Država pretjeruje s nametima na rad

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bosna i Hercegovina je, često se moglo čuti i u ovoj predizbornoj kampanji, zemlja kojoj samo malo fali pa da bude raj na zemlji.  Mnogi su na svako takvo bajkovito obećanje odmah odmahnuli rukom, mnogi više ne vjeruju da ova zemlja ikada može poći naprijed.

Oni  za takve crne misli imaju tisuću razloga, reći će da politički okvir države ne valja, da ekonomija ne vrijedi, da političke elite ne mare za građane, da nema strategije razvoja, da su ljudi loši.

Defetizmu našem ponekad kraja nema. Ipak, možda i nije sve izgubljeno, ali stvari koje smetaju razvoj zemlje treba profesionalno raščlaniti, problemima ozbiljno pristupiti i onda, uz pomoć onih koji žele pomoći, a to je svakako EU, polako tražiti rješenje.

Evo, naprimjer – ekonomija. Bosna i Hercegovina, dva desetljeća nakon rata uglavnom se smatra zemljom čija nekadašnja ekonomska moć je davno svršena priča. No, u ovoj zemlji ima i niz pozitivnih primjera – nekadašnji ekonomski i industrijski giganti možda jesu propali, ali baš kao što smo često gledali u popularnim TV emisijama o prirodi – iza spaljene zemlje opet se pojavljuju pupoljci s novim biljkama.

Tako u Bosni i Hercegovini već dvadeset godina postoji jak poduzetnički duh, koji od mjesta do mjesta  nudi pozitivne primjere kako se u ovoj zemlji ipak može. No, da bi se moglo još više treba jačati poduzetničku klimu, a ona je, pogađate, još uvijek, da se izrazimo meteorološkim riječnikom – oštra i hladna.

Prvo da raščlanimo što je i gdje je Bosna i Hercegovina na ekonomskoj mapi Europe, te koje su joj prednosti, a koje su joj mane. Bosna i Hercegovina je, možda će zvučati iznenađujuće, zemlja dosta stabilnog makroekonomskog ambijenta ( čemu doprinosi i stabilnost domaće valute tečajem vezane uz euro), ima prilično stabilan bankarski sustav (sve banke su u vlasništvu velikih inozemnih bankarskih lanaca) relativno stoga neovisan o politčkim i drugim kretanjima u zemlji, geostrateški je gotovo zagrljena zemljama EU, pripada zapadnom kulturnom i ekonomskom krugu (makar nam je siva ekonomija gotovo u krvi, ali kultura rada nam je i dalje na visokom nivou), imamo relativno povoljne prirodne i klimatske resurse, te čak i neku tradiciju rada i poslovanja, od industrijske do uslužne. Imamo relativno povoljno postavljenu energetsku i transportnu mrežu (što će se poboljšati dodatnom izgradnjom autoceste). Znači, moguće je ovdje napraviti, ako ne raj na zemlji, onda barem funkcionalnu i ekonomski jaču državu.

Mana ima i previše

No, naše standardne mane, koje vučemo već godinama, tu stupaju na scenu – neizvjestan poslovni ambijent, korupcija na svim nivoima, visoki i neutemeljeni javni rashodi, nesinkronizirani odnosi unutar zemlje, često drukčiji pravilnici i zakoni unutar entiteta koji otežavaju poslovanje, zapuštenost i loša organiziranost školstva u smislu potpunog ignoriranja potreba i trendova na tržištu, nizak nivo znanstvene potpore, te potpuno indiferentno ponašanje nadležnih vlasti za nova ulaganja. Kad smo kod ovog zadnjeg – tu prije svega mislimo na nedostatak poticaja za mala i srednja poduzeća, te izrazito visoke porezne namete, odnosno ogromne namete na rad, čime se puni proračun, a iz njega se ništa ne vraća onima koji u ovoj državi žele stvarati, raditi i poslovati.

Zadržimo se na poslovnoj klimi. Bosna i  Hercegovina je uvođenjem PDV-a uskladila svoj porezni sustav sa zemljama EU, ali još uvijek raspored prihoda od PDV-a nije usmjeren na razvoj. Da ne govorimo o potpuno nejasnom trošenju sredstava iz proračuna, gdje se uopće na izdvaja dovoljno za poticaje i olakšice ulagačima i budućim poslodavcima.

Čak što više, sve postojeće poslodavce guši se efiksnom naplatom PDV-a, ali u isto vrijeme i mnogobrojnim nametima mimo PDV-a, kao što su razni doprinosi, naknade i izdaci, kojima se financiraju javne službe, među kojima nema mnogo onih koje rade na razvoju ekonomskog sustava.

Nameti na plaće skoro kao čitava plaća!

