Lijepo li je Europljanin biti
Što ako ispunimo sve?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
"Povijesno vrijeme", "ključni period", "posljednja šansa"... samo su neki od izraza koje slušamo u posljednje vrijeme, a "najglasnije" od 15. prosinca 2022. kada je Bosna i Hercegovina službeno dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji.
Tako su odlučili čelnici Europske unije u Bruxellesu, nakon što je Vijeće za opće poslove podržalo takav prijedlog Europske komisije.
No, status kandidata trebao je biti "samo" vjetar u leđa bh. vlastodršcima, a ne nikako potvrda "da smo primljeni", s obzirom da se pred njima našao popis od 14 uvjeta koje naša država mora ispuniti u oblasti vladavine prava i borbe protiv korupcije.
Ukoliko se držimo perioda nakon tog "povijesnog dana", građani su svjedočili još "bogatijim" obećanjima u režiji domaćih političara - od sve većih financijskih benefita, veće mogućnosti zapošljavanja, bolje prilike za život mladima za koje se, po dosad urađenom i nije toliko brinulo, kao ni za ostale starosne skupine.
Ispunjenje navedenog itekako je moguće, naravno uz ozbiljan i predan pristup ka ispunjavanju postavljenih 14 uvjeta i čije ispunjavanje sasvim sigurno neće "pasti s neba".
No, ukoliko se pokušamo na trenutak "zavarati" i postaviti tezu da je Bosna i Hercegovina ispunila 14 zacrtanih uvjeta i da je pitanje dana kada će se pridružiti europskoj obitelji, sa stručnjacima iz oblasti ekonomije i visokog obrazovanja pokušali smo doći do odgovora kakve će benefite imati mladi, ali i svih ostali građani Bosne i Hercegovine.
Mega tržište
"Bitno je naglasiti nekoliko da postoje benefiti po različitom osnovu - prije svega sam proces EU integracija podrazumijeva unaprjeđenje domaćih institucija, posljedično ekonomskih prilika. Dakle, sam proces je bitan i nije svejedno kako i kojim tempom ga dana zemlja provodi. Pored toga, za malu zemlju poput Bosne i Hercegovine bitan je svaki euro podrške iz EU - kako bi se npr. sprovele određene reforme, jačao kapacitet institucija, grupacija poput poljoprivrednika i slično. Konačno, ekonomski promatrano, EU je najvažnija u kontekstu prilika koje nudi mega tržište od preko pola milijarde dobrostojećih potrošača. Slobodan protok ljudi, roba, kapitala, ideja itd. je nešto što dugoročno nosi benefite za EU, ali tako i za svaku pojedinačnu zemlju članicu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu koja to trenutno nije", istaknuo je za Bljesak.info ekonomski analitičar i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić.
Dvosjekli mač
Sudeći po primjerima susjedne Republike Hrvatske, može se doći do zaključka kako se, pored svih benefita koje članstvo u EU nudi, stvara i tzv. "dvosjekli mač" jer građani, pogotovo mladi, stupanjem u europsku obitelj mogu na lakši način napustiti svoju zemlju, a taj "trend" Republika Hrvatska još nije uspjela umanjiti.
"Istina je da bi ulazak u EU doveo do kritičnog vala odlaska, ne samo mladih, već i uopćeno radne snage", ističe Čavalić.
To se, tvrdi dalje, događalo i još uvijek događa u zemljama poput Hrvatske, Bugarske, Rumunjske itd., gdje su neke izgubile gotovo trećinu radne populacije.
"Mišljenja sam je teško zaustaviti dani trend, naročito nakon potpunog otvaranja granica. Umjesto populizma, preporučuju se konkretne mjere poput npr. održavanja veza s novoformiranom dijasporom, unaprjeđenja prilika za povratak radnika, ali i uvoz inozemne radne snage, te migraciju gospodarstva ka kapitalno intenzivnim djelatnostima", dodaje Čavalić.
Ograničavanje političke moći
Ono što ističu europski dužnosnici, s čim se slaže i Čavalić, ulaskom u EU konačno bi se osjetili benefiti prije svega po pitanju institucionalnog jačanja i vladavine prava jer je to nešto što nedostaje u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Zapadnog Balkana.
