Feđini specijali
Kuba na Svjetskom, golman otišao s gola
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Gledali smo Jamajku na Svjetskom 1998. godine, onda osam poslije pojavila velika senzacija, Trinidad i Tobago. Ukupno su četiri selekcije s Kariba igrale na završnim turnirima. Haiti je bio 1974. godine, dok je led probila Kuba. U teškim, opasnim godinama, ova reprezentacija se pojavila među 16 u Francuskoj koja je tek dobila domaćinstvo nakon što je dobar dio reprezentacija iz Europe zaprijetio da neće putovati u Argentinu. Koja je prvobitno trebala biti domaćin.
Kuba je došla
Postoji nekoliko razloga zbog kojih se Kuba našla u završnici. Prvo, nije bilo kvalifikacija, drugo turnir se održavao u periodu velikih političkih tenzija i nestabilnosti, uglavnom u Europi. Drugi svjetski rat se nadvio opasno na Europom, pa su mnoge neeuropske selekcije odlučili preskočiti ovaj turnir. Nisu imale namjeru putovati u Francusku, bojeći se da ne budu uhvaćene u političko minsko polje koje je u tom trenutku bilo poprilično veliko.
SAD, Meksiko, Kostarika, Kolumbija, Salvador, Nizozemska Guyana su odustale, Urugvaj i Argentina su odbili da igraju zbog frustracije FIFA-inom odlukom da se drugo uzastopno Svjetsko prvenstvo organizira u Europi. Tako su ustvari Brazil i Cuba predstavljali Južnu Ameriku i Ameriku, dok je tadašnja Nizozemska Istočna Indija, današnja Indonezija, igrala kao predstavnik Azije.
Iznenadili Rumunje
"Leones del Caribe" za protivnika su dobili tada jaku Rumunjsku. Za koju su igrali igrači poput Nicolae Kovacsa, Iulie Bodole, tu je
bio Silviu Bindea i još nekoliko odličnih igrača. S druge strane, momci koji su nosili dres Kube su bili uglavnom amateri. Nakon 15 dana putovanja Kubanci su se pojavili u Francuskoj, Stade du T.O.E.C., Toulouse je bio mjesto radnje.
I ta utakmica je bila jedna od onih koja ima neko svoje mjesto u povijesti Svjetskih prvenstava. Rumunji, veliki favoriti su se dva puta vratili, jer su Kuba vodila 2:1, pa 3:2 u produžetku. Héctor Socorro i José Magriñá su bili strijelci za Kubu, Rumunjsku je spasio Dobay golom u 105. minuti.
Golman otišao
Četiri dana poslije po tadašnjim pravilima čekala se na istom stadionu nova utakmica istih protivnika. Cuba je bila oslabljena neigranjem golmana Benita Carvajalesa. Ne, nije pobjegao što se često događalo s kubanskim sportašima, posebno kasnije, već je Carvajales odlučio otići s gola, za neku radijsku stanicu komentirati utakmicu! Usput je okupljenim novinarima rekao:
"Nema više tajni kada je u pitanju reprezentacija Rumunjske. Mi prolazimo dalje, oni će dati jedan, mi dva gola. Sad odoh. Neću danas braniti", rekao je Carvajales. Zanimljivo, njegovo predviđanje se obistinilo.
Golovima Socorra i Tomasa Fernándeza Kubanci su kreirali preokret nakon vodstva Rumunja (Donbay). Rezervni golman Juan Ayra je imao nekoliko zapaženih obrana.
Sljedeći protivnik je bila Švedska. U toj utakmici Kubanci nisu imali šanse. Tore Keller i Gustav Wetterström su dali po ti gola, Švedska ukupno osam. Juan Tuñas, zvani El Romperredes je ponudio zanimljiv razlog teškog poraza.
"Mi smo bili spremni da eliminiramo Švedsku, a onda je pala kiša. Nismo navikli igrati u takvim uvjetima".
Nikad više na SP
Ta kiša koja je pala tog 12. lipnja 1938. godine u Antibesu, potopila je kubanski nogomet. Nikada više do danas nogometna reprezentacija ove zemlje nije zaigrala na velikom takmičenju. Tek je tu tu ostao Gold Cup, koji se tradicionalno igra u Americi i nudi se kao prilika slabijim karipskim selekcijama. Kubanci tu dolaze, neki i ostaju, baseball, boks, odbojka, atletika su njihovi sportovi, nogomet čeka neka druga vremena. Carvajales je ostao upamćen kao jedini golman koji je na jednom turniru obavljao dva posla.