Korupcija all over čaršija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nisam, naravno, imao nikakvih iluzija o zemlji u kojoj živim, o čemu na najbolji način svjedoče moji tekstovi, ali da je taj svijet toliko uništen i devastiran, to me je naprosto iznenadilo. To sam saznao tek nedavno, kako to obično biva, na vlastitoj koži, kad je moja kćer doživjela lakšu prometnu nesreću, i kad sam s njom otišao u policijsku postaju Gornji Vakuf-Uskoplje, gdje je pravljen zapisnik. Kao da ste odjednom bačeni u neku od epizode Zone sumraka, pa se pitate što se događa. Nikada u životu nisam imao prometnu nesreću, niti ja niti bilo tko iz moje obitelji, tako da mi je ovo prvi put da sam u nečemu sličnom sudjelovao.

Opisat ću, najprije, ukratko što se dogodilo. Moja kćer se, navečer, vozila svojom stranom kolovoza, udaljena 0,6 metara kotačima od trotoara, kada je iznenada u njenu traku, oduzimajući joj prednost, vozeći se unatrag, ušao vozač skupocjenog BMW-a 750-X, iako je morao vidjeti svjetla nadolazećeg automobila, što izaziva čak i neke druge sumnje, ali to ću ostaviti po strani. Zbog pravovremene reakcije moje kćerke, kontakt je bio minimalan, jer je moja kćerka pravovremeno reagirala, o čemu svjedoče oštećenja na našem automobilu (ogreban lak na jednom dijelu prednjeg branika). Nije bilo nikakvog udara niti deformacija na njemu. Šteta na oba automobila nije premašila 50 eura, međutim, vozač BMW-a švicarskih registracijskih oznaka, stanoviti Ante Mikulić, švicarski državljanin rođen u Travniku, nije želio napraviti "europski izvještaj", osim u slučaju da moja kćer preuzme na sebe krivicu.

Nakon kćerkina poziva, stigao sam na mjesto događaja i prisustvovao uviđaju koji je vodio policajac Mesud Ljubunčić. Odmah sam vidio da se nešto čudno događa, da je vozač BMW-a u dosluhu s policajcem Ljubunčićem. Nisam, kao što sam rekao, imao ranije sličnih iskustava, tako da sam to pripisivao svome neiskustvu u sličnim situacijama.

Prava režija kreće u policijskoj postaji, gdje se policajcu Ljubunčiću pridružio Zrinko Bandić. Prilikom uzimanja alko-testa, vozač BMW je bio prisutan kad je moja kćer "puhala", što je uobičajena procedura, međutim, kad je testiran vozač BMW-a, policajci Mesud Ljubunčić i Zrinko Bandić su sve prisutne izbacili iz prostorije, uključujući i moju kćer, i ostali sami s vozačem BMW-a dok je ovaj davao alko-test. Test vozača BMW-a pokazao je 0 promila, iako je vozač djelovao poprilično pijano. A tu večer, o čemu ću malo kasnije, najvjerojatnije je izazvao dvije prometne nesreće u roku od 15 minuta, na razmaku od 50-ak metara. I to s nula promila?

Isto se dogodilo i prilikom davanja izjava, gdje sam bio prisutan skupa s policajcima, kćerkom i vozačem BMW-a. Nakon što je moja kćer dala izjavu, nama su rekli da napustimo prostoriju, a policajci su ostali sami s vozačem BMW-a prilikom davanja izjave, i to iza zatvorenih vrata. Tu su, vjerojatno zajedno, napravili zapisnik i skicu nesreće.

Jesu li u policijskom postupku obje strane ravnopravne? Očito nisu. Očito je malo "ravnopravnija" ona strana koja korumpira policajce, što je rak-rana našeg društva. Očiti cilj policajaca bio je okriviti moju kćer za nesreću s namjerom da se prevari strani osiguravatelj, švicarski "People SA Helvetia", s kojima ću stupiti u kontakt i objasniti im o čemu je ovdje riječ.