"Ovo znači ograničavanje političke moći prije svega, kao i smanjivanje korupcije i uopćeno urušavanja institucija. To je vrlo bitno kada govorimo o ekonomiji jer se zahtjeva predvidljivost društvenih odnosa, a kao prvi korak ka ekonomskom progresu. Zato važnost procesa ulaska u EU nije apriorno sam ulazak u EU, već reforma kompletne zemlje, društva, ekonomije", ističe Čavalić te dodaje kako "zbog toga iznenađuje kako pojedini nastoje ignorirati određene uvjete i obveze kao da isti nisu bitni za samu zemlju".
"Naravno, otvaranje granica je ključ daljeg ekonomskog rasta. Ovo znači lakše privlačenje stranih direktnih investicija, ali i povećava mogućnosti za naše izvoznike. Mala ekonomija poput Bosne i Hercegovine ima izuzetan potencijal da posluje na jedinstvenom tržištu EU. Konačno, za Bosnu i Hercegovinu ključni benefit se odnosi na političku, pravnu i ekonomsku stabilnost (i predvidljivost) koju donosi EU, ali i NATO integracije kojim moramo strateški težiti", kazao je Čavalić.
Oslanjanje na europsku ekonomiju
Kada su u pitanju bh. kompanije, one se prema Čavalićevim tvrdnjama, već oslanjaju na EU ekonomiju.
"Procjena je da je više od 70% vanjskotrgovinskih aktivnosti vezano za EU. To je prirodna konvergencija naših ekonomija i idemo u pravom pravcu. Ulazak u EU znači povećanje ovih trendova. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, mislim da bi to podrazumijevalo više investicija iz EU, zatim moguće dolazak velikih multinacionalnih kompanija koje mogu biti kritični za više stope ekonomskog rasta (poput npr. autoindustrija Slovačke), ali i brojne mogućnosti za naše izvoznike", naglašava.
Slatke muke
Negativni aspekti članstva u EU postoje, no - kako ističe Čavalić, to bi bile "slatke muke".
"Kada je riječ o negativnim aspektima EU integracija, uvijek treba biti skeptičan spram bruxelleskih regulacija. Nekada se one kreiraju za razvijene (kompanije, države), zanemarujući pritom interese manje razvijenih i uopće malih država. Međutim, nakon institucionalnih reformi, stabilnosti koju garantira EU, izvoznih i drugih poslovnih šansi, više investicija itd., za Bosnu i Hercegovinu (u postojećem stanju) bi te regulacije značile 'slatke muke'", zaključuje Čavalić za Bljesak.info.
Što je s obrazovanjem?
Ono o čemu se ne priča toliko često, a što je usko vezano uz financijsku i ekonomsku situaciju je stanje u obrazovanju.
Svjedoci smo čestih posjeta, domaćih političara, ali i onih političara iz susjedstva obrazovnim ustanovama diljem BiH, no čini se kako sve ostaje upravo na tom posjetu.
U izjavama za medije se uvijek ističe važnost obrazovnih institucija koje su u jednu ruku i odraz društva, ali konkretna podrška obrazovnim institucijama čini se izostaje.
Ruku na srce, čelnici visokoškolskih institucija mogu se "pohvaliti" određenim stavkama, novitetima i posljednjim krikovima tehnologije, dok je u osnovno/srednjoškolskim ustanovama stanje dosta drukčije. I ono uloženo u rijetkim slučajevima omogućeno je izdavanjima domaće politike te se većinski oslanjalo na širokogrudnost europske obitelji kroz raznorazne projekte, ali i donacije.
Izdašna financijska sredstva
Ponovno se "zavarajmo" i pomislimo da će sve proći baš onako kako treba i pogledajmo što to ustanove dobijaju od članstva.
"Konkretno, benifiti su vezani za osiguravanje kvalitete u europskom prostoru visokog obrazovanja, za razmjenu dobrih praksi upravljanja i na koncu izdašna financijska sredstva koja se mogu povući iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Potonjim se sredstvima u proteklim financijskim razdobljima financiralo osposobljavanje, usklađivanje s potrebama na tržištu rada i ulaganje u obrazovnu infrastrukturu država članica", ističe za Bljesak.info doc. dr. sc. Ana-Mari Bošnjak, profesorica na Studiju politologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
Odličan argument za promjene, ali...
Ističe kako "ništa manje nije važan diskurs društva znanja kojim obrazovanje postaje od središnjeg političkog interesa Unije".
"Narativni obrazac društva znanja vodi do cjeloživotnog učenja koje osigurava konkurentnost gospodarstva. Europa dakle može biti odličan argument za promjene, no čini se da su u bh. slučaju sveučilišta jedini akteri koji daju na važnosti idejama poput kvalifikacijskog okvira ili cjeloživotnog učenja", ističe Bošnjak.
