Je li Dagur Sigurdsson stigao prekasno?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Radno je ovih dana u hrvatskom rukometu. Novi izbornik je predstavljen. Islanđanin Dagur Sigurdsson prvi je strani selektor na klupi hrvatske rukometne reprezentacije. Krenuli smo u korak s ostalim reprezentacijama, tražimo rješenja van države.

Što je u jednu ruku dobro, biti otvoren za sve opcije koje su kvalitetne neovisno o tome odakle dolaze, ali isto tako to znači da se izgubilo povjerenje u hrvatske stručnjake, stoga se postavlja pitanje njihovih stvarnih kvaliteta i je li ovaj potez trebalo povući puno prije.

Dugo je trajala saga oko Sigurdssona. Nakon neuspjeha Gorana Perkovca na ovogodišnjem Euru u Njemačkoj, nekadašnji hrvatski kapetan i olimpijski prvak iz Atlante 1996. godine dobio je otkaz. Odluka Saveza izazvala je podijeljene reakcije u hrvatskoj javnosti.

Jedni su smatrali da je potez ishitren i da izbornik nije dobio dovoljno vremena za posložiti svoje "trupe", dok druga strana nema strpljenja, tražila se ekspresna reakcija i medalja jer smo postavili visoke standarde. Doduše, opravdano, Hrvatska je godinama bila rukometna sila koju se svrstavalo kao jedne od favorita za medalju na svakom natjecanju.

Je li Perkovac prerano otišao?

Pitanje za milijun dolara. Teško je definirati njegov (ne)uspjeh s reprezentacijom. Stvara se dojam da nije imao puno vremena za prenijeti svoju filozofiju na hrvatske rukometaše. Navijači i čelni ljudi Saveza postali su nestrpljivi. Posljednja medalja osvojena je prije čak četiri godine, kada smo se okitili europskim srebrom na turniru u Austriji, Švedskoj i Norveškoj.

Početkom 2023. godine hrvatski Savez razriješio je dužnosti Hrvoja Horvata, mladog trenera koji je godinama stasao uz legendarnog trenera Linu Červara. Popularni Cveba jedan je od izbornika koji je prikupio najmanje simpatije navijača, prvenstveno zbog svojih istupa pred medijima.

Njegova arogancija i sarkazam učinili su da ga hrvatska javnost još gorim vidi nego možda i sam jest. Nakon njega na klupu stiže Perkovac.

Proslavljeni reprezentativac, kapetan, jedan od igrača koji je donio prvu zlatnu medalju u hrvatske rukometne vitrine. Bila je to Olimpijada u Atlanti 1996. Poznat kao veliki radnik, iznimno discipliniran, obećavao je mnogo, osobito poznajući njegov mentalitet i način na koji je igrao svoju seniorsku karijeru.

Odmah po dolasku najavio je da mu treba vremena, uspjeh jednostavno neće doći preko noći. Molio je za strpljenje, ali očito mu molitve nisu bile uslišane.

Gostujući na raznim platformama i medijima, najavio je kompletnu promjenu hrvatske reprezentacije od one koju smo gledali do tada. Previše mijenjanja u fazi obrana-napad, spora igra bez uključivanja krila spustili su hrvatsku na niske grane u rukometnom svijetu.

Izjavio je da će preferirati da u najgorem slučaju mijenja samo jednog igrača iz obrane u napad, kako bi dobio na fluidnosti i brzini igre te da će, najjači hrvatski adut otkad reprezentacija postoji, krila biti puno više involvirana u samu igru.

Nastup na Euru

Puno kvalitetnih igrača ispaštalo je zbog promjene filozofije igre novog izbornika. Oni koji nisu bili sposobni igrati obranu, bili su "zakucani" za klupu, ili uopće nisu ni bili na prvenstvu. Najviše se to moglo osjetiti na primjeru Marina Šipića, pivota koji ima izniman potencijal i arsenal rješenja u napadu, ali nesposobnost igranja u obrani rezultirala je da minute dobiva na kapaljku. No, znao je on da će situacija biti takva.

Makar ako je vjerovati potezima Perkovca koji je, nakon dolaska na mjesto izbornika, najavio da će obići osobno sve igrače prije okupljana i sa svakim obaviti razgovor o tome što očekuje od kojega. Baš je u tom kontekstu apostrofirao Šipića, kojeg je rekao posjetiti u Švicarskoj gdje je igrao, te mu naglasiti da polako počne igrati obranu u Luzernu kako bi osigurao minutažu na Euru.

Počelo je kao bajka. Razbijanje Španjolske s +10. Igrači su letjeli po terenu. Kontre, krila koja su uvijek prva u završnici što odavno nismo imali priliku gledati u Hrvatskoj, besprijekorna obrana i protočnost lopte u napadu učinili su da Španjolska izgleda kao amaterska ekipa tu utakmicu.

