O prostituciji u Mostaru
Suđenje za organizirani kriminal u Mostaru - priznanje krivnje i razdvajanje procesa
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na suđenju Sadi Đugumu i ostalima, sporazumno priznanje krivnje potpisali su Adnan Šljivić, Alen Fale, Ismet Vrce i Armin Pajić protiv kojih je Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske diglo optužnicu.
Optuženi su sklopili sporazum o priznanju krivnje kojim su prihvatili zatvorske kazne u trajanju od: Adnan Šljivić (godinu i šest mjeseci zatvora), Alen Fale (tri godine), Ismet Vrce (godinu), Armin Pajić (uvjetna kazna).
Razdvajanje procesa
Odlučeno je kako će se razdvojiti procesi osumnjičenih koji su priznali krivnju, u odnosu na kazneni postupak Sade Đuguma.
Suđenje je nastavljeno danas na Županijskom sudu u Mostaru, pred Sudskim vijećem kojim predsjedava Danijela Dalipagić-Rizvanović, a u kojem su Elis Sultanić i Merima Ćatić.
Pročitajte još
Optužnicom se Sadi Đugumu, Adnanu Šljiviću i Alenu Fali stavlja na teret da su tijekom 2019. godine, pa do kolovoza 2021. godine, na području HNŽ, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi velike vrijednosti, uz upotrebu sile i ozbiljnih prijetnji, te uz upotrebu oružja, kao grupa za organizirani kriminal koju je organizirao i kojom je rukovodio Sado Đugum, počinili više kaznenih djela. Optuženi Ismet Vrce tereti se da je počinio kazneno djelo 'nedopušteno držanje oružja ili eksplozivnih tvari', dok se optuženi Armin Pajić tereti za pomaganje u izvršenju kaznenog djela 'izazivanja opće opasnosti'.
Na današnjem ročištu govorilo se o točkama koje se tiču izvršenja kaznenih djela 'navođenje na prostituciju' i 'trgovina ljudima'.
Mjesto stanovanja
Dvojica braće, svjedočila su gdje je stanovala S.H. koja je po optužnici bila maloljetna kada je odnosno imala je 14 godina, kada ju je Sado Đugum upoznao, i navodio i poticao na pružanje seksualnih usluga.
Braća Amel i Aldin Toporan, svjedočili su odvojeno, navodeći kako je S.H. kod njih živjela.
Nije dovodila muškarce u kuću, jer joj je to bio uvjet za stanovanje, no redovito je plaćala najamninu.
Obojica su potvrdila kako im je poznato da se S.H. družila s Đugumom, te je govorila kako mu je djevojka. Dolazio je po nju automobilom u blizini kuće, te su braća potvrdila kako su vidjeli Đuguma u autu.
Rekli su kako, po njihovom mišljenju nije imala ograničenu slobodu kretanja.
Danas je svjedočio i E.H., otac S.H. govoreći kako je ona ostala bez majke dok je bila beba, te je s ocem bila do njene četrnaeste – petnaeste godine kada je upoznala Sadu Đuguma u jednom kafiću u gradu u kojem je živjela u kojem je dolazila raditi na kompjuteru.
Kao u filmovima
Jedne noći je kaže nestala, a poznanici su mu rekli kako ju je odveo Đugum kojeg je upoznala u tom kafiću. Nestanak je prijavljivao policiji, koja ima svoje procedure kada je u pitanju nestanak osobe, pokušavao je putem kako kaže hakera locirati njen broj i to je bilo bezuspješno da bi na kraju ponudio novčanu nagradu za informacije o njegovoj kćeri.
Kaže da se javila muška osoba koja mu je otkrila da se S.H. nalazi u Mostaru. Ispričao je kako je s tri muške osobe u jutarnjim satima došao do kuće gdje je tada navodno boravila S.H., te je imao sreće da su tada u toj kući naručili pizzu, pa je ušao na račun dostavljača.
Kaže da je bilo kao u filmovima. ''Moje dijete u štiklicama, gaćice zategnute'', opisujući kako su u toj prostoriji postavljeni crveni paravani, da je tu bio krevet. Kaže da je svoju kćer nekako uzeo, ubacio u auto i s njom krenuo prema kući. Tada je, kaže, bila osmi razred. Konstatirao je da ju je Sado Đugum prodavao, te da je već tada imala stalnu mušteriju.
Nakon određenog vremena, S.H. je po riječima oca opet stekla njegovo povjerenje i prestao ju je 'pratiti', te je bio bez bojatni da će otići, te je opet nakon otprilike godinu ipo pala u ruke Đugumu.
Isključena javnost
E.H. prodaje slike, a S.H. mu je pomagala prodavati ih, te ju je u Kiseljaku ostavio na jednom mjestu da prodaje, kada je po riječima očevidaca crni džip opet došao po nju.
Đugum je oca od S.H., kako kaže, zvao i da se 'dogovore' i da će mu školovati kćer, dati novac i da se ne brine, potvrdivši kako su osobno pričali ''u nekom centru''.
Tijekom svog svjedočenja, E.H. je više puta istaknuo kako policija nije upisivala zabilješke odnosno nije bilježila sve njegove prijave.
E.H. kaže kako je prije ovog svjedočenja dobivao i prijeteće poruke.
Na kraju je svjedočila i S.H., no javnost je bila isključenja s njenog svjedočenja radi zaštite prava na privatnost.