Potpuno i djelomično usklađivanje profesija
Pravo EU ostavlja državama članicama isključivu nadležnost nad ustrojstvom i sadržajem obrazovanja.
"Za države je obrazovanje oruđe oblikovanja politike identiteta i sustava socijalnog blagostanja koje neće olako prepustiti EU. Međutim, obrazovanje jest javno dobro, ali je i usluga koja se pruža na tržištu što omogućuje upliv EU kao jamca tržišnih sloboda. Zahvaljujući tržišnim slobodama javne visokoškolske institucije mogu nuditi svoje djelatnosti na tržištu. Još popularnija je obveza proizašla iz istih sloboda na uzajamno priznavanje kvalifikacija. Tako su europske direktive odgovorne za potpuno usklađivanje profesija arhitekata, veterinara, farmaceuta, liječnika, zubnih liječnika, medicinskih sestri i primalja, odnosno djelomičnu usklađenost ostalih profesija", naglašava Bošnjak.
Učenici i studenti kao neizostavni akteri
Zaključno, za obrazovne sustave država poput BiH, kako tvrdi Bošnjak, "važno je koristiti i učiti na tuđim iskustvima te razvijati fleksibilnost i konkurentnost jer ovu politiku prati ono što zovemo učinak Sv. Mateja, odnosno onome tko ima, nadodati će se još pa će obilovati, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima".
Samim ulaskom u europsku obitelj učenici i studenti postaju neizostavni akteri ovih politika, a pitanja koja s članstvom dolaze na vrh agende su zapošljivost, pravičnost i dostupnost studiranja.
"Članstvo BiH u EU značilo bi da studenti iz BiH kao građani EU plaćaju jednake školarine i imaju pravo na iste stipendije kao i državljani te države u kojoj žele studirati. Ovdje su važne presude Europskog suda koji je primjerice pokušaj Austrije da odredi kvote za studente iz drugih država (u konkretnom slučaju nastojao se ograničiti broj njemačkih studenata na medicini) prepoznao kao diskriminaciju temeljem državljanstva", kazala je Bošnjak.
Cijena
Dodaje kako je "olakšana mobilnost zasigurno najveći benefit članstva jer rađa Europljane i kako je rekao Umberto Eco trebala bi biti obavezna ne samo za studente nego i taksiste i sve druge radnike".
Ono što građanima svih dobnih skupina, pa tako i mlađoj populaciji, pogotovo prilikom studijskih godina života često prolazi kroz glavu je i cijena koju moraju izdvojiti za stečeno znanje, te bi li se ona, stupanjem u europsku obitelj mijenjala.
"Ovo pitanje je u nadležnosti države članice te je praksa u članicama EU različita- od besplatnoga do jako skupoga visokog obrazovanja. Europska unija obrazovanje tretira kao ne-ekonomske usluge od općeg interesa, odnosno praksa Europskog suda pretpostavlja da se javno obrazovanje financira iz državnog proračuna, na što ne utječe činjenica da studenti i učenici ponekad moraju platiti školarinu", zaključila je Bošnjak za Bljesak.info.
Otvorimo oči
Suma sumarum, benefiti zaista postoje, ali dolazak u stanje gdje bi isti ti benefiti bili vidljivi i opipljivi, čini se nikada nije bio bliže, ali isto tako još uvijek je jako daleko.
Ekonomskim i obrazovnim problemima samo ćemo zagrebati debeli površinski sloj ispod kojeg se nalazi još mnogo problema za koje se domaći političari nadaju kako će se europski čelnici smilovati i pogledati kroz prste jer, ako realno sagledamo cjelokupnu situaciju, zaista je teško povjerovati kako je u roku od par mjeseci moguće riješiti sve ono na čemu se nije radilo sve ove godine.
Europska obitelj raširila je ruke i čeka Bosnu i Hercegovinu, no kako je nedavno kazao nizozemski premijer Mark Rutte, Bosni i Hercegovini se nudi pomoć, ali je potrebno postići značajan napredak u ispunjenju ključnih predmeta prije otvaranja pregovora za članstvo u EU jer je proces pristupanja ocjenjivan na osnovu rezultata, dugoročnih efekata i konkretnih reformi koje su neodvojiv dio procesa.
Nakon kratkog "zavaravanja", potrebno je otvoriti oči, shvatiti gdje se nalazimo i predano pristupiti ostvarenju uvjeta koji su postavljeni kao prioritet kako bismo dohvatili benefite čiji se obris polako nazire.