Stočarstvo umire, tanjuri, ako su puni, puni su stranog mesa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Do kraja svibnja uništeno je više od 100 tona uginule stoke, a to zasigurno nisu konačni podaci o broju stradalih životinja u poplavama koje su zadesile našu zemlju. No, jedno je sigurno, stočarstvo, koje ni prije ove prirodne katastrofe nije bilo na sigurnim nogama, dobilo je još jedan udarac.

Prvi udarac svakako je loša ekonomska slika zemlje i silazni trendovi kojem ni stočarstvo ne može odoljeti. Iako se desetljećima i stoljećima unazad stanovništvo ovih krajeva bavilo stočarstvom, danas je ono zanimanje od kojeg, zbog neisplativosti, većina bježi, a oni koji se njim bave uglavnom imaju probleme.

Proizvodnja na izdisaju

Stočarska proizvodnja u BiH je na izdisaju, sve brojke govore kako se u našu zemlju sve više uvozi žive stoke i mesnih prerađevina, a da je izvoz iz godine u godinu sve manji. Najcrnje prognoze, iako realne, govori kako će stočarstvo u BiH, nekada jedan od zaštitnih znakova zemlje, doživjeti potpuni slom.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prošle je godine ukupan broj goveda povećan za 0,4 posto, ovaca za 1,6 posto, peradi za 27,5 posto i koza za 6,2 posto u odnosu na isto razdoblje 2012 godine. U istom razdoblju ukupan broj svinja je smanjen za 1,7 posto.

S druge strane, indeks promjene broja stoke i peradi za 2011. godinu ukazuje na smanjenje broja stoke i peradi te godine, pa se rast iz prošle godine može smatrati tek blagim oporavkom, kojeg su posljednja događanja potpuno izbrisala.

Ukupan broj goveda te godine je smanjen za 1,5 posto, krava i steonih junica za 3,4 posto, ovaca za 2,4 posto, svinja za 2,2 posto i peradi a 14,2 posto. Pozitivan trend je evidentan u povećanju ukupnog broja koza za 1,6 posto.

Država bez strategije

Prošle je godine broj zaklanih goveda smanjen za 23,85 posto, ovaca za 27,76 posto, svinja za 34,64 posto i peradi za 25,01 posto u odnosu na isto razdoblje 2012. godine.

Stručnjaci kažu kako je da je osnovni problem stočarstva u BiH usitnjenost posjeda i svaštarska proizvodnja te nemogućnost brzog razvoja. S druge pak strane, kako to po nepisanom pravilu biva, ni politika ne olakšava toj grani ekonomije. Naprotiv.

Naime, u izvješću Delegacije Europske unije o napretku BiH za 2013. godinu navodi se kako državna strategija ruralnog razvoja još nije usvojena.

''Čeka se na provođenje Strateškog plana BiH za harmonizaciju poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja. I dalje je potrebno izvršiti usklađivanje Strategije i Akcijskog plana ruralnog razvoja RS i Plana harmonizacije poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja FBiH s državnim okvirom'', navodi se u izvješću i naglašava kako Federacije BiH još uvijek nema strategije za poljoprivredu i ruralni razvoj.

Naravno, sav ovaj nesklad, prepreka je za dobivanje novca pretpristupne pomoći za ruralni razvoj (IPARD), a u izvješću se ističe kako entitetski proračuni za poljoprivredu i ruralni razvoj, a samim time i stočarstvo, nisu dovoljni.
Primjerice, s jedne strane Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva navodi kako je prošle godine izdvojilo najviše sredstava za poticaje u stočarstvu, odnosno za animalnu proizvodnju i to 44.994.364,98 KM, ali se s druge strane neprestano čuju optužbe na račun ministarstva o nelegalnim, netransparentnim i namještenim poticajima, tako da ova proizvodnja završava na sudu.

Mlijeko dobilo zeleno svjetlo

I Europska unija ima zamjerki na poticaje te navodi kako su subvencije za poljoprivrednike uglavnom zasnovane na proizvodima, a usklađenost s acquis-em je i dalje slaba.

''Odsustvo efikasne administracije i djelotvornih kreditnih šema za poljoprivredu ugrožavaju napore na povećanju produktivnosti i konkurentnosti'', navela je Europska unija u izvještaju o BiH.

Unatoč brojnim problemima i mliječnim ratovima u regiji, kao privremeno rješenje, potpisan je politički sporazum između Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS i Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH o uspostavljanju komandnog lanca koji ispunjava zahtjeve EU u pogledu izvoza mlijeka i mliječnih proizvoda iz BiH u EU, što je ključni zahtjev EU vezan za uvoz.