Na toj utakmici napokon smo dobili i vratare, prvenstveno u tom trenutku Ljubušaka Mandića koji brani boje Zagreba, a kasnije ćemo dobiti i Dominika Kuzmanovića koji će se naknadno priključiti.

Činilo se kako napokon gledamo modernu Hrvatsku koja ide u korak s rukometnim razvojem, jer unazad par godina ovaj sport je evoluirao abnormalno. Počelo se igrati brzo, igrači su fizički puno jači i spremniji, ne rotira se puno igrača u akcijama.

Kiks protiv Austrije

Nakon fenomenalne predstave protiv Španjolaca, uslijedila je utakmica s Austrijom. Rukometni "laici" vjerojatno su ovu utakmicu već vidjeli kao laganu hrvatsku pobjedu, no malo je tko znao da je Austrija u stvari jedna vrlo ozbiljna reprezentacija, što će se u konačnici i pokazati. Remi s Austrijancima bila je utakmica koja će vjerojatno usmjeriti tijek hrvatske igre na sljedećim utakmicama.

Tehničke greške i napadačka sterilnost posljednjih deset minuta učinile su da utakmica završi neriješenim rezultatom, a rukometaši Aleša Pajoviča sigurno su bili zadovoljniji tim ishodom nego naši rukometaši.

Posljednje kolo Hrvatska je imala lagan zadatak, pala je Rumunjska i zbog kiksa protiv Austrije nismo prenijeli maksimalan broj bodova u drugi krug koji nam je trebao igrati vrlo važnu ulogu.

Mađarska i Island su bili kobni

Iako gorkog okusa zbog tog kiksa protiv Austrijanaca, Hrvatska je u drugi krug preselila svoje boravište u Köln, gdje se formirala nova, jača grupa. Prva stepenica za Perkovčeve igrače bila je Francuska, najljući rival naših reprezentativaca.

Igrali smo kvalitetno, vodili u više navrata, ali ipak su Francuzi bili pribraniji u ključnim trenucima i unatoč briljantnoj partiji hrvatskog vrata Kuzmanovića, naši su reprezentativci upisali poraz. Iskupljenje se tražilo protiv Mađarske, koja je posljednjih godina u padu kao i Hrvatska.

No, i tu smo se okliznuli. Izostanak Duvnjaka zbog bolesti, bezidejna i demotivirana Hrvatska bila je patnja za gledati protiv Mađara. Kao da smo u glavi i dalje vrtjeli tu utakmicu s Austrijom gdje bi pobjedom prenijeli dva boda, a onda i utakmica s Francuzima gdje smo igrali odlično, a izgubili.

Unatoč tome, i dalje je živjela nada za prolaz. Sve do Islanda, kada smo upisali treći vezani poraz. Tada je Hrvatska izgubila sve nade i potencijalnu priliku za polufinale u zadnjem kolu protiv domaćina Njemačke, koje smo na kraju i pobijedili.

Je li Perkovca koštao njegov medijski nastup?

Iako su to bili loši rezultati, hrvatska igra izgledala je sasvim korektno, a što je najbitnije, moderno i novije nego što je to bilo tijekom prošlih godina. Perkovac je dobivao podršku navijača, ali je pretjerao s nekim izjavama koje su ga možda koštale i otkaza.

Najupečatljivija je ostala njegova izjava gdje je izbornik kritizirao kvalitetu hrvatskih klubova pritom rekavši kako bi on i Valter Matošević mogli u ovim godinama igrati u najvišem rangu hrvatskog klupskog rukometa. Bila je to neoprezna i ružna izjava kojom je tako izbornik "spustio" sve svoje reprezentativce koji su igrali domaće prvenstvo i degradirao njihovu kvalitetu.

Stvara se dojam da je ovo presudilo Perkovcu. Osobito i nakon prvenstva, kada je običaj da izbornik nakon natjecanja gostuje u RTL-ovoj emisiji "Vrijeme je za rukomet" dođe u studio i prokomentira sa stručnim analitičarima svoje rezultate i odgovori na neka pitanja, neovisno o uspjehu.

Perkovac je izbjegao gostovanje u emisiji pravdajući se kako se vratio u Švicarsku gdje je živio i tako je „u vatru“ bacio kapetana reprezentacije Domagoja Duvnjaka da pravda njegov neuspjeh. "Dule" je gospodski odradio taj intervju, ne želeći pljuvati po izborniku, a nije se osvrnuo ni na njegove komentare koji su bili kontroverzni.

Bilo je vidljivo da je jednoj od ikona hrvatskog rukometa bilo u najmanju ruku neugodno, što je i očekivano jer većina pitanja nije bila namijenjena za njega već za izbornika, koji se nije udostojio pojaviti.

Gospodine Sigurdsson, spašavajte!

