Čekajući pravdu
Šefkija 29 godina traga za bratovim kostima
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Iako je 29 godina prošlo od zločina u Štrpcima i dalje se traga za još 16 žrtava, a članovi obitelji još uvijek čekaju pravdu i traže posmrtne ostatke svojih najbližih.
Svake godine na obilježavanje ovoga datuma dolazi i Šefkija Husović, čiji je brat Rifat Husović bio dio izdvojene i ubijene grupe putnika iz vlaka.
Za bratovim posmrtnim ostacima još uvijek traga, a u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Šefkija kaže kako mu je teško te da ga sve ovo vraća na onaj dan kada je očekivao brata da se vrati iz Beograda.
Nemaju status civilnih žrtava
"Evo vidiš kako je. Ja se prvo napijem tableta, pa dođem tu. Ni one ne pomažu. Točno se vratite na onaj isti dan kada se to dogodilo. Moja majka, rahmetli, umrla je u nadi da će ga sahraniti. Amanet je moj. Ja sam tu svake godine", kaže Šefkija i dodaje da neće odustati od borbe za istinu.
Šefkija, ali i svi ostali članovi obitelji ubijenih, ogorčeni su činjenicom da ni nakon 29 godina njihovi najmiliji nisu dobili status civilnih žrtava rata.
Skoro tri desetljeća nakon otmice putnika u Štrpcima, obitelji nestalih i dalje ne mogu naći posmrtne ostatke. Iz vlaka koji je prometuju na relaciji Beograd – Bar, na stanici u Štrpcima 27. veljače 1993. godine izvedeno je 20 osoba, koje su nakon toga odvedene u Višegrad, mučene i ubijene.
Šefkija kaže kako u Prijepolje dolazi često, ne samo na obilježavanje godišnjice, kako bi obišao, pomolio se i poželio da se nađu kosti žrtava.
"Mi znamo da nisu svi na istom mjestu. Znamo da su jedni zakopani negdje u nekoj jami, a da su jedni bačeni u Drinu, što je i dokazano kostima koje su nađene. Ali ovi što su u zemlji, bar to se može kazati gdje su", govori Šefkija i dodaje kako on osuđuje svaki zločin jer "svatko svoje dijete voli".
Posljednje putovanje
Njegov brat Rifat otišao je u Beograd kako bi predao putovnicu za vizu, jer je planirao raditi u inozemstvu. Nije ni slutio da će mu to biti posljednje putovanje.
"On je bio jedan obični građanin, miran građanin. Bio je taksist u Bijelom Polju. Sama riječ 'taksist' znači da on nije gledao tko je tko, je li on pravoslavac, Crnogorac, Bošnjak, nikome ne piše na čelu… Tko bi mu sjeo u auto, on bi ga odvezao. On je živio od toga", prisjeća se Šefkija.
Žrtve zločina u Štrpcima su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Toma Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedna nepoznata osoba.
Obvvezu da se prisjeća zločina u Štrpcima, Šefkija će, kako kaže, prenijeti na svog sina.
"Kad ja umrem, želim da on nastavi dolaziti", priča Šefkija.
Ista priča
Obilježavanje godišnjice i dolazak u Prijepolje nije jednostavno, dodaje on. Vrate se sjećanja kao da je dan otmice.
"Svake godine slušamo istu priču, svake godine smo na istom mjestu i svake godine nas je sve manje i manje. Sve vidiš, nema ovoga, nema onoga, ovaj bolestan, ovaj umro… Godine prolaze. Trideset godina nije malo", zaključuje Šefkija.
BIRN BiH i ranije je pisao o suđenjima za zločin počinjen u Štrpcima i Višegradu. U sudskom postupku protiv Nebojše Ranisavljevića pred Višim sudom u Bijelom Polju (Crna Gora), utvrđeno je da je grupa pripadnika Višegradske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), koju je predvodio Milan Lukić, nasilno zaustavila vlak u stanici Štrpci i iz njega izvela 20 putnika, koje su potom vojnim kamionom odvezli u prostorije Osnovne škole u mjestu Prelovo kod Višegrada.
Nakon što su im oduzeli sve vrijedne stvari i pretukli ih, vezali su ih žicom i odvezli u napuštenu kuću u obližnjem selu Mušići, gdje su im naredili da legnu, a zatim ih ubili. Ranisavljević je osuđen na 18 godina zatvora.
Priznanja
Mićo Jovičić, protiv koga je vođen postupak pred Sudom Bosne i Hercegovine, priznao je da je sudjelovao u premlaćivanju civila i da je čuvao stražu prilikom njihove otmice iz vlaka i likvidacije. On je 2016. s Tužiteljstvom Bosne i Hercegovine zaključio sporazum o priznanju krivice, na osnovu kojeg je osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina.
Milana Lukića je Haški tribunal 2012. godine osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u bosanskohercegovačkom gradu Višegradu, ali ne i za smrt osoba otetih u Štrpcima.
Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu Državnog tužilaštva za zločine počinjene u Štrpcima koja je podignuta protiv Milana Lukića u decembru 2020. godine. On je iz zatvora u Estoniji, gdje služi doživotnu kaznu po presudi iz Haaga, šest mjeseci nakon potvrđivanja optužnice, odbio prihvatiti dokumente Državnog suda.
Pred Državnim sudom u tijeku je i suđenje za zločine u Štrpcima u predmetu "Dragičević i ostali". Luka Dragičević, Obrad Poluga, Novak Poluga, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović, Petko Inđić, Radojica Ristić i Miodrag Mitrašinović optuženi su za ubojstva 20 putnika.
Prema optužnici, Dragičević je bio zapovjednik Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Inđić komandir Interventne čete ove brigade, a ostali optuženi pripadnici ove čete.
Postupak protiv optuženog Bobana Inđića je razdvojen s obzirom na to da je on bio pritvoren zbog sudjelovanja u prometnoj nesreći u Srbiji.
Sud Bosne i Hercegovine je zbog smrti optuženog u travnju prošle godine, obustavio postupak protiv Vuka Ratkovića, kojem se, skupa s još devet osoba, sudilo za otmicu i ubojstva putnika iz vlaka u Štrpcima i koji je ranije u drugom predmetu osuđen zbog silovanja.