No vrhunac beščašća korumpiranih policajaca pokazao se u Prekršajnoj prijavi koju je dobila moja kćer, a koju je potpisao komandir Senad Latić, dok je vozač BMW-a "čist kao suza". Protiv njega nije poslana nikakva prijava. U toj prijavi je navedeno da je moja kćer "učestvovala u saobraćajnoj nezgodi, gdje nije prilagodila vožnju uslovima i stanju puta..." Postavlja se pitanje na osnovu čega su policajci post festum ustanovili da moja kćer "nije prilagodila vožnju uslovima i stanju puta". Nema izvještaja o brzini, nema mjerenja tragova kočenja? Na osnovu čega? Jedina njena krivica se sastoji u tome što je propisno upravljala vozilom u svojoj traci.

Pitao sam se zbog čega ovo policajci rade, nisu mi bili jasni niti njihovi niti motivi vozača BMW-a. Tako da sam odlučio temeljito istražiti sve okolnosti, klasično novinarski. I vrlo brzo su se sve stvari posložile. Najprije sam se raspitao o "liku i djelu" policajca Mesuda Ljubunčića. Tako sam saznao da o njegovoj korumpiranosti već godinama bruji cijeli grad, što su, čini mi se, svi u gradu znali osim mene. Saznao sam i imena nekih ljudi kojima je Ljubunčić lažirao alko-test. Saznao sam, također, da je pijan, po birtijama, vitlao službenim pištoljem, o fizičkom sukobu s kolegom policajcem, Hrvatom, kojega je prije toga vrijeđao na nacionalnoj osnovi... Ima toga još.

Ono što je u svemu ovome najgore, o "profilu" ovog policajca znaju sve njegovi šefovi, što su mi potvrdili anonimno neki ljudi iz MUP-a, kojima je puna kapa sličnih "kolega". Rekli su mi, također, da o "tehnologiji" njegova uzimanja alko-testova - gdje se vidno pijane osobe ostavljaju posljednje, a koje onda dobiju "ponudu koja se ne odbija - znaju svi, da ne postoji osoba u postaji koja može reći "kako nije znala". Međutim, Ljubunčić je nedodirljiv, jer se radi o "štićeniku" komandira postaje Senada Latića, čovjeka sa zvučnom titulom "višeg inspektora", a radi se o tipičnom primjerku one stranačke nedonoščadi koja je okupirala sve institucije i prilagodila ih vlastitoj mjeri, tjerajući i staro i mlado iz ove zemlje. 

Međutim, istražujući cijeli slučaj, prije dva dana sam saznao informaciju koja cijelu stvar razjašnjava, barem iz moje perspektive. Naime, petnaest minuta prije nego što se dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovala moja kćer, dogodila se jedna druga, s velikom materijalnom štetom, i to pedesetak metara niže. Odlučio sam saznati što se tu događalo. Obje nesreće "istraživali" su spomenuti policajci: Mesud Ljubunčić i Zrinko Bandić.

Po tvrdnjama neposrednih svjedoka te nesreće s kojima sam razgovarao, nesreću je izazvao "crni BMW model 750-X švicarskih registracijskih oznaka" koji se udaljio s mjesta nesreće. Svjedoci nisu zapamtili registracijske oznake. Ali se čini malo vjerojatnim da je neki drugi crni BMW švicarskih registracijskih oznaka sudjelovao u tako kratkom vremenskom periodu, od nekih 15-ak minuta, u dvije nesreće na razmaku od pedesetak metara. U policijskom izvješću prve nesreće tog BMW-a nema, misteriozno je nestao.

Vozač crnog BMW-a parkirao je, čini se, svoje vozilo pedesetak metara dalje i čekao rasplet situacije. Nakon što je vozač BMW-a ušao sa svojim automobilom u putanju vozila moje kćeri, kreće policijska režija, što sam već ranije opisao. Kontakt je bio minimalan. Međutim, vozač BMW-a je naveo kako mu je izbijena kutna zaštitna lajsna sa stražnjeg branika, za što treba neusporedivo jači udar. Upravo je tim dijelom, rekli su mi svjedoci prve nesreće, BMW zakačio terensko vozilo izazvavši lančani sudar.

Kutna lajsna nije bila na mjestu kontakta automobila moje kćeri i crnog BMW-a, niti postoji ijedna fotografija s mjesta gdje je došlo do kontakta, jer tu naprosto nije bilo nikakvih tragova. Međutim, policajac Ljubunčić, u mom prisustvu, prilikom fotografiranja mjesta nesreće, kaže vozaču BMW-a, pokazujući mu prstom:

"Stavi onde!"

