Ramić Esad i ostali: Mrtvog ga ostavili pred crkvom u Bradini

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na suđenju za zločine na području Konjica, svjedok Tužiteljstva BiH prisjetio se napada na Bradinu i paljenja kuća, kao i odvođenja mještana u zatvor.

Josip Zovko kazao je da je živio u Bradini, koja je bila skoro potpuno naseljena srpskim stanovništvom, dok su okolo bila pretežno bošnjačka sela. Prisjetio se miniranja tunela i barikada.

"Domaće stanovništvo je držalo straže… po selu, po magistrali. Imali su lako oružje – puške – ali nisu bili uniformirani", kazao je Zovko.

Napad Teritorijalne obrane

On je naveo da je početkom svibnja 1992. bio napad iz Repovaca i da je od mještana srpske nacionalnosti čuo da napada Teritorijalna obrana (TO). Novi napad TO-a, kako je kazao, uslijedio je 25. svibnja.

"Sve je došlo mojoj kući. Imao sam preko 30 obitelji, žene i djeca", rekao je Zovko, dodajući kako su mu rekli da su se neki razbježali po šumi.

Svjedok je kazao da su kuće u Bradini gorjele, a neki mještani su odvedeni u Čelebiće. Ispričao je da su u njegovoj štali bili njegovi rođaci i kumovi, koji su se nakon izvjesnog vremena krenuli predati u Repovce, ali su uhvaćeni i odvedeni u Čelebiće.

Napraviti očevid kako bi ispalo "da su to uradili Srbi"

Zovko je govorio i o ubojstvu vojnika iz Repovaca i kako je išao u policiju, gdje mu je načelnik Jasmin Guska govorio da moraju napraviti očevid kako bi ispalo "kao da su to uradili Srbi".

Sutradan, kako je dodao, zapaljene su kuće koje nisu izgorjele u svibnju, a žene i djeca iz njegove kuće su otišli, osim Lenke Kuljanin. Ispričao je kako je vođena u policiju i da je, kada se vratila, vidio da je pretučena, te je čuo kako su govorili da je za ubojstva kriv njen muž Mitar.

"Nos joj je bio razbijen. Tukli su je zbog Miće", kazao je svjedok.

Optuženi

Zovko je rekao da je njegov ujak Pero Mrkajić ubijen u zatvoru. Obranama je pojasnio da je mrtvog ujaka neko dovezao pred crkvu u selu i vidio je da je modar. Na pitanja branitelja Senada Pizovića je li mu poznato da je njegov ujak dva puta vođen u dom zdravlja i da u otpusnom pismu piše da je umro od dijabetesa, svjedok je rekao da to ne zna.

Braniteljici Mirni Avdibegović je potvrdio da su Srbi u Bradini bili naoružani od travnja, i kako je čuo da ih je raspoređivao Rajko Đorđić. Kazao je da je od mještana čuo da su bili odbili prvi napad i vidjeli "neke Hrvate".

Za zločine počinjene u Konjicu optuženi su Esad Ramić, Omer Borić, Šefik Nikšić, Adnan Alikadić, Mitko Pirkić, Redžo Balić, Hamed Lukomirak, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić i Željko Šimunović.

Na teret im je stavljeno da su u periodu od svibnja 1992. do svibnja 1993., u okviru širokog i sistematičnog napada na srpsko civilno stanovništvo na području Konjica, počinili progon – ubojstvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, oni su bili na zapovjednim funkcijama i pripadnici Općinskog stožera TO-a u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda "Akrepi", policije i stražari u logoru "Čelebići".

Suđenje se nastavlja 17. siječnja.