Nezasitna država potiče rad na crno

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dok se država bori s nezaposlenošću, radom na crno i odlaskom sve više ljudi preko granice trbuhom za kruhom i normalnim okruženjem, poslodavci i oni koji bi željeli u začaranom trokutu BiH pokrenuti biznis bore se sa stotinama vjetrenjača. Svima je jasno da se država u spomenutoj borbi pretvara da se bori. No, nije baš svima najjasnije s kakvim se teretom susreću poslodavci.

20 zakona, 30 kazni i 150 obrazaca

Naime, da bi poduzeće radilo potrebno je pridržavati se više od 20 zakona kojima su predviđena plaćanja raznih fiskalnih i parafiskalnih pristojbi. Na poštivanje tih zakona pak vreba 30 drugih prema kojima se kažnjavaju oni koji ne poštuju prethodne zakone i ne plaćaju državi sve ono što je država zacrtala da joj se treba platiti.

U izvještaju Politička, ekonomska i socijalna kriza u BiH 2012/2013, kojeg je u travnju prošle godine načinila Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju navodi se kako je jedno poduzeće tijekom godine dužno predati preko 150 raznih prijava i obrazaca na različite adrese.

S druge strane, na primjeru brojki može se vidjeti koliko su gladna državna usta i koliko su duboki i nezasitni njezini džepovi. Primjerice, ako poslodavac u BiH želi svojem zaposleniku isplatiti plaću u iznosu od 1.000 KM, prvo mora u državni džep platiti 600 KM kroz razne poreze i socijalne doprinose. Naravno, složena struktura BiH dodatno zamršuje ovaj čvor jer se razni nameti razlikuju od općine, županije, pa do entiteta i države. A svi traže da im se nešto plati.

300 nameta

Tako su gospodarstvenici primorani plaćati razne naknade komorama i turističkim zajednicama, pristojbe na različite ovjere dokumenata, opće i posebne vodne naknade, razne sudske, administrativne i komunalne naknade, članarine, naknadu za općekorisnu funkciju šuma i brojne druge namete na svim razinama vlasti općine i gradova preko institucija entiteta i BiH.

Na svim razinama vlasti u BiH postoji više od 300 parafiskalnih nameta (pristojbi, naknada, članarina i dugih potrebnih izdataka), od čega oko 95 na razini RS, oko 120 na razini FBiH te preko 90 u Distriktu Brčko. Svemu tome treba dodati i lokalne namete, koji su poslodavci primorani plaćati.

Centar civilnih inicijativa, koji namjerava analizirati sve nelogičnosti kako bi predložio rješenja za jednostavnije i konkurentnije poslovanje u BiH, tako je naveo da i zlatar ili obućar plaćaju istu cijenu komunalnih usluga kao i ugostiteljska radnja ili domaćinstvo s četiri ili više članova.

''Situacija je još gora s plaćanjem cijene električne energije, jer je ta cijena za njega dva puta skuplja nego za fizičke osobe'', rekao je program-menadžer CCI-a Adis Arapović i naveo primjer da je cijena komunalne naknade za isticanje reklame neke tvrtke ista za velike poslovne subjekte i za male.

Od marke radniku, državi 72 pfeninga

Stoga ne čudi činjenica da je BiH prema svim ljestvicama na dnu po lakoći poslovanja, a Federacija BiH je s čak 72,2 posto ima najveće opterećenje poslodavaca u regiji i jedno od najvećih u Europi. Dakle, poslodavac na svaku isplaćenu marku radniku, mora državi platiti 72 pfeninga.

Europska unija, koja je predstavila Sporazum za rast i zapošljavanje, nedavno je okrenula prioritete te na prvo mjesto potrebnih reformi, umjesto ustavnih promjena, stavila upravo ekonomiju.

Peter Sorensen, specijalni predstavnik EU u BiH čijeg nasljednika još uvijek čekamo, je prije odlaska na novu dužnost, naveo kako bi za poboljšanje ekonomske situacije u BiH bilo potrebno smanjiti porezna opterećenja na rad prema prosjeku novih zemalja članica EU od 35 posto ukupnih troškova rada.

''BiH trenutačno ima veća porezna opterećenja na rad nego Slovenija, Španjolska, Danska, Slovačka, Finska, Poljska, Norveška, Bugarska, Nizozemska i Portugal. Reformom tržišta rada bi se povezale plaće s učinkom. Ulagači u BiH moraju biti zaštićeni, a BiH treba i antikorupcijsku ‘agendu’ koja bi imala srednjoročni fokus na reformu javne uprave i snažnije poštivanje vladavine prava. Nužna je i reforma sustava socijalne zaštite koja bi ga postavila na čvršće financijske temelje i unaprijedila politike u smislu učinkovitosti, djelotvornosti i pravičnosti”, rekao je Sorensen.

Što se sve plaća?

U europskom prijedlogu za rast i zapošljavanje stoga se navodi kako BiH treba potaknuti zapošljavanje i poboljšati konkurentnost smanjenjem troškova rada na znatno niži postotak, i to bliže prosjeku za nove članice EU od 35 posto troškova rada.

Trenutno u BiH poslodavci moraju platiti indirektni porez - porez na dodatnu vrijednost, carine i trošarine; direktni porezi- porezi na dobit, imovinu i dohodak, doprinose za zdravstvo, mirovinsko-invalidsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti. Pored toga na popisu za plaćanje su i parafiskalni nameti: doprinosi za turističke zajednice, vodoprivredu, zaštitu šuma, civilnu zaštitu, komunalne pristojbe i članarine za komore te komunalne usluge: voda, struja, odvoz smeća, te sudske i administrativne pristojbe, plaćanje dokumentacije za prijavu na postupak javnih nabavki, kao i troškovi kapitala i opterećenja po osnovu zakona i kolektivnih ugovora.

Sve pobrojano, navodi se spomenutoj analizi Inicijative za bolju i humaniju inkluziju zahtjeva rezanje i rasterećenje kako bi se izbjeglo da poslodavci radije uzimaju radnike na crno, koji pak žele tako raditi jer dobivaju više novca na ruke. Također, izbjeglo bi se povećanje blokiranih firmi kojih je u BiH, prema podacima Centralne banke, u studenom bilo 67.500, za 300 više nego u listopadu.

Veliki nameti na mala vrata

Kruži priča kako jedna ozbiljna, velika svjetska kompanija, koja ima svoje pogone u BiH, mjesečno plaća nekoliko tisuća maraka kazni zbog neprijavljenih radnika. Jeftinije im je, tvrdi ista priča, poslovati tako nego da državi plate sve što bi trebali. Poslodavci u BiH su složni u jednome, a to je da im država jako malo vraća u usporedbi s onim što se od poslodavaca uzme.

Ekonomsku stručnjaci u BiH ističu kako povećanjem poreznih opterećenja, koja se često uvode ''na mala vrata'' i vrlo tiho, povećavaju poticaji za neformalnost.

BiH 2014. godinu završava s na samom začelju Europe i na 84. mjestu Forbesove liste po uvjetima za poslovanje te na 118. mjestu kada su u pitanju porezna opterećenja poslodavcima.

U Novu godinu ulazi s nadom da će političari staviti potpis na zahtjeve Europske unije te olakšati poslodavcima da rade i zapošljavaju, a ne da duboke i vječno gladne džepove pune ne dajući, osim crnih brojki i uplatnica za namete, ništa zauzvrat.