Brazil veliki favorit, Srbi nikad veći optimisti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Je li došlo vrijeme da Brazil napokon osvoji taj naslov svjetskog prvaka? Čekaju navijači ove reprezentacije jak dugo. Od 2002. godine kada su posljednji put bili na tronu. Od Japana i Koreje do danas redali su neuspjesi, posebno bolna je bila 2014. godine i ono teško stradanje u polufinale na domaćem terenu. Sada opet imamo jedan Brazil koji nije samo Neymar.

Sada su tu Vinicius Junior, Raphinha, Richarlison, Jesus, Martinelli, jedan novi val koji je bio dominantan u kvalifikacijama koje su zaključene bez poraza uz 14 pobjeda i tri remija. Gol razlika je bila fenomenalna, 40:5. Uvjerljivo najviše golova su postigli Brazilci od svih reprezentacija iz Južne Amerike. Argentina, Urugvaj, Ekvador nisu bili ni blizu.

Prema naprijed jednostavno ne bi trebalo biti problema, Tite ima četiri, pet igrača koji mogu iz drugog plana ići prema naprijed, međutim zadnja linija je u jednu ruku "šarena" jer su tamo nešto iskusniji možda malo sporiji igrači poput Thiaga Silve (38),

Marquinhosa (28), Alexa Tellesa (29), Danila (31) pa do neumornog Danija Alvesa. Kada imaju posjed onda tu nije problem, ali vidjet ćemo kako će reagirati na neki jači pritisak protivničkih selekcija, prije svega Srbije i Švicarske. Tehnička i taktička disciplina, to je ono što treba Brazilu. Toliko puta su bili favoriti, toliko puta su se znali "zaigrati". Pa izgubiti.

Srbija:

Igrali su u Južnoj Africi, Rusiji, ali nikada nisu s tolikom dozom optimizma doputovali na jedno veliko takmičenje. Dobrim dijelom za to je krivac Piksi Stojković koji ide bez pardona u svaku utakmicu. Posebno se reprezentacija podigla nakon one velike pobjede u Portugalu.

Međutim, ne treba zaboraviti da u ovom trenutku ubojiti Mitrović ima problema s ozljedom koja je sve samo nije ugodna. Vlahović također, ali on je ipak realniji za nastup u prvoj utakmici. Dušan Tadić veže nekoliko posljednjih odličnih sezona u Ajaxu, odličan je Filip Kostić, Saša Lukić također igra vrlo dobro, pa Milinković Savić.

Najveći problem za Srbiju leži u činjenici što je skupina teška i što će za prolaz dalje morati odigrati najmanje dvije vrhunske utakmice. OK, možda taj Kamerun nije toliko opasan, ali Švicarska sigurno jeste, možda su čak Švicarci bolji nego što su bili u Rusiji. Piksi će sigurno insistirati na napadačkom nogometu, formacijski bi to moglo biti 3-4-1-2. Ostaje vidjeti kakav će zdravstveni bilten biti Srbije na početku turnira, iako je njihova posljednja utakmica u skupini 2. prosinca protiv Švicarske.

Švicarska:

Dva, samo dva gola je primila Švicarska u kvalifikacijama za ovo prvenstvo. Protiv Bugarske i Italije. Italije koja je također bila bez poraza, ali je čak četiri puta remizirala. U Katar Švicarska dolazi nadajući se prvom četvrtfinalu nakon 1954. godine.

U odnosu na Rusiju 2018. godine, nema pet igrača, ali vidjelo smo kako to izgleda na prošlom Europskom prvenstvu, gdje su zapeli u četvrtfinalu. Ipak, nije sve bilo idealno u taboru Švicarske. U jednom trenutku je Xhaka kritizirao taktiku izbornika Murata Yakina, ali do nekog većeg sukoba ipak nije došlo.

Granit je kritizirao formaciju 4-4-2. Protiv Gane je u posljednjoj provjeri to bilo 3-1-4-2 i nije baš izgledalo idealno, s tim da su u vrhu napada bili Embolo i Shaqiri, u zadnjoj liniji trojka Akanji - Schär - Cömert. Za očekivati je ipak da u Kataru, Yakin ubaci još jednog defenzivca.

Kamerun:

Od 1982. godine kada se prvi put Kamerun pojavio na velikoj sceni, u Španjolskoj, ova reprezentacija je propustila samo tri turnira. Meksiko, Njemačku i Rusiju. U Italiji su 1990. godine bili velika priča, nakon toga ni blizu četvrtfinala. Uglavnom porazi u skupini. Do Katara su se probili zahvaljujući pravilu koje još uvijek na snazi u Africi, pravilo gola u gostima. Ipak Obala Bjelokosti je imala jedan remi, pa je u skupini ostala kratka dva boda.

Iza Kameruna je jedno poprilično turbulentno razdoblje u koje su se mijenjali čelnici saveza, a dolaskom Eto'oa izabran je novi čovjek na klupi, nekada velika faca Rigobert Song. Eto'o je prošao malo Europom kako bi pronašao neke igrače koji su spremni pomoći ovoj reprezentaciji, uključujući napadača Brentforda Bryana Mbeuma, bivšeg reprezentativca mlade Francuske reprezentacije. Toko Ekambi iz Lyona je najveća zvijezda.

Samuel Gouet je defenzivni vezni, najiskusniji Nkoulou stoper iz Arisa. Dobar na golu je Onana. Igrat će formaciji 4-3-3. Puno toga ovisit će od prvog susreta. Ako ne izgube možda ostanu u tom nekom pozitivnom ritmu. U protivnom mogli bi se vrlo lako raspasti.