Tako je mlijeko dobilo zeleno svjetlo za izvoz u EU, ali stočari od toga još uvijek nemaju prevelike koristi. Iako su ubrzane provjere i registracije farmi mlijeka kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima EU i usvojeni podzakonski akti kako bi se državnom Uredu za veterinarstvo omogućilo da vrši provjere i daje odobrenja postrojenjima za izvoz u EU, provedba još nije počela.

Europska unija upozorava kako je potrebno poboljšati postojeći pravni okvir za zdravlje životinja te na nedostatke u postojećem sustavu za označavanje životinja i kontrolu njihovog kretanja što onemogućava pravilno planiranje i provedbu mjera za zaštitu zdravlja životinja.

Brojke o uvozu u velikom plusu

S druge strane, brojke o uvozu u velikom su plusu. Sami stočari neprestano upozoravaju na uvoz mesa u BiH, a novinske stupce pune vijesti o uvozu duboko zamrznutog mesa i velikim mućkama prilikom uvoza. Tako su s granica BiH stizale vijesti o uvozu visokokvalitetnog mesa pod etiketom životinjskog otpada, a nedavno je jedna pošiljka duboko smrznute piletine iz Poljske digla prašinu zbog otkrivene salmonele. Opet, po neslavnom običaju, stvari se zataškaju, mediji proglase neznalicama, a slučaj prenapuhanim.

No, umjesto razvoja stočarstva, a samim time i proizvodnje hrane za svoje stanovništvo, BiH će se morati, zbog činjenice da su poplave uništile i unazadile tu granu poljoprivrede, u ovom razdoblju još više okrenuti uvozu.

Stručnjaci s Veterinarskog fakulteta u Sarajevu upozorili su da je BiH i ranije na uvoz mesa svake godine trošila milijune maraka, ali da će zbog poplava koje su uništile veliki broj farmi u BiH sada trebati i pojačati taj uvoz.

Uzgajivači opet muku muče s uvoznim lobijima i uzalud upozoravaju na povećan uvoz svježeg i zaleđenog mesa kao i gotovih proizvoda, što sa sobom vuče velike posljedice po domaću proizvodnju. Problem je i u iznimno visokoj cijeni stočne hrane, pa kad se sve zbroji, domaća proizvodnja, umjesto da je jeftinija, proizvođače i krajnje korisnike košta više.

Ekonomski stručnjaci tvrde kako je osnovni problem nerazmjer između cijena koje imamo na domaćem tržištu i uvoznih cijena mesa.

Budućnost stočara vrlo upitna

Tako je Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, nedavno banjalučkim medijima izjavio da subvencije iz zemalja u okruženju za tu proizvodnju čine tu robu jeftinijom nego što je domaća proizvodnja. Dodao je kako je u BiH poticaj na vrlo niskoj razini, jer entiteti nemaju dovoljno novca u proračunima.

"Podatak da se smanjuje broj zaklane stoke je dokaz više koliko je ta proizvodnja ugrožena, jer ako pored svega što imamo u BiH shvatimo da se mesoprerađivači primarno bave kupovinom starih zaliha mesa i uvoza nekvalitetne robe, koja je uz to još i subvencionirana, onda je budućnost našeg stočara vrlo upitna", smatra Pavlović.

Prema nekim procjenama u BiH postoji oko 20 poznatih prerađivača mesa, koji proizvode od pet do 30 tona proizvoda dnevno. Također, procijenjeno je da ukupna godišnja proizvodnja mesnih prerađevina iznosi 18.000 tona.

Prema službenim statističkim podacima industrijska proizvodnja mesa u 2010. godini iznosila je 18.985 tona, od čega je 15.966,7 tona prodano u vrijednosti od 90.657 tisuća KM. No, kada to usporedimo s činjenicom da je 2012. godine uvoz mesa u BiH bio gotovo osam puta veći od izvoza, da su iz BiH izvezene 4.852 tone mesa, uglavnom meso peradi, a uvezena 38.691 tona mesa jasno je na kakvim nogama stoji stočarstvo.

Te godine uvezeno je mesa u vrijednosti 143 milijuna KM, a izvezeno svega 18 milijuna KM, a da sve manje jedemo meso domaćih stočara govori i podatak da je samo u prvoj polovini prošle godine uvezeno više od 80 milijuna KM mesa. Izvezlo se deset puta manje.

I dok jedna ministarstva, bez jasne vizije, govore o poticajima za proizvodnju i razvoj stočarstva, a druga kako novca jedva ima za silni državni aparat, stočari gledaju kako njihovo zanimanje postaje preskupo, a građani na tanjurima strano, sumnjivo meso. A i to sve rjeđe.