Još jedan primjer da je u BiH smrt brža od pravde

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Da je u Bosni i Hercegovini smrt brža od pravde potvrđuje i slučaj pokojnog S.B. koji se 8. lipnja 2015. godine obratio Ombudsmenima za ljudska prava BiH zbog nemogućnosti da naplati potraživanje utvrđeno rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Bihaću od 4. rujna 2012. godine, a na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda u Bihaću od 26. siječnja 2009. godine.

U priopćenju Ombudsmena za ljudska prava BiH se navodi da je „rješenjem obavezana JU 'Mašinsko-saobraćajna mješovita srednja škola' Bihać da podnositelju žalbe isplati 10.451,88 KM na ime otpremnine radi odlaska u penziju“. Dodaje se da je navedeno rješenje dostavljeno Ministarstvu financija Unsko-sanske žzpanije gdje je zavedeno u evidenciju redosljeda po kojem je podnosilac žalbe bio na 8.044 mjestu na redu za isplatu.

‘’Kada se obratio Ombudsmenima, podnositelj žalbe je imao 75 godina, s dva doživljena moždana udara, slabije pokretljivosti, živio je sam i bolestan s mirovinom od 400 KM koju je trošio na lijekove i režije’’, navedeno je u priopćenju.

Ističe se da je brojne dopise podnositelj žalbe upućivao Skupštini, Vladi, Ministarstvu financija i Ministarstvu obrazovanja Unsko-sanske županije u „kojima je od nadležnih organa tražio malo razumijevanja, ljudskosti i poštovanje slova zakona, odnosno donesenih presuda i rješenja o izvršenju“.

‘’Odgovori nadležnih organa su se svodili na “izražavanje razumijevanja sa situacijom podnositelja žalbe“, navođenje članova zakona po kojima se mora poštovati redosljed isplata onim redom kojim se steklo pravo - stoji u priopćenju.

Ombudsmeni BiH su 30. rujna 2015. godine izdali Preporuku Skupštini i Ministarstvu financija Unsko-sanske županije u kojoj je zatraženo da se odmah po prijemu Preporuke poduzmu sve mjere kako bi se izvršilo navedeno rješenje o izvršenju.

‘’Na Preporuku je dostavljen odgovor identičan odgovorima koji su upućeni podnositelju žalbe. Prije svega, otpremninu koja je podnositelju žalbe pripadala po zakonu morao je tražiti putem suda. Kada je uspio i dobio pravosnažnu presudu 2009. morao je pokrenuti i postupak izvršenja, jer dobrovoljno nisu isplaćena navedena sredstva. Ni nakon rješenja o izvršenju nije uspio naplatiti svoje potraživanje’’, ističe se u priopćenju.

Ombudsmeni navode da od donošenja rješenja o izvršenju 2012. godine do 2016. godine „nadležni organi nisu učinili niti jedan korak kako bi se podnositelj žalbe pomjerio s dodijeljenog mjesta za isplatu ili učinili i najmanji napor kako bi se na bilo koji način isplatila pošteno zarađena sredstva“.

‘’Tijekom postupka istrage, podnositelj žalbe je preminuo. Ovakvo postupanje, odnosno nepostupanje nadležnih organa Ombudsmeni BiH osuđuju i ističu da su spomenuti organi bili dužni da predvide potrebna financijska sredstva za izvršavanje svojih obaveza. Nikakva opravdanja ne dolaze u obzir jer što se i pokazalo u konkretnom predmetu, ostvarivanje prava na imovinu, odnosno isplata otpremnine zarađene za života, nakon deset godina (koliko je podnositelj žalbe vodio sudske sporove) gubi svaki smisao i poentu. A samim tim i povjerenje građana u sistem i državu’’, navodi se u priopćenju Ombudsmena BiH.