Mostarska obitelj i dalje čeka pravdu: Cesta ih odvela u smrt, krivci još nisu kažnjeni

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Gotovo bi se znanstveno moglo dokazati koliko je spora pravda u Hrvatskoj, piše Jutarnji list navodeći primjer obitelj Jurković koja je na pravdu čekala točno 3010 dana. Novine navode kako će čekati vjerojatno još nekoliko stotina dana, koliko će, sasvim sigurno, trebati višem sudu da potvrdi nepravomoćnu sudsku presudu koju je u petak donio Općinski sud u Ogulinu.

Njome se Hrvatskoj elektroprivredi, HEP Proizvodnji i Općini Bosiljevo nalaže odštetna isplata Jurkovićima u iznosu više od 520.000 kuna te namirenje nešto manje od 160.000 kuna sudskih troškova, piše Jutarnji list.

Njihova tragedija dogodila se 10. listopada 2010. godine, a sudski predmet koji je iz nje nastao gotovo je postao zaboravljeni slučaj. Mostarska obitelj kobne je večeri bila na vjenčanju svoje rođakinje u Otoku na Dobri na području općine Bosiljevo. Bili su u svadbenoj povorci. Mercedesom je upravljala kći Dragica, a vozila je majku Slavku (70) te braću Roberta i Rafaela, tada 25-godišnjaka koji je imao Downov sindrom. Bio je 1 sat poslije ponoći, maglovito, cesta vijugava i njoj nepoznata. Ispred nje se stvorila oveća lokva, tako je pomislila neposredno prije nego što su prednji kotači počeli ponirati.

Zapravo je ulazila u akumulaciju od 25,7 milijuna kubika vode, nastalu gradnjom 176 metara duge i 52 metra duboke brane hidroelektrane Lešće, koja je tada bila u završnoj fazi gradnje. Cesta je vodila direktno u jezero, nije postojalo fizičke prepreke koja bi ih spriječila, niti prometnog znaka koji bi ih upozorio da ulaze ravno u smrt. Dragica i Robert uspjeli su isplivati iz Mercedesa koji se potapao, njihova majka i brat, nažalost, nisu.

Utvrđivanje odgovornosti

Uslijedile su godine u kojima se utvrđivala odgovornost, a loptica se prebacivala između HEP-a kao investitora, konzorcija Ingra - Končar - Konstruktor kao izvođača radova te lokalne uprave - Općine Barilović. Agoniju je prekinula odluka ogulinskog suda. Trima subjektima nalaže se da odštetu isplate žrtvama nesreća, Dragici i Robertu, ali i njihovu bratu Albertu, koji sporne noći nije bio s njima, ali je pretrpio gubitak majke i brata. Albertu solidarno moraju isplatiti 218.000 kuna, kao i kamate za posljednjih pet godina, Robertu pripada odšteta od 75.000 kuna, a Dragici 228.500 kuna.

Svoju tužbu oni su temeljili na nekoliko činjenica. HEP je punjenjem akumulacijskog jezera potopio lokalne prometnice za potrebe probnog rada, prije ishođenja uporabne dozvole za rad sustava. U naravi je sporni dio bio na gradilištu, a nerazvrstane ceste nakon potapanja nisu bile označene, za što smatraju odgovornom Općinu Bosiljevo koju je tada vodio Josip Korenić (HDZ), jer održavanje javnih površina, odnosno nerazvrstanih cesta, dio je njihove komunalne djelatnosti.

Među njima su vladali idilični odnosi puni poštovanja, pa su zato i zatražili odštetu zbog smrti bliskih osoba, ali i drugih materijalnih gubitaka, poput troška popravka vozila, izrade grobnice i spomenika te troškova pogreba.

Hrvatska elektroprivreda te argumente nije priznala, tvrdeći da ne postoji njihova obveza u sanaciji nastale štete jer tvrdi da lokacija nije imala status gradilišta, kao i da su sa svojim poduzećem, HEP Proizvodnjom, postupili po propisima. Navode i da su pravodobno svim nadležnim tijelima i lokalnim jedinicama dostavili informaciju o punjenju akumulacije HE Lešće, kako bi i oni poduzeli sve što je potrebno. Smatraju da je zatvaranje lokalne prometnice bilo u nadležnosti lokalne uprave pa tako kažu da je Općina Bosiljevo nakon tragedije zatvorila i znakovima označila potopljene ceste.

