Mostarac koji je vagao ljude danima ležao mrtav u stanu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

“Čudno mi je bilo da ga nema već par dana. Kucala sam na vrata, ali ništa, a vidim da je zaključano. Susjeda i ja smo odlučile pozvati policiju. Kada su otvorili vrata stana od neugodnog mirisa se nije moglo ostati”, ispričala je susjeda Mostarca Zlatka Šehovića (1951) kojeg su policajci u utorak našli mrtvog u prizemnom stanu u kolektivnom smještaju u Sjevernom logoru u Mostaru.

Šehović je, pretpostavlja se, dva dana ležao mrtav u stanu prije no što su u utorak policajci i vatrogasci, na poziv susjeda, ušli tamo. U policiji kažu kako nisu našli tragove da je nad ovim Mostarcem izvršeno nekakvo nasilje te da sve upućuje na to da je on ranije u stanu preminuo prirodnom smrću, piše Dnevn list.

Njegova susjeda kaže da ju i sad uhvati muka kada se sjeti prizora kada su otvorili vrata.

“Ležao je nepomično. Strašno, slika mi njegova izlazi na oči”, ispričala je ona novinarima te naglasila kako je Zlatko imao visok tlak i da je nedavno preživio i moždani udar.

“Bio je dobar susjed, nikada se ni sa kim nije svađao, niti ružno govorio. Bio je u nekom svom svijetu, povučen, prepušten sudbini koja ga je zadesila”, ispričala je ona.

Podsjetimo, ovaj Mostarac je zarađivao za život na neobičan ali dostojanstven način, važući ljude po Mostaru.

Moglo ga se vidjeti kako s vagom sjedi na Korzu, pored Španjolskog trga ili malo niže, na nogostupu pored hotela “Bristol”, te nudi ljudima vaganje za skromnih deset feninga. Svojevremeno je za Dnevni list rekao da je odlučio tako zarađivati za život jer više nije sposoban raditi teške poslove.

“Došao sam na ideju da važem ljude u gradu kako bih osigurao osnovne potrepštine za život. Ne mogu se pohvaliti a niti požaliti. Pokušavam se snaći kako znam i umijem”, govorio je ranije Zlatko za Dnevni list.

Njegova zarada ovisila je o želji građana da se izvažu, ali i o vremenskim uvjetima zbog kojih često nije mogao izići na ulicu.

“Nekada se može dobro zaraditi, ali kad je loše vrijeme, to nije moguće. Tada nema ni ljudi koji bi se htjeli izvagati. U tim danima nemam radi čega niti izlaziti na ulicu”, pričao je Zlatko i govorio kako mu mnogi građani za jedno vaganje često daju i više od zadane cijene, ali da postoje i oni koji nemaju niti toliko.

“Ponekad važem i besplatno. Ima ljudi koji nemaju novca za platiti i takve nikada ne odbijem. Njih važem besplatno”, pričao je i govorio kako je malo potrebno za sreću.

“Živim kao i svatko danas. Nije lako, ali se borim i zaradim. Kada imaš samo onoliko da osiguraš osnovne životne potrebe, a to je da imaš krov nad glavom i što pojesti, pa ti i ne ostane za nikakve luksuze, onda shvatiš kako ti je za sreću potrebno malo”, govorio je ranije Šehović.

U mladosti se Zlatko Šehović bavio nogometom. Završio je Četvrtu osnovnu školu, a potom Učiteljsku gimnaziju. Pričao je kako su ga u školi svi voljeli. Nakon završene srednje škole zaposlio se kao vozač u Autoprevozu gdje je dugo vremena radio. Imao je 15 godina radnog staža, ali nije imao dovoljan broj godina kako bi stekao pravo na mirovinu. Teško je ranjen tijekom rata, 90-postotni je invalid, ali mu je invalidnina prije nekoliko godina ukinuta.

“Nedostaje mi još godina dana do starosne mirovine, a nekako moram preživjeti. Ranjen sam u desnu nogu u ratu, ali su mi tu invalidninu prije četiri godine ukinuli. Od tada se snalazim sam”, rekao je ranije novinarima Zlatko.