Vozač ode do svog automobila, otvori prednja vrata i izvuče kutnu lajsnu, stavi je na mjesto gdje mu je policajac pokazao, da bi je potom policajac fotografirao. To mjesto se nalazi oko dva metra od mjesta kontakta dva automobila. Ispada da je moja kćer oštetila BMW s dva metra udaljenosti. (Da govorim istinu, treba pokazati ta fotografija, koju ja još nisam vidio, a koja, navodno, u vrijeme kad sam ja preuzeo zapisnik nije bila izrađena. Osim ako misteriozno u međuvremenu ne bi nestala? A sudeći po opsegu korupcije u toj postaji, ništa me u tom smislu ne bi iznenadilo.)

Ključna osoba u ovom koruptivnom mehanizmu je, po mojemu mišljenju, uvaženi gospodin viši inspektor Senad Latić, koji je podnio prijavu protiv moje kćeri djelomično bez ikakvih dokaza, pa i bez fotografija mjesta nesreće, jer je prijava uslijedila nekoliko dana ranije, u vrijeme kad su meni rekli da fotografije još uvijek nisu izrađene.

Nekoliko sam puta pokušavao stupiti u kontakt s komandirom Latićem u vezi ovih nepravilnosti, ne da bilo što prejudiciram, već sam ga htio, za potrebe ovog članka, samo upitati zna li on što mu rade podređeni. Kako to da policija sa svom svojom infrastrukturom godinama nije saznala toliko inkriminirajućih podataka, a koje sam ja sakupio samo u nekoliko dana. Njegovo neprihvaćanje razgovora, meni je ujedno bio i odgovor.

Ipak, od svih pobrojanih, čovjek, intuitivno, najdublji prijezir osjeća prema ljudima poput vozača BMW-a Ante Mikulića i prema Zrinku Bandiću, "H-komponenti" ove korupcijske hobotnice. Zbog čega? Nacionalnost s tim nema nikakve veze, da budem jasan, jer je ona u tim koruptivnim mehanizmima sporedna, već zbog toga jer je svaki bandić svjesno pristao biti sitni kotačić u jednom koruptivnom mehanizmu, i to za malu lovu, pretpostavljam, ono što se kolokvijalno naziva kokošarenjem, jer ne vjerujem da se "plijen" dijeli "bratski", na tri jednaka dijela. I zbog toga što svi koruptivni mehanizmi uglavnom počivaju na tom glorificiranom "malom čovjeku", i s jedne i s druge strane. Isto tako, ne mogu shvatiti svoje sugrađane koji godinama "šute" na ove primjere korupcije, jer su još uvijek, pretpostavljam, "normalni" u ovoj zemlji većina. Ili se varam? Ili sam optimista bez pokrića?

Mislio sam, u početku, podići privatnu tužbu protiv korumpirane trojke, ali se u zadnje vrijeme dvoumim, jer sam se na neki način uvjerio da ova zemlja ne pripada normalnim ljudima, da ona nije niti hrvatska niti srpska niti bošnjačka, već da jedan kroz jedan pripada isključivo tom primitivnom korumpiranom polusvijetu, svim tim latićima, mesudima, zrinkama... A, uz to, zbog vlastitog mira, ne želim se pod stare dane pretvoriti u ogorčenog Don Quijotea koji se bori protiv koruptivnih vjetrenjača, već treba "dostojanstveno" prihvatiti poraz, biti svjestan činjenice da je sve "normalno" u ovoj zemlji odavno već poraženo.

Jedino što ću napraviti je to što ću o svemu ovome obavijestiti švicarskog osiguravatelja vozača BMW-a, i što sam, odmah, prijavio cijeli slučaj Unutarnjoj kontroli MUP-a Srednjobosanske županije. Međutim, ne očekujem puno od toga, ne zbog ljudi iz Unutarnje kontrole, čiji se šef, s kojim sam nekoliko puta razgovarao, pokazao kao iznimno susretljiva osoba, već zbog jedne druge stvari: u filmskom remek-djelu "L.A. Povjerljivo" Curtisa Hansona, koje govori o korupciji u policijskim redovima, cijelo vrijeme se provlači lik misterioznog Rollo Tomassija. Tek, na kraju filma, u onoj briljantnoj završnici, shvatimo o čemu je riječ: Rollo Tomassi je simbol korumpiranog policajca koji se uvijek izvuče.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.