Često se govori o povećanju potrošnje kao jednom od generatora izlaska iz krize neke države. Da bismo imali povećanu potrošnju moramo imati veću platežnu moć  stanovništva. Da bismo imali veću platežnu moć stanovništva, plaće moraju biti manje opterećene.

Nažalost, u Bosni i Hercegovini optrećenje plaća iznosi  s porezom i do 75 posto onoga što uposlenik dobije 'na ruke'! Među tim opterećenjima su doprinosi za plaće u Federaciji BiH za  FZ MIO/PIO, doprinosi ZZO na županijskim razinama, doprinosi FZZOR -u, službi za zapošljavanja na županijskom nivou, Federalnom zavodu za zapošljavanje, onda ostale naknade i porezi, među kojima su komunalna naknada, udio kojim se oporezuje plaća,a  kojim se puni županijski proračun, pa onda naknada za profesionalnu rehabilitaciju i upošljavanje invalidnih osoba, danak turističkim zajednicama županije i Federacije (!!!), vodna naknada i posebna naknada za zaštitu od elementarne nepogode.

Eto, sve to nabrojano je namet na plaće! Normalno je u takvim okolnostima da poslodavci, ali i radnici kojima se plaća puni doprinos nisu zadovoljni. Kako u takbvim okolnostima stvoriti iole zdraviju klimu za rad, ulaganja i napredak?

Mišljenja oko nameta na plaće su podijeljena, čak i među analitičarima. Jedni misle da tu ima nepravednih, bespotrebnih i previsokih. Drugi misle da su nameti u redu, ali ako se koriste kako je zakonski navedeno. Nažalost, svi znamo kako to funkcionira, recimo, sa zaštitom od elementarne nepogode, za koju svi zaposleni izdvajaju novac. Ili što zaista čine turističke zajednice i njihovi uposleni.

Dakle, nameti su veliki, pritišću, a s druge strane novac od skupljenih nameta na plaće ne kruži kako bi trebalo, on se ne vraća natrag kroz poticaje i potporu onima koji rade. Naprotiv, novac se gubi u bespućima administrativnog javnog aparata. A taj aparat zaslužan je za lošu poduzetničku klimu – tko je drugi kriv za porezne nelogičnosti, nedostatak ekonomske strategije ili  prevelik socijalni pritisak na proračun? Jasno je da se administracija uvijek naježi na priču o potrebnih reformama.

Smjernice i rješenja postoje

Ove godine je uz potporu EU u okviru Foruma za prosperitet i zapošljavanje postignut Sporazum za rast i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini, što je zapravo dokument koji sadrži smjernice za reforme u BiH, a tiče se šest gorućih točaka – porez na rad, prepreke pri zapošljavanju, porezna klima, pitanje poduzeća, korupcija i  socijalna zaštita.

Prema tekstu koji donosi Sporazum, Bosna i Hercegovina u narednom periodu treba smanjiti porezna opterećenja rada s trenutnih 40 posto na 35 posto (što je prosjek EU). Ovdje napominjem da naše porezno opterećenje plaća nije najviše u Europi, ali zemlje koje porezno više opterećuju osobne dohotke puno viševraćaju natrag (pa makar u endefektu to bili samo bajno uređeni parkovi i uredno afaltirane ceste!)

Posebno se napominje veoma neefikasno funkcioniranje države po pitanju javnih izdataka, izdataka vlasti, gdje se mogu srezati porezna opterećenja, po sistemu:  efikasnija potrošnja sredstava – manja porezna opterećenja rada.

Također, napominje se kako su zdravstveni i mirovinski fondovi često neefiksni i kako bi njihovim uređenjem prestala potreba za tako visokim  nametima.  Sugerira se i proširenje porezne baze kako bi se uključilo više izvora prihoda nego li je sada (fokusirano na one koji rade), jer veći broj oporezovanih u konačnici nosi manji porez po jedinici mjere, kao i preporučena zamjena dijela financiranja iz poreskih opterećenja rada drugim izvorima, kao što je već navedeni PDV.

Neizbježno je napomenuti, a time se bavi i sam Sporazum za rast i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini, kako je siva ekonomija i neplaćanje nameta naša svakodnevnica i kako mnogi poslodavci zbog nevedenih razloga ne prijavljuju radnike, što je pogubno s druge strane.

Zato se upozorava da je stvarni broj uposlenih u BiH ipak veći nego statistike govore, jer je veliki broj onih kojima se prijavljivanje ne isplati. Međutim, i dalje se projicira da je broj neuposlenih u BiH oko 30 posto radno sposobnih, što je alarmantna brojka, ali koju  bi predložene reforme (upravo preko navedenog Sporazuma) mogle popraviti. Stvaranje boljeg poslovnog ambijenta zahtjeva teške rezove , ali već je odavno bilo vrijeme da se u njih krene. Odavno.