Općina Bosiljevo navodi da su stradalnici u vrijeme nesreće bili pod utjecajem alkohola (Slavka 0,73 promila, Rafaelo 0,19 promila, vozačica Dragica nije bila pod utjecajem alkohola op. a.), što je utjecalo na njihove psihofizičke okolnosti pri spašavanju, pa su, smatraju, i sami pridonijeli tragediji. Osim toga, smatraju da je HE Lešće tada još bilo gradilište, pa su do pravomoćnosti uporabne dozvole bili dužni zatvoriti promet i osigurati cestu.

U složenom dokaznom postupku koji je uslijedio svjedočili su i akteri tragedije. Robert je iznio da otac i majka nisu imali nikakve prihode te se on brinuo o njima, kao i o bratu Rafaelu koji je živio s njima. Rekao je da su se kobne noći kretali u svadbenoj koloni vozila koja se razvukla, oni su se izgubili i na raskrižju krenuli u pogrešnom smjeru. Vozačica Dragica ponovila je da je bila noć i vrlo gusta magla, a na cesti nikakvih oznaka pa je uletjela ravno u jezero.

Tomislav Tomić koji je na sudu predstavljao HEP Proizvodnju kazao je da ja akumulacijsko jezero bilo napunjeno najmanje tri mjeseca prije događaja, a da je prije toga bio napravljen tehnički pregled kojim je konstatirano da su izvedeni svi potrebni radovi, kasnije je izdana i uporabna dozvola radi izvođenja drugih radova koji nisu bili ni u kakvoj vezi s punjenjem akumulacijskog jezera. Tijekom tehničkog pregleda nije utvrđena nijedna nepravilnost.

Tijekom gradnje hidroelektrane gradile su se i prilazne i zamjenske ceste kao nova prometna rješenja koja bi povezala prekinute prometnice od Otoka na Dobri do Trošmarije. HEP je na konto toga Općini Bosiljevo isplatio 1,3 milijuna kuna.

Božica Martinko, sudski vještak za zaštitu na radu, utvrdila je da je HEP sva ovlaštenja prenio na svoje poduzeće HEP Proizvodnju, koje je bilo nositelj radova i voditelj projekta, pa je moralo provoditi zaštitne mjere. Ona smatra da Općina nije imala nikakvih obveza u smislu osiguranja sigurnosti i zaštite na gradilištu HE Lešće. Potvrđuje da postoji pisani trag, odnosno obavijest prema jedinicama lokalne uprave o punjenju jezera, ali smatra da je ipak trebalo poduzeti fizičke radnje da se osigura svako potencijalno mjesto opasnosti. Kaže da se prostor može smatrati građevinom jer je tehnološki povezan s HE Lešće, odnosno čini tehnološko postrojenje koje je cjelina.

Vještak za cestovni promet Zlatko Toth utvrdio je da je od odvojka za kretanje prema jezeru kolnik zavojit i pred ulazom u jezero u padu od oko 10 posto. Postavljena je i zemljana barijera u obliku nasipa visine jednog metra preko cijelog kolnika, kao i prometni znakovi “slijepa cesta” te “zabrana prometa u oba pravca”, a na poleđini oba znaka je pisalo “10. mjesec 2010. godine”. Bilo je to, dakako, nakon nesreće. Tijekom policijskog očevida policija je pronašla oštećene znakove “opasnost na cesti” koji su bili postavljeni na iverici i u stanju raspadanja, s oljuštenom bojom i odloženi pokraj ceste. Nije vještak pronašao tragova kočenja, a s obzirom na sve uvjete, smatra da se vozilo nije moglo kretati brzinom većom od 25 km/h.

Bez upozorenja

''Za vozača nije bilo nikakvih upozorenja koji bi bili vidljivi noću, nije postojala fizička barijera i vozač nije mogao pretpostaviti i očekivati da cesta vodi u jezero pa ova nesreća nije mogla biti izbjegnuta niti kočenjem'',  zaključio je vještak Toth. Na njegov iskaz nije bilo primjedbi, a on je bio posebno važan za sud jer je njime otklonjen prigovor da je vozačica pridonijela štetnom događaju.

“Potopljena cesta bila je prepreka koju vozačica nije mogla predvidjeti niti je mogla izbjeći nesreću. Nesreća bi se izbjegla da je cesta bila opremljena odgovarajućom prometnom signalizacijom i fizičkom preprekom kako je to učinjeno nakon štetnog događaja”, smatra ogulinski sud.

Sud također navodi kako nema osnove ni prigovor da su utopljenici sami pridonijeli tragediji zato što su bili pod utjecajem alkohola jer je “Slavka Jurković osoba starije životne dobi pa je njezina mogućnost snalaženja u specifičnoj situaciji bila gotovo nemoguća, kao i Rafaela Jurkovića, kojem je utvrđen sindrom Down”. Sud smatra da su za nesreću odgovorna tri tuženika.

Opasne zone

“Iz dokumentacije nepobitno proizlazi da je investitor gradnje akumulacije HE Lešće bio HEP, a nositelj građenja, voditelj projekta i glavni izvođač HEP Proizvodnja, te da je u trenutku štetnog događaja akumulacijsko jezero kao dio složene građevine imalo status gradilišta, a punjenje jezera predstavlja promjenu stanja u prostoru, odnosno građenje sukladno zakonu. Nakon izvršenog tehničkog pregleda nije izdana uporabna dozvola radi utvrđenih nedostataka, 2. tuženik je dobio rok za uklanjanje nedostataka i 2. tuženik kao glavni izvođač radova bio je dužan provoditi mjere zaštite na radu i postupiti prema planu uređenja gradilišta, čiji je sadržaj definiran pravilnikom.

Kako je utvrđeno, nisu poduzete mjere zaštite na radu na gradilištu i to u pogledu sprječavanja pristupa nezaposlenih i neovlaštenih osoba, pa ako nije moguće ograditi cijelo gradilište, nužno je ograditi opasne zone i označiti ih propisanim znakovima sigurnosti, što je bila obaveza HEP-a kao investitora. Bio je dužan prije uspostave gradilišta osigurati ispostavu plana izvođenja radova, a plan izrađuje svaki izvođač, dakle, u ovom slučaju HEP Proizvodnja”, obrazlaže sud u Ogulinu, dodajući da “punjenje akumulacije kojom se potapa cesta predstavlja opasnu djelatnost za koju odgovara osoba koja se njome bavi, odnosno odgovara njezin vlasnik, a cesta je bila kategorizirana kao nerazvrstana i prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu u obavezi je 3. tužene, Općine Bosiljevo, da postavi signalizaciju kojom upozorava na opasnost, što je i učinila nakon štetnog događaja”.

Sud smatra da je “Općina bila upoznata i uključena u sve faze provedbe projekta gradnje HE Lešće te je dala suglasnost glavnom projektu, a obaviještena je i o punjenu HE Lešće pa je stoga bila dužna zabraniti prometovanje nerazvrstanom cestom koja je vodila prema jezeru prometnom signalizacijom ili znakovima opasnosti i kako je to vještak prometne struke ustvrdio, do štetnog događaja ne bi došlo da je kolnik u trenutku štetnog događaja bio označen prometnom signalizacijom ili da je bio zapriječen nasipom, kao što je sve to i učinjeno nakon događaja”.

“Stoga postoji odgovornost i Općine Bosiljevo jer predmetnu nerazvrstanu cestu nije održavala, odnosno poduzela mjere, jer potapanje ceste jezerom ne znači da je cesta izgubila svojstvo ceste jer o tome nije donesena odluka o ukidanju, što je trebao učiniti 3. tuženik. Stoga je on za to u ovom postupku odgovoran zajedno s 1. i 2. tuženima - zaključuje sud.

Obitelj stradalih ishodila je odštetu i u zasebnom postupku protiv Euroherc osiguranja u postupku koji je pravomoćno okončan, iz čega je pak nastao novi postupak u kojem to osiguranje regresno potražuje isplaćena sredstva od HEP-a i Općine Bosiljevo, no taj je postupak još u tijeku.