Zašto prijaviti?
Seksualno uznemiravanje u BiH: Mizerne kazne, osuda društva i 'upiranje prstom'
Tekst članka se nastavlja ispod banera
"Društveno politički ambijent je takav da se seksualno uznemiravanje kao oblik nasilja nad ženama najlakše tolerira, u najvećem broju slučajeva ostaje neprijavljeno i nema mehanizam sankcioniranja. Često se tretira kao trivijalan problem koji se s lakoćom može izbjeći i zaustaviti, što najčešće nije točno", kazala je za Bljesak.info projekt kordinatorica Gorica Ivić ispred Fondacije Udružene žene Banja Luka.
Seksualno uznemiravanje u BiH još uvijek je tabu tema usprkos činjenici kako u javnost istupa sve više žrtvi zlostavljanja. Sudeći prema mizernim kaznama, osudama društva te 'upiranjem prsta' u zlostavljanu osobu, brojka prijavljenih slučajeva ne iznenađujuće je niska.
Zlostavljanje ostaje ne prijavljeno, a zlostavljač na slobodi te se tako nastavlja začarani krug srama i tišine.
"Ova djela vrlo često prouzrokuju preispitivanje sudjelovanja žrtve u samom djelu, što nije slučaj s krivičnim djelima druge vrste. Posmatra se način na koji je žrtva bila obučena, kako se ponašala i je li se dovoljno dobro branila, što za posljedicu ima njeno osuđivanje. Pojavom društvenih mreža prilike za javnu osudu su još veće, pa često na portalima ispod vijesti o seksualnom uznemiravanju možemo pronaći brojne komentare koji pravdaju počinitelja i krive žrtvu za to djelo", istaknula je Ivić.
Ona navodi kako je građani prvo trebaju postati svjesni i priznati da se seksualno zlostavljanje događa i kod nas, a ne samo negdje "tamo" ili nekom drugom.
Sustav iznevjerio žrtve
Prije nekoliko mjeseci Hercegovinu je potresao slučaj zlostavljanja djeteta za koji je optuženi dobio 11 mjeseci uvjetne kazne. Tako je zlostavljač najnormalnije nastavio sa svojim životom bez ikakvih posljedica, dok o posljedicama koje je zlostavljanje ostavilo na žrtvu nitko ne govori.
"Sud kao najviši organ vlasti je taj koji određuje visinu kazne, na osnovu zakona i svojih pravilnika, odnosno postoje objektivne i unaprijed određene metode i pravila. Međutim nikakva kazna, bez obzira na visinu, nije proporcionalna patnji žrtve. Svakoj žrtvi je takva neusporediva s osjećajem psihološke patnje i narušenog integriteta. Ono što je demotivirajuće u ovakvim procesima je dužina i trajanje takvih postupaka gdje žrtve često odustanu od prijave jer kroz sudski proces često opetovano proživljavaju traumu, a na kraju ne dobiju očekivano zadovoljstvo donesenom presudom", kazali su za Bljesak.info psihologinja i geštalt psihoterapeutkinja Centra za psihološku podršku "Sensus" iz Mostara Amra Trebović.
Pročitajte još
Kako navode naše sugovornice, minimalne kazne šalju potpuno pogrešnu poruku žrtvama kako je prijavljivanje uzaludno te nije vrijedno riskiranja osude javnosti.
"Mizerne kazne šalju poruku da su krivična djela seksualnog nasilja 'bagatelna djela' manje društvene opasnosti koja ne ostavljaju značajniju štetu na osobe koje se pojavljuju kao oštećena strana u postupku. Pored toga šalju poruku žrtvama da se djela ne trebaju prijavljivati jer nakon sudskog epiloga nema adekvatne sankcije za počinitelja, osude javnosti i nadoknade štete žrtvi", naglasila je za Bljesak.info Ivić.
Kako ističe, brojni mitovi i stereotipi doprinose okrivljavanju žrtve, pravdanju počinitelja i umanjivanju ozbiljnosti nasilja.
Također, uvjetne kazne za zlostavljače omogućavaju ponovno susretanje sa žrtvom, koja najčešće živi, radi ili se školuje u blizini zlostavljača te su susreti neizbježni.
"Svakodnevni susreti s objektom traumatskog iskustva u životu žrtve na svakodnevnom planu uzrokuju stres, napetost i narušavaju životnu ravnotežu te se osoba konstantno retraumatizira i podsjeća na traumatsko iskustvo. Ako seksualno zlostavljanje nije rasvijetljeno i/ili nema odgovarajuće podrške, ovi simptomi postaju snažniji te mogu dovesti do ozbiljnih psihičkih poteškoća i poremećaja", naglasila je psihologinja Trebović.
Zašto prijaviti?
Usprkos niskim kaznama, naše sugovornice složno savjetuju obvezno prijavljivanje zlostavljanja i zlostavljača.
Prijavljivanje je, kako navode, jedini način borbe protiv svih oblika zlostavljanja koje je sveprisutno, kako fizičko tako i psihičko.
"Svako nasilje – bilo koje vrste treba prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne, temeljem važećih zakonskih propisa da zaštite žrtve nasilja, a to su prije svega – Centar za socijalni rad, Ministarstvo unutarnjih poslova i nadležna Tužiteljstva", poručila je za Bljesak.info odvjetnica Nada Dalipagić.
Ona je pojasnila kako "temeljem Zakona o kaznenom postupku FBiH svaki građanin ima pravo prijaviti izvršenje kaznenog djela, a ista se prijava podnosi Tužitelju, pismeno ili usmeno. Tužitelj će narediti provođenje istrage ako postoji osnovana sumnja da je izvršeno kazneno djelo. Kad u tijeku istrage utvrdi da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio predmetno kazneno djelo, pripremit će i uputiti optužnicu Sudu – sucu za prethodno saslušanje".
Kome se obratiti?
Žrtve seksualnog uznemiravanja i nasilja se mogu obratiti policiji na broj 122, ili odlaskom u policijsku stanicu izvršiti prijavu.
Za prijavu se mogu obratiti i na SOS telefone koje vode nevladine organizacije, a to je broj 1264 za Republiku Srpsku i broj 1265 za Federaciju BiH.
Nevladine organizacije pružaju i psihološku i pravnu podršku, a u BiH postoji osam sigurnih kuća koje zbrinjavaju žene i djecu žrtve različitih oblika rodno zasnovanog nasilja u koje spada seksualno nasilje i uznemiravanje.
