VIDEO I Sve je počelo u Portugalu, Hrvatska je bila treća, Švedska prvak

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Izgledalo pomalo neobično, čudno da je u jednom sportu kao što je rukomet, prvo Europsko prvenstvo održano tek 1994. godine. Do tada smo imali Olimpijske igre, odnosno Svjetsko prvenstvo A, B i C divizije. Tako je posljednje SP A divizije u starom formatu igrano 1990. godine u Čehoslovačkoj, iste godine se igralo i SP C divizije u Finskoj, dok je dvije godine kasnije posljednji turnir B divizije bio onaj u Austriji.

Neke selekcije nestale, pojavile se nove 

Već tada su se raspale Jugoslavija, Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Njemačka se ujedinila i stvari su na rukometnoj karti počele mijenjati. Imali smo turnir u Barceloni na Olimpijadi gdje su se prvi put karte drugačije promiješale. U Barceloni su zaigrale selekcije s tada posljednjeg Svjetskog, njih devet bez Jugoslavije. CIS (ili zajednica Neovisnih Država) je bila selekcija nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.

Njemačka je zamijenila Istočnu Njemačku (DDR), dok su Kuba povukla. Nakon Barcelone prvi put imamo klasično Svjetskog prvenstvo (Švedska 1993 godine), onda je na red došla organizacija prvog Europskog prvenstva. Tri godine nakon što je formirana Europska Rukometna Federacija.

Hrvatska se kvalificirala 

Igrale su se kvalifikacije, do tada nešto nepoznato u svijetu rukometa. Sedam skupina, pobjednici su našli svoje mjesto u Portugalu, Rumunjska je bila najbolja druga, dok su kroz play off na završni turnir stigle Slovenija, Bjelorusija i Francuska. U Portugalu smo imali dvije skupine. Jedna je igrala u Almadi (Rusija, Hrvatska, Francuska, Bjelorusija, Njemačka, Rumunjska), druga u Portu (Švedska, Danska, Španjolska, Mađarska, Slovenija, Portugal).

Sustav je bio jednostavan. Najbolje dvije selekcije iz skupina idu u polufinale. Hrvatska je svoju prvu utakmicu igrala protiv Francuske u sastavu Peribonio, Šola, Perkovac, Smajlagić, Načinović, Obrvan, Kljaić, Puc, Bilić, Ćavar, Tomljanović i Saračević. Francuska je slavila 27:25, Volle i Stoecklin su zabili po pet golova. Reprezentacija Hrvatske bila je smještena u gradiću Costa da Caparica, 12 kilometara udaljenom od Lisabona.

"Sjećam se tog prvog europskog prvenstva. To je bio cirkus od organizacije. Rukomet u Portugalu uopće nije bio popularan, dvorane su bile prazne, smještaj prosječan. Jedina dobra stvar što smo igrali skupinu u Almadi, u gradu na moru pa je bilo ugodno vrijeme. Portugalci nisu u to vrijeme imali nikakvu reprezentaciju, s lakoćom su ih svi pobjeđivali", prisjetio se jednom prilikom Vlado Šola koji danas vodi Crnu Goru, dok je njegov suigrač Irfan Smajlagić na klupi BiH.

Na kraju bronca 

Iako je Hrvatska izgubila dvije utakmice (Francuska, Rusija), na kraju je bila druga u skupini, Francuzi su uz dva poraza imali jedan remi, pa su ostali kratki jedan bod. U Portu su Šveđani bili bez poraza, Danska je kao druga otišla u polufinale. Rusi su u polufinalu ostavili Dansku na -8, dok je Švedska bila bolja od Hrvatske 24:21. Hrvatska je ipak na kraju uzela broncu, bilo je tijesno protiv Danske 24:23.

"Sjećam se da je u Portugalu bilo strašno vruće, prvi smo krug EP-a igrali u nekoj maloj dvorani, bez klima uređaja. Bio je pravi pakao, nesnosno vruće. Svi smo tada bili jako ponosni jer smo igrali za Hrvatsku, srce i dušu smo ostavljali na terenu u svakoj utakmici. U polufinalu su nas tada dobili Šveđani, koji su osvojili zlato, a mi smo u borbi za broncu pobijedili Dance. Sanjali smo zlato, no i ta nam je bronca izgledala kao zlatna", reći će Tonči Peribonio.

Prije finala su Rusi bili favoriti, ali u posljednjoj utakmici turnira nisu imali šanse. Doživjeli su težak poraz 21:34, na poluvremenu je Švedska vodila 18:9. To je bila nevjerojatno prezentacija moći jedne selekcije, kakva se više nije ponovila.

Magnus Andersson je bio MVP turnira, Tomas Svensson, Pierre Thorsson i Erik Hajas su se našli u najboljoj postavi turnira. Na finalu je bilo manje od 3500 gledatelja. Šveđani su zabili čak 14 golova iz kontri. Ruski lijevi bek Vasily Kudinov bio je najbolji strijelac turnira s 50 golova.