Dugo se čekalo na proglašenje novog izbornika, iako se glavni kandidat znao odavno. Perkovac je napustio klupu i bilo je potrebno novo rješenje. Odluka je pala na islandskog stručnjaka Dagura Sigurdssona koji je svoj posljednji angažman imao u reprezentaciji Japana, kojeg je već plasirao na Olimpijadu u Parizu, a sada ima zadatak učiniti isto i za Hrvatsku. Sigurdsson je imao pozamašan ugovor u Aziji, bio je izbornik s najvećim ugovorom na svijetu.

Prilikom službenog potpisa 29. veljače izjavio je kako je u Hrvatsku stigao motiviran sa željom da reprezentaciju vrati gdje joj je mjesto, u svjetski vrh. Također je istaknuo kako ova ekipa ima veliki potencijal, a Hrvatska sličnosti s njegovim Islandom, malo manje države, ali s borbenim mentalitetom. Naglasio je čast time što je postao prvi stranac u povijesti na klupi Hrvatske.

Nakon što je Perkovac otpušten, a novog izbornika nije bilo, Savez je objavio prošireni popis od 35 igrača koje je novi izbornik bio primoran skratiti. Jučer je objavio popis od 21. igrača koji će čini se, sudjelovati na okupljanju reprezentacije zakazanom za petak pred početak turnira koji se igra u Hannoveru, a od bitnijih imena, na njemu nema Luke Cindrića i Verona Načinovića.

To nužno ne znači da oni neće ići u Hannover, jer su bili na širem popisu i Sigurdsson još može promijeniti svoju odluku. Za Verona je manje vjerojatno da može očekivati poziv, s obzirom na to da je nedavno imao operaciju i nije dovoljno zaliječen.

Umjesto njega upao je specijalist za obranu, veteran Jakov Gojun koji je ovogodišnje prvenstvo proveo u ulozi stručnog analitičara u RTL-ovoj "Vrijeme je za rukomet" emisiji. Jakov trenutno brani boje RK Zagreb i igra i dalje na visokoj razini, a izborniku će u nedostatku Načinovića koji je bio središnji igrač obrane u paru sa Zvonimirom Srnom, Gojun sigurno dobro doći.

Dva su nova imena na izbornikovu popisu, Zlatko Raužan i Davor Ćavar, no oni će samo trenirati s reprezentacijom jer nemaju pravo nastupa na turniru zbog toga što se nisu našli na širem popisu. Raužan je igrač MRK Sesvete, ima 22 godine i igra na poziciji pivota. Ćavar je lijevi krilni igrač Zagreba rođen 1995. godine. U redovima hrvatskog prvaka je od 2019.

Što izbornik planira s njima, ne znamo. Vjerojatno su to planovi, sigurno postoji nešto što je njegovo stručno oko primijetilo, a nama je promaklo. Raduje činjenica da je na popisu nakon oporavka od ozljede i David Mandić, koji je nedostajao na Euru.

Tako sada na lijevom krilu imamo Mandića i Jelinića, koji su vrlo korisni igrači u obrani. Lovro Mihić je zaradio pretpoziv iako je igrao korektno na ovogodišnjem Euru. Cindrića je zamijenio igrač Balingena Filip Vistorop.

Čija je odgovornost u slučaju neuspjeha?

Objektivno gledajući, na klupu je stigao prije samo nekoliko dana. Nemoguće je da svoje ideje može tako lako prenijeti na igrače. Savez je donio jednu jako riskantnu odluku potpisavši ga samo 15-ak dana prije jako bitnog turnira za Hrvatsku. Reprezentacija ovog kalibra ne smije si dopustiti da propusti druge Olimpijske igre zaredom. U slučaju neuspjeha, na koga će pasti odgovornost?

Neki realan odgovor bio bi tražiti u samom vrhu hrvatske rukometne organizacije. Ako dođe do neuspjeha, morat će se nešto mijenjati u Savezu jer bi ova odgovornost trebala pasti samo na njih. Možda je Perkovca ipak trebalo ostaviti za ovaj turnir i dati mu šansu, jer je ipak on taj koji trenutno najbolje poznaje igrače, a prekratak je bio period između Eura i ovih kvalifikacija.

Sigurdsson neće moći pripremiti na najbolji način ove utakmice, vjerojatno je i sam toga svjestan. Ostaje za vidjeti kako će Hrvatska izgledati, ali grupa je dovoljno kompetentna da se može napraviti sjajna provjera reprezentacije, ali i dovoljno prolazna da se možemo nadati Parizu na ljeto ove godine.

Hrvatska ovaj turnir igra u Hannoveru koji će se održati od 14. do 17. ožujka. Protivnici naših reprezentativaca bit će dobro nam poznati Austrijanci(14. ožujka) i Nijemci(16. ožujka). Posljednju utakmicu igramo protiv doprvaka Afrike, reprezentacije Alžira 17. ožujka. Dvije najbolje ekipe rezerviraju kartu za Olimpijske igre u Parizu ove godine.