante Žaje i tražio od njega potvrdu da bi igrao mali nogomet u Americi za vrijeme zimske pauze u našem prvenstvu. I Žaja mi je izdao potvrdu, a na moju molbu - na nju nije stavio datum vremenskog ograničenja trajanja. Zahvaljujući tom papiru, ja sam mogao potpisati ugovor za klub u Americi, ispričao je puno godina kasnije Žungul.

Papiru za koji je pojedincima u Hajduku kao jednu vrstu odštete ponudio 150.000 dolara. Valjda je ljudima tada u klubu to bilo malo, pa nisu pristali. Na kraju su ostali bez ičega. Žungul je vrlo vjerojatno planirao kasnije mali, zamijeniti velikim nogometom, ali nije mogao.

Vrlo brzo se uklopio, postao zvijezda

Kada su u Hajduku shvatili da od Žungulovog povratka neće biti ništa počeli su hvatati za glavu. Slaviša je u međuvremenu uhvatio za ruku svoju tadašnju djevojku, zgodnu Moni Kovačić i otplovio u najjednostavnije rečeno neki novi svijet, neki novi život.

Pripremao se za neke revijalne utakmice, a došao je u momčad koja će igrati ligu i koju jedino može jer nije pod Fifinim kišobranom. Pored Žungulovih New York Arrows-a, tu su bile momčadi Cincinnatija, Clevelanda, Houstona, Philadelphije i Pittsburgha.

Malo tko je znao kakva su pravila, sve što ste mogli vidjeti bio je teren koji pomalo liči na hokejaški s mantinelama, pa se lopta nekada odbijala kao na fliperu, uz sirene, glazbu, svijetla kao i discu nakon što lopta završi u mreži.

U prvoj utakmici Žungul je odmah postigao četiri gola i dao do znanja da je on može biti vrhunski igrač i tog "indoor soccera". Nastavio je Slaviša zabijati, samo više nije bio Slaviša već Steve. Popović je imao Žungula, Branka Šegotu, odličnog golmana Shepa Messinga.

Disco Steve

U prvoj godini je osvojen naslov, Žungul je u regularnom dijelu sezone zabio 43 gola uz 25 asistencija, u play offu je dodao još 15 golova i 4 asista, više nego dovoljno za titulu MVP prvenstva. U sezoni 1980./81. zabio je 108 golova u 40 utakmica — 58 golova više od prvog sljedećeg igrača.

Iz sezone u sezonu Žungul je postajao sve veća zvijezda, golovi su se redali na traci, rekordi, naslovi.

Privatno, veza s Moni je pukla, a Žungul je krenuo upoznavati velike face New Yorka, kultnih kafića, restorana, čak je dobio i nadimak "Disco Steve".

Upoznao se glumcima, glumicama, glazbenicima, velikim facama showbusinessa. Golovi i Studio 54 su bili njegova svakodnevica. Ukupno je šest puta proglašen za najkorisnijeg igrača, jednako toliko je bio i najbolji strijelac lige. Kao igrač New Yorka i San Diega.

Kada je nakon pet godina dobio dozvolu da zaigra na velikom terenu, odmah je kao igrač Golden Bay Earthquakesa odmah prve sezone dospio u All-Star momčad.

Vjerojatno bi tamo ostao i duže da se ta liga NASL nije raspala. Steve nije mnogo patio, vratio se u dvoranu kako bi potvrdio status "Lorda".

Karijeru je zaključio sa 652 gola, 471 asistencijom uz rekordna 1,123 poena uz osam naslova prvaka 1990. godine.

- Bio je najveći igrač u dvorani koji je ikad igrao ovdje. Netko će reći Brazilac Tatu, ali nitko nije bio dobar kao Steve. Zabavljao se, igrao je sjajno, postizao golove i zapravo je bio podcijenjen u smislu svoje sposobnosti da bude plejmejker. Bio je u prvom koraku dobar, munjevit, mogao je zabiti na bilo koji način. Bio je najbolji, prvak, govorio je Žungulov suigrač i golman New Yorka Shep Messing.

Njegov trener i krivac za dolazak Žungula u Ameriku je svakako bio Dragan Popović koji je imao problema s disciplinom najveće zvijezde.

- Rekao sam mu, moraš biti u određeno vrijeme u svojoj sobi, u hotelu, znaš kada. Prije 22 sata, ali on je odgovorio: ''Tata, znam koliko mi je potreban san. Znam se pripremiti za utakmicu. Moram još spavati sat ili dva''. Spavao bi, ali se i pripremio za utakmicu bolje od ikoga koga sam ikad vidio. Postajao je čudovište na terenu. Postizao je golove. Rekao sam mu, "U redu, nikada više neću pitati što radite prije utakmice". On nikada nije bio igrač koji puno trenira, on je bio igrač samo za utakmice, govorio je Popović.

Nakon završetka karijere Žungul se bavio različitim poslovima. Od nekretnina, ulaganja na burzi, do cvjećarne, trgovine dijamantima. Kasnije je morao operirati oba kuka što je bila posljedica igranja malog nogometa s mantinelama.

Izbjegavao je novinare, živio u kalifornijskom Escondido Valleyu, poznatom i kao “Skrivena dolina”.

Zahvaljujući Žungulu jedan dobar dio igrača s prostora bivše Jugoslavije se okušao i zaradio lijep novac u "Indoor Socceru". I ne samo to, otvorio je vrata mnogim igračima s prostora bivše države, koji su također u Americi uzeli nešto novca. Od Prekija Radosavljevića, do Ljupka Petrovića i Slavka Njeguša.

- Zarađivao sam dosta dolara, ali sam ih i nemilice trošio. Vozio sam najluksuznije limuzine i mijenjao sam ih svaki mjesec. Snašao sam se potpuno u takvom noćnom životu, pa mi se činilo kao da sam u svijetu koji znam odavno. Od svoje 24. do 29. godine prošao sam pravu životnu školu, što mi je mnogo pomoglo kasnije u karijeri, znao je reći Žungul. 

Veliki umjetnik lopte. Sve što je napravio u Americi, mogao je sigurno i u Europi, ali on je izabrao nešto drugo.

I ušao u legendu.