Orsato - zločinac iz sjene

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U utakmici, o kojoj će se danima razglabati i voditi polemike, trebalo je ići na sve ili ništa jer pobjeda je bila jedini izbor ili u 90 minuta ili u produžetcima ili na penale. Nebitno je.

Utakmica je otišla u korist Argentine onoga trenutka kada je dosuđen jedanaesterac koji se ne bi sudio ni na seoskim memorijalnim turnirima. Ovo je bila čista ''sprdnja'' od kaznenog udarca jer Livaković nakon reakcije nije mogao nigdje otići nego naprijed a Alverez je bio u naletu te se sudar jednostavno morao dogoditi. I ako je ovo prekršaj Livakovića onda je i faul u napadu Alvareza.

Penali kao od šale

Postalo je uobičajeno da se na ovome Svjetskome Prvenstvu sude penali kao od šale te ne znam koji je više smiješan kazneni udarac ovaj koji je dosuđen protiv Hrvatske ili onaj koji im je suđen protiv Poljske kada je golman boksao loptu.

Do ovog smiješnog penala koji je odredio slijed događaja, Argentina nije imala prave šanse. Sudac Orsato koji nije bio ni blizu prekršaja tek tako je ''poklonio'' kazneni udarac Argentini, nije se ni pozvao na VAR da vidi pravu sliku situacije, odmah je podijelio žute kartone na prigovore hrvatskih igrača dok su Argentinci trebali nekome slomiti nogu da dobiju upozorenje u obliku kartona. Ako se ne varam, Orsato je bio šef VAR sobe 2018 godine u finalu kada je za Francuze dodijeljen ''onaj'' jedanaesterac.

Ako postoji ikakve pravde te ikakve komisije nadam se da će Orsato dobiti suspenziju te da će mu se zviždaljka ukloniti do daljnjega jer je ovim nastupom premašio i Nishimuru i Pitanu koji su Hrvatsku već bili mučki orobili.

Argentina nije odigrala pravu utakmicu

Ruku na srce, iza tog gola Messija s 11 metara Hrvatska je postala neprepoznatljiva. Samo pet minuta kasnije, nakon neshvatljive izvedbe kornera kojeg Hrvatska izvodi cijelo prvenstvo i bilo je samo pitanje kada će se obiti o glavu. Potom brzi kontranapad donosi prednost Argentincima od 2-0 kada Alvarez matira Livakovića i šalje ''Gaučose'' na vrata raja.

Kada se klupko odmota vidimo da Argentina nije odigrala pravu dobru utakmicu u nokaut fazi sve do nas, protiv Australije su bili dobri no nakon primljenog gola zalila im se voda u uši i počeli su panično griješiti. Protiv Nizozemske imali su 2-0 i pobjedu u rukavu zatim primaju dva gola i pobjedu odnose na penale što je uvijek lutrija. Zatim protiv Hrvatske svaki put kada se lopta odbije nekako završi u nogama ''Gaučosa'' do sada nisu kreirali ovoliko sjajnih akcija i baš tik prije finala svu raskoš i talent pokažu na nesreću hrvatske reprezentacije.

Pucanje

Dalić je u drugome poluvremenu napravio nešto što je morao raditi prije, a to je dati drugim igračima više šanse i prilike, odmah su ušli Vlašić i Oršić, a poslije Petković, zatim Livaja i Majer.

Izgubiti 2-0 ili 6-0 je isto samo što znate da ste sve karte bacili u napad i znate da niste čekali neki gol koji padne sam s neba već da ste jurili prema naprijed i dali sve od sebe za makar neko poravnanje rezultata. I dok je Hrvatska napadala i trudila se, Argentina je svim napadima odolijevala bez muke i napora. Hrvatski su igrači psihički pali, a obrana nije uspjela ono što je bilo ključno protiv Brazila a to je uspostavljanje ritma i mirnoću u obrani, kada vidite da je jedan Gvardiol koji je bio besprijekoran ovo prvenstvo pogriješio onda znate koliko su dobro odigrali.

Psihološki puno toga igra, kada vam se ne sudi faul koji je i više nego očigledan, kada vam se ne sudi korner, kada vam vrati igru taman dok ste počeli iznositi loptu, sve to utječe na mentalni sklop i tko se normalan ne bi iživcirao i pukao pod pritiskom. Na svaki faul igrača Hrvatske svi Argentinci se skoče i bune, prave se najveće žrtve i nevinašca, no svi dobro znaju da vole igrati taj prljavi nogomet i ako osvoje pokal prvaka svijeta to će biti glavni razlog, uz neke sudačke pogurance naravno.

Točka na i

Gol koji su primili za 3-0 je točka na i. No, taj gol je došao na čistu klasu Lea Messija koji prolazi Gvardiola koji je tu ''ispao'' ponajviše zbog manjka iskustva a ne zbog neke nekvalitete. Lopta dolazi do Alvareza koji lagano posprema loptu u mrežu i donosi bolnu agoniju svim navijačima Hrvatske.

Bio je ovo peti put da je Argentina igrala u polufinalu Svjetskog prvenstva (porazivši SAD 1930., Belgiju 1986., Italiju 1990. i Nizozemsku 2014.). I to je šesti put da su prošli u finale. Posljednji put Argentina je osvojila Svjetsko prvenstvo 1986. godine.

Konačni komentar ove utakmice glasio bi da je Hrvatska morala bolje odigrati, to je svakako neupitno no penal koji je dosuđen je glavni uzrok i krivac zašto je utakmica otišla u neželjenom smjeru.

Kada dođete do polufinala dva prvenstva zaredom, tri ukupno od neovisnosti sa samo 4 milijuna stanovnika, uz smjenu generacije, nepostojeću nogometnu infrastrukturu, bez nacionalnog stadiona te s još bezbroj problema koji haraju u državi, a vas namjerno kradu jer vas ne mogu vidjeti da vam ide, e tada znate da ste uspjeli.

Borba za treće mjesto 

Nakon ovoga slijedi utakmica koja sasvim sigurno hoće i mora otići u povijesti, a to je borba za treće mjesto ovu subotu, nebitno je li protivnik Maroko ili Francuska završiti ovu epizodu Svjetskog prvenstva s medaljom oko vrata bilo bi epski, pomrsili smo račune mnogima. Da je Hrvate netko pitao prije odlaska u Katar da potpišu borbu za treće mjesto mislim da bi potpisali svi jer realno prognozirali su Hrvatskoj  ispadanje već u osmini finala.