Postaje li oružje u školama naša svakodnevnica?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Naoružani učenici nisu više vijesti iz dalekih zemalja, nego i iz naše okoline. Trend učenika koji u škole dolaze s različitim oružjem nažalost je i u Bosni i Hercegovini uzeo maha.

Nakon napada u školama koji su se dogodili u susjednim zemljama, a koji su potresli javnost, postavlja se pitanje jesu li škole u BiH sigurne, jer su medije često punili naslovi o incidentima u školama.

Osim pitanja kako oružje dolazi u ruke maloljetnika, postavlja se i vrlo važno pitanje; što roditelji i institucije trebaju uraditi u sprječavanju nastanka ovakvih situacija?

Što rade institucije?

Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti smatra kako je situacija i više nego alarmantna, te je aktiviralo sve svoje raspoložive resurse, uključujući i stručnjake iz drugih sektora.

Sačinjen je „Okvirni plan prevencije i sprječavanja nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine“, koji je početkom kolovoza 2024. usvojila Vlada Federacije BiH.

''Ovaj okvirni plan sadrži čak 48 mjera, čijom se realizacijom mogu postići visoki standardi u oblasti prevencije nasilja u odgojno-obrazovnim institucijama. Ono što je nama posebno važno, jest činjenica da se realizacijom ovih mjera može postići pozitivan pomak u očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja, kako učenika tako i nastavnika'', kaže Nadija Bandić, pomoćnica ministrice za integralno obrazovanje i razvoj.

Ističe, kako je u ovakvim slučajevima važno naglasak stavljati na preventivne aktivnosti.

Uz implementaciju ovoga dokumenta, Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti je uvelo i različite programe koji su primarno posvećeni prevenciji nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama, koje sprovode u suradnji s određenim županijama/kantonima.

Dodala je i kako je od osobite važnosti da stručne službe u odgojno-obrazovnim ustanovama budu osnažene.

''Svjedoci smo da u posljednje vrijeme nasilje u BiH eskalira u svojim njegovim oblicima, stoga idemo u pravcu povećanja broja pedagoga i psihologa u školama, koji mogu učenicima i nastavnicima pružiti potrebnu psihološku podršku''.

Međutim, kada je obrazovanje u pitanju Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti ima koordinirajuću ulogu, dok se konkretne mjere i aktivnosti u školama donose na županijskoj/kantonalnoj razini.

Na nasilje ne odgovarati nasiljem

Prevenciju naglašava i psihoterapeutkinja i pročelnica Studija psihologije na Sveučilištu u Mostaru Ivona Čarapina-Zovko. Ističe, kako su i nasilnici žrtve, te da se ni u kojem slučaju na nasilje ne smije odgovoriti nasiljem.

''Najčešće se die u smjeru kažnjavanja učenika, međutim time se na njegovo nasilje odgovorilo ponovnim nasiljem. Vrlo je važno stručnom osoblju naglasiti, da je to samo jedna od mjera, efektivniji, ali i dugotrajni način rješavanja ovakvih situacija trebalo bi biti ispitivanje korijena problema'', naglašava Čarapina-Zovko.

Primijećeno je, da u najvećem broju ovakvih ili sličnih slučajeva iza napadača stoji neadekvatan oblik ponašanja ili nesređeni odnosi, stoga je psihološka pomoć potrebna i samom počinitelju.

Iako često krivimo društvene mreže ili krivca pronalazimo u nekom drugom segmentu modernog života, problem je puno dublji.

''Mi smo nažalost društvo koje je obilježeno brojnim traumatičnim događajima, koji su ostavili posljedice prvenstveno na primarne skrbnike današnjim mladih ljudi'', kaže psihologinja i dodaje da nikako ne možemo nasilje u školama opravdavati uz ''pa toga je bilo i ranije''.

Iako je izazovno vratiti se u svakodnevicu, učenici moraju ponovno u svoje školske klupe, a nastava se ipak mora nastaviti po planu i programu.

Iz jedne hercegovačke srednje škole, u koju je učenik sredinom studenog donio plinski pištolj, kažu kako da nadležne institucije rade na ovom slučaju, te da ovaj incident nije unio veći nemir.

No, ovakav ishod nije zajamčen!