Dva naslova Argentine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Argentina je krenula 1930. godine, finalom, ali je nakon toga rezultatski tonula u neku vrstu prosječnosti. Niti na jednom Svjetskom ni blizu finala, a onda je došla 1978. godina. Argentina je proživjela neuspjeh na svjetskom prvenstvu 1974. godine u Njemačkoj, nakon čega je reprezentaciju preuzeo César Luis Menotti, poznatiji pod nadimkom "El Flaco" ili jednostavnije "mršavko".

Nije mu bilo lako raditi jer su ga mnogi smatrali ljevičarom, bivšim komunistom. Pojedini igrači nisu nastupili na ovom prvenstvu, Johan Cruyff, Paul Breitner, pa i Argentinac Jorge Carracosa koji je tražio od Menottija da ga jednostavno izostavi sa spiska. Nije bilo ni Maradone, dok u sustavu takmičenja nije bilo nokaut faze.

U prvom krugu je Argentina izgubila od Italije, remizirala je protiv Brazila pa je bila velika panika. Srećom po njih, Peruanci su uglavnom statirali i izgubili željenim rezultatom, pa su domaćini na gol razliku otišli u finale. Pamte se dva Kempesova u finalu, jedan Bertoni za slavlje i pobjedu 3:1 nad Nizozemskom. Za titulu koja je pokazala kako je ipak situacija nešto drugačija nešto što to doista jeste.

I Argentina je kao mnoge velike reprezentacije prošla faze razočarenja i loših rezultata. U Španjolskoj kao svjetski prvaci nisu prošli drugi krug. Nisu bili ni blizu polufinalu. Došao je na klupu legendarni Carlos Bilardo koji će stvoriti jednu reprezentaciju koja će vezati dva finala. Međutim, puno važnije je titula prvaka, druga, posljednja u Meksiku 1986. godine.

Malo je poznato javnosti, Argentina je u sklopu priprema od tri utakmice izgubila dvije od tri. Od Francuske i Norveške, ali optimizam nije napuštao Bilarda, Maradonu i ostale. Igrači Južne Koreje nisu imali milosti prema Maradoni, udarali su sa svih strana, ali su Valdano i Ruggeri obavili posao.

Maradona je bio strijelac protiv Italije za bod, Valdano i Burruchaga su bili strijelci protiv Bugarske. U nokaut fazi redom su eliminirani Urugvaj, Engleska, Belgija u polufinalu. Maradona je svojom rukom, ali i nogom uništio Englesku u utakmicu kakvu povijest do tada pa ni poslije nije vidjela. Maradona je odigrao simultanku protiv Belgije, a onda je došlo veliko finale pred 114.600 gledatelja.

Argentina je imala 2:0 (Brown, Valdano), Zapadna Njemačka se vratila za šest minuta (Rummenigge, Völler), ali Burruchagu tri minute kasnije nitko nije mogao zaustaviti. Maradona je svjetski prvak, na rukama je navijača kao nekada Pele na istom stadionu. Od tada do danas je prošlo čak 36 godina. U tom periodu Maradona i Argentina su izgubili jedno finale od Njemačke, Messi